Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Wesslau: EU nagradila samo Srbiju


"Postojao je osjećaj da EU mora da obnovi svoj angažman na Zapadnom Balkanu i rezultat je strategija", kaže Fredrik Wesslau.

Analitičar Fredrik Wesslau (Veslau) u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) ocjenjuje da je Strategija Evropske unije za Balkan sa datumom 2025. godina poklon Srbiji ali nije siguran da je i Crnoj Gori.

"Ostalim državama perspektiva nije baš najjasnije podcrtana, dok je za Kosovo razvodnjena, prije svega, zbog pozicije Madrida", ističe direktor programa "Šira Evropa" u Evropskom savjetu za međunarodne odnose (European Council on Foreign Relations).

Wesselau navodi da još nije definitivno odlučeno da će se u pristupanju EU voditi principom regate ili u paketu, mada je opcija zajedničkog ulaska Srbije i Crne Gore za sada izvjesnija.

Brisel je, sa jedne strane, pritisnut time što nema entuzijazma javnog mnijenja Evropske unije za proširenje a, sa druge, željom da se taj proce ponovo oživi.

RSE: Evropska komisija je prošle sedmice predstavila Strategiju za Zapadni Balkan, za koju su naveli da zemljama regiona daje jasnu perspekitivu pristupa EU. Da li vjerujete da Strategija može biti tačka preokreta, kako je to rekla gospođa Mogherini (Federica, visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost, prim. aut.), kao i drugi evropski zvaničnici?

Wesslau: Tačka preokreta je vjerovatno pretjerivanje, ali mislim da je Strategija prilično značajna i da uključuje određeni broj novih elemenata. Mislim da se Komisija nada da će to biti podsticaj za oživljavanje reformi u zemljama regije. Mislim da je važno osvrnuti se na pozadinu Stategije. Čak i naslov Strategije jasno govori o kredibilnom proširenju a to je, naravno, zbog činjenice da je proces pristupanja Zapadnog Balkana posljednjih godina patio zbog nedostatka kredibiliteta.

Mislim da je fer reći da je EU bila u potpunosti okupirana drugim krizama - od finansijske preko izbjegličke do Ukrajine i Brexita, te zbog toga se nije obraćala pažnja na Zapadni Balkan.

To se promijenilo prije otprilike godinu, kada su u Briselu i drugim evropskim prijestonicima postali svjesni da im Zapadni Balkan izmiče, sa jačanjem autoritarnih lidera, stagnacijom reformi, a vidjeli smo i druge sile poput Rusije kako uskaču zbog tog vakuuma i postaju mnogo samopouzdanije.

Postojao je osjećaj da Evropska unija zaista mora da obnovi svoj angažman i revitalizuje proces proširenja i pristupanja. To je kontekst u kojem je ova strategija predstavljena. Sada je pitanje hoće li uspjeti u tome.

RSE: Šta Vi mislite?

Wesslau: Mislim da do određene mjere hoće, ali tu je još puno otvorenih pitanja. Jedna od velikih inovacija u Strategiji je postavljanje mogućeg datuma 2025. za članstvo za Srbiju i Crnu Goru. To je, zaista, prvi put da je EU rekla: "Vi biste mogli biti članice do toga datuma ako uradite sve što se zahtijeva".

Godina 2025. nije uopšte tako daleko a ogroman se posao još mora uraditi. Mislim da je to davanje datuma psihološki veoma važno jer to znači da ljudi u Srbiji i Crnoj Gori mogu tražiti od svojih lidera odgovornost i pitati ih zašto ne čine sve ono što treba da bi njihove zemlje bile spremne do 2025. Dakle, mislim da je to vrlo pozitivna inovacija.

Rizik je i u tome što povećava očekivanja. Za Srbiju naravno nije samo svih 34 poglavlja već je tu i 35. poglavlje o normalizaciji odnosa sa Kosovom što mora biti takođe zatvoreno. Tražiće se potpisivanje sporazuma između Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa i to daje mnogo prednosti Prištini u odnosu na pristupanje Srbije.

Han: Bilateralni problemi moraju biti riješeni
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:01:20 0:00

RSE: Kad ste to pomenuli, šef diplomatije Njemačke Sigmar Gabriel (Zigmar) bio je u srijedu u Beogradu, a potom u Prištini. U Beogradu je rekao da je Srbija ključna država Zapadnog Balkana, a potom je otišao u Prištinu i jasno rekao da će do kraja procesa Srbija morati da prizna Kosovo. Možete li to prokomenatisati?

Wesslau: Mislim da je to ispravan pristup. Znate da EU ne želi niti jedno od tih nerazriješenih pitanja, a mislim da je Kosovo najveći neriješeni problem na Zapadnom Balkanu. Naučili smo našu lekciju sa Kiprom. Takođe, možete vidjeti problem sa imenom Makedonije, gdje je Grčka uspijevala da blokira pristup Makedonije i Evropskoj uniji i NATO-u. Tako da postoji snažan osjećaj unutar Unije - ne želimo više neriješene probleme u EU.

Stoga, poglavlje 35 govori o normalizaciji odnosa i ostaje da se vidi šta tačno to znači. Da li će podrazumijevati zahtjev za formalnim priznanjem Kosova od Beograda ili postoji neka druga formula, ali mislim da je linija koju je zauzeo Berlin u ovome ispravna a ona je – ne želimo to nerazriješeno pitanje unutar Unije.

Tu je i druga dimenzija. Uzmimo da Srbija ispuni sve što se traži prije 2025. godine, da postigne dogovor sa Kosovom prije 2025. i postane članica. Kao članici to bi joj dalo nevjerovatnu prednost nad pristupnim procesom Kosova. Tako da je pitanje da li EU ima interesa da dâ takvu prednost Beogradu i to je takođe pitanje koje se kasnije mora razmotriti.

RSE: Kao što ste pomenuli, a to i svi drugi vide kao ključnu tačku ovog dokumenta, Strategija daje Srbiji i Crnoj Gori razloge za optimizam sa jasnim datumom, manje ili više, ali to nije tako za druge države.

Wesslau: Prije svega, kada je riječ o datumu, to je poklon Srbiji, nijesam siguran da je i Crnoj Gori, zašto što znate da je Crna Gora postigla više u pristupnom procesu nego što je Srbija. Tako da je na izvjestan način sudbina Crne Gore povezana sa sudbinom Srbije, što je dijelom vezano za sudbinu Kosova zbog poglavlja 35. Nijesam siguran da su u Podgorici previše sretni zbog toga i ovog očekivanog datuma.

I na kraju, to nije jasna perspektiva za članstvo na taj datum. To je očekivani datum kojim je Komisija rekla "ovo je najranije kada možete direktno ući ukoliko učinite sve što treba", čime su izvršili pritisak na Podgoricu i Beograd da ispune obaveze.

RSE: Ali u Podgorici neprekidno ponavljaju da je zapravo rečeno da će slijediti takozvani "princip regate". Tako da oni imaju neke nade da ove dvije zemlje neće biti u potpunosti vezane jedna za drugu, nego da će se procjenjivati napredak svake države pojedinačno. Mislite li da je to realistično ili će ipak biti u paketu?

Wesslau: Ne mislim da je to još odlučeno. Mislim da bi regata mogla biti proces koji će prevladati, ali nije sigurno. Mislim da je ono što Strategija signalizira – da neće biti neke vrste pojedinačnog ulaska već da će biti grupe država koje ulaze u isto vrijeme i da bi u prvoj grupi trebalo da budu Srbija i Crna Gora.

Moramo se podsjetiti da je politika proširenja prilično nepopularna politika unutar Unije. Javno mnijenje nije mnogo naklonjeno proširenju. Tako da Komisija pokušava da djeluje pametno šaljući poruku "nećemo imati previše proširenje, možda samo dva, a u prvoj grupi bi bili Crna Gora i Srbija". Ponavljam, ne mislim da je čvrsto zapisano.

Smatram da bi najpametnija politika bila, koju bi Podgorica mogla primijeniti, je ona da rade svoj domaći zadatak i da to rade što je najbrže moguće, te da budu ozbiljni u vezi pristupanja i da ostvare sve zacrtano i pokažu Evropskoj uniji da su vrijedni članstva. Ako to urade prije 2025. godine – još bolje, jer bi onda utemeljili zahjev za ulazak prije toga. Vidjećemo, to su na kraju uvijek političke odluke.

RSE: Mislite li da je jezik u ovom dokumentu mogao praviti malo manju podjelu i pokazati više dobrodošlice i za ostale četiri države?

Wesslau: Za četiri države u takozvanom lageru znam da je inicijalno Komisija razmišljala da postavi datum i za njih, ne datum i uslove pod kojima bi mogli postati članice, već datum za njihove sljedeće korake u pristupnim pregovorima, ali je bilo puno otpora u samim državama članicama u vezi toga.

Oni su nezadovoljni i vjerovatno sa razlogom jer bi postavljanje datuma imalo svojih benefita. Pomoglo bi ovim zemljama sa pitanjem kredibiliteta, jer 1/3 građana Makedonije i 1/3 ljudi u Bosni i Hercegovini vjeruju da njihove zemlje nikada neće postati članice EU, tako da mislim da bi postavljanje datuma bilo u ovom smislu vrlo korisno.

Mislim da trebamo zapamtiti da deficit kredibiliteta u pristupnom procesu ima direktan uticaj jer oduzima snagu reformama. Jer ako ljudi ne vjeruju da će njihove zemlje postati članice Unije, zašto bi sprovodili te reforme kada nema jasnog podsticaja. To je takođe ono na šta je nova strategija pokušala da odgovori.

Kada je Kosovo u pitanju, mislim da je ono što vidimo jedno, nažalost, razvodnjavanje posvećenosti prema njima. Sa jedne strane, oni su uključeni u šestorku Zapadnog Balkana, što je ispravno i važno, ali ako uporedite jezik o Kosovu sa onim, primjera radi, za Bosnu i Hercegovinu, mnogo je više razvodnjen. Razlog za to je lobiranje Madrida, prije svega, prilikom pisanja Nacrta strategije o proširenju. Madrid očigledno ima pitanje Katalonije koje mora da riješi. Oni su, ne samo jedna od država koja nije priznala Kosovo, već i vrlo proaktivni u tome. Zbog toga se bore sa Komisijom.

Takođe, oni nijesu ponudili opciju, jer oni kažu "Kosovo treba da se vrati pod kontrolu Srbije i onda možemo razgovarati". To je, naravno, potpuno apsurdna i nerealna pozicija. Oni ne nude nikakvu razumnu alternativu već opstruiraju proces u ovom trenutku.

Istina o ratovima stanuje u Zagrebu i Beogradu
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:00:57 0:00

RSE: Jedna od analiza, mislim da je bila u Balkan insightu, kritikovala je to što je Strategija, nažalost, propustila priliku da se bavi nasilnom prošlošću i konstatuje neuspjeh država regiona da se same nose sa tim, kao i da Strategija Evropske komisije nije omogućila nikakav smisleni podsticaj za promjene. Što mislite o ovakvim ocjenama i koliko je važno ovo pitanje?

Wesslau: Mislim da je pomirenje na Zapadnom Balkanu izuzetno važno zbog ratova i zbog 90-ih. Ali, rekao bih da je to dugoročan proces kojim će se baviti i buduće generacije. Mislim da je Komisija donekle uključila pomirenje u Strategiju kao jednu od šest vodećih inicijativa, ali i u samom dokumentu se govori o pomirenju.

Ovo je donekle važno pitanje i moguće da je moglo biti dodatno razrađeno u Strategiji. No ponovo, ovo je dugoročno pitanje koje će se nastaviti i nakon što zemlje Zapadnog Balkana uđu u Evropsku uniju.

No, da se vratimo na pitanje trenutnih rasprava, ovdje je ključno da zemlje Zapadnog Balkana, ali i Evropska unija, urade sve što je u njihovoj moći da riješe ove probleme jer Brisel nema nikakav interes da unese ove neriješene probleme u Uniju.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG