Ovogodišnja komemoracija za žrtve Bleiburga neće se zbog epidemije održati kao masovni skup u Bleiburgu u Austriji, već će tamo biti položeni vijenci, isto tako na zagrebačkom groblju Mirogoj, a u sarajevskoj katedrali će zadušnicu za žrtve Bleiburga i Križnih putova služiti vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.
Najava održavanja mise 16. svibnja izazvala je oštre osude Saveza antifašističkih boraca (SABNOAR) BiH, židovske općine u Sarajevu, gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake, a reagirali su i članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić, tražeći od kardinala Puljića da misu otkaže.
Šta poručuju iz HDZ-a Hrvatske?
U Hrvatskoj je predsjednik Kluba saborskih zastupnika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Branko Bačić osudio napade na kardinala Vinka Puljića zbog odluke da se u Sarajevu služi misa za žrtve Bleiburga i Križnih putova, odnosno pripadnike ustaške i domobranske vojske i hrvatske civile stradale nakon što su ih Englezi u svibnju 1945. izručili jugoslavenskim vlastima.
"Svakako da su neprihvatljivi napadi na kardinala i na odluku da se održi misa u Sarajevu", kazao je Bačić u izjavi medijima, dodavši da vidi ništa spornog da se služi misa za žrtve, nevine i one kojima je presuđeno bez suda ili prijekim sudom.
Transparent i poruka Radničke fronte
Istovremeno u središtu Zagreba izvanparlamentarna partija Radnička fronta je pred spomenikom žrtvama fašističkog terora "Strijeljanje talaca" izvjesila transparent "Ustaše i četnici – zajedno ste bježali". Na konferenciji za novinare pred tim spomenikom oštro je osudila komemoraciju na Bleiburgu, u Zagrebu i u Sarajevu. Tamo, ustvrdili su, nisu stradali nevini ljudi, već je Bleiburg postao "ustaški dernek" na kojem se revitalizira ustaška ideologija.
Zagrebački gradski vijećnik i kandidat Radničke fronte na skorim parlamentarnim izborima David Bilić kazao je kako je "na Bleiburgu možda bilo nekih stvari koje nisu za ponoviti i nisu za afirmirati, ali isto tako treba uzeti u obzir i kontekst tog vremena i odmazde koje su se vršile nad okupatorom i kolaboracionističkim snagama po čitavoj Europi".
"Iskazujem potpunu potporu ne samo sarajevskim antifašistkinjama i antifašistima nego i onima u Austriji, u Zagrebu i bilo gdje u svijetu koji će reći "ne!" i koji će reći da ne može proći ovakva rehabilitacija ustaštva ispod žita, da nećemo popustiti i da ćemo 75 godina nakon pobjede ponovno pobijediti," poručio je Bilić.
Suočavanje s prošlošću
Povjesničar i stručnjak za suočavanje s prošlošću Vjeran Pavlaković, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže povodom reakcija u Sarajevu kako Bosna i Hercegovina malo kasni sa suočavanjem sa prošlošću.
"Pitanje Drugog svjetskog rata i komunističkih zločina je neka vrsta tabu teme u BiH. Koliko god se manipulira sa Bleiburgom i partizanskim i komunističkim zločinima, poanta je da se to dogodilo i da se o tome treba pričati, a ne odbijati o tome govoriti," kaže Pavlaković.
Pavlaković se fenomenom kulture sjećanja znanstveno bavio od Španjolskog građanskog rata preko rata u Hrvatskoj i BiH devedesetih do Drugog svjetskog rata i poraća, a iz vlastitog iskustva zna kako su komemoracije na Bleiburgu posljednjih 25 godina izgledale. Zato se on zalaže da se prestane sa komemoracijama na Bleiburgu u Austriji, koje su postale svojevrsni monopol nevladine udruge Počasni blajburški vod, koji se protive premještanju komemoracija iz Austrije.
"Neka crkva drži misu za žrtve, i da se jasno kaže da se ni na kakav način ne podržava NDH. Treba se komemorirati one koji su stradali, pogotovo nevine žrtve, ali se ne smije glorificirati ili davati opravdanje za ustaški režim i za NDH. Komemoriranje i sjećanje – da, ali politička manipulacija – ne! I da bude na stvarnim stratištima – ima ih i u Hrvatskoj i u Sloveniji, zašto ne? Ali da to bude pijetet, bez političkih komentara i transparenata koje se vidjelo zadnjih 25 godina na Bleiburgu, onda to ima smisla. I da se nastavi dijalog o tim događajima", poručuje Pavlaković.
O žrtvama
On je osudio manipulaciju govorom o žrtvama, gdje jedni kažu da se radilo isključivo o vojnicima, dok drugi kažu da se radilo o ženama, djeci i starcima i pokojem vojniku.
"Znamo da većinom jesu bili vojnici, ali i ubiti vojnika koji se predao je protiv konvencija... Tamo je bilo svega i svačega i treba to temeljito, znanstveno i sustavno analizirati i da – iako nikada nećemo doći do potpune istine – dođemo do nekih brojki i spriječimo dalje manipuliranje kakvo smo imali zadnjih 25 godina", zaključuje profesor sa Sveučilišta u Rijeci.
Na završetku Drugog svjetskog rata vojni i politički vrh kvislinške NDH bježao je pred jugoslavenskim partizanima očekujući da će ih Angloamerikanci prihvatiti. Međutim, Englezi su ih pored austrijskog gradića Bleiburg opkolili i vratili preko granice jugoslavenskim partizanima.
Vojni i politički vrh NDH uspio je pobjeći, međutim pripadnici ustaške i domobranske vojske i civili su po povratku u Jugoslaviju većinom bez ikakvog sudskog postupka likvidirani na više lokacija u Sloveniji ili slano na tzv. "križne putove" duge po nekoliko stotina kilometara, na kojima su mnogi umrli od gladi i iznemoglosti.
O kolikom se broju radi nema točnih i zvaničnih podataka.
Zagrebačka povjesničarka Martina Grahek Ravančić u svojoj knjizi "Bleiburg i križni put 1945. Historiografija, publicistika i memoarska literatura", Zagreb 2009. kao napouzdaniji podatak navodi onaj iz studije Vladimira Žerjavića "Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga". Prema toj studiji, ukupan broj poginulih "kvislinških i kolaboracionističkih" snaga u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini za vrijeme rata iznosi 125.000 ljudi. "Od toga oko 50.000 ljudi izgubilo je živote na Bleiburgu i križnom putu", navodi se.
Facebook Forum