Modrice na tijelu Marije Árnadóttir su brojne, od blijedožute do tamnoljubičaste boje. Sudski dokumenti navode da joj je povrede nanio dečko, koji ju je bacao po sobi, dok je pokušavao da joj otme telefon nakon što je prijetila da će zvati policiju. Danima nakon napada, teško je disala, na koncu je završila u hitnoj pomoći.
Ona je za CNN rekla da ju je i ranije napadao, ali nikada tako žestoko, kao tom prilikom koja se desila u julu 2016. godine.
"Stvarno sam mislila da umirem. Vukao me i bacao me. Mislila sam da ću danas umrijeti", rekla je.
A ovo nije jedini primjer.
Na papiru - Island je najbolja država na svijetu za žene. Već 12 godina zaredom, Svjetski ekonomski forum je ovu zemlju proglasio prvom u svijetu za rodnu ravnopravnost.
Ima vodeće svjetske zakone o jednakim plaćama i antidiskriminacijskim zakonima.
Briga o djeci je jako subvencionirana i dostupna svima. Zdravstvena zaštita porodilja je besplatna. Ipak, "najbolje mjesto na svijetu za biti žena" je pod tužbom zbog mizogonije.
Maria Árnadóttir je jedva skupila snagu da ode u policiju, gdje je priložila fotografije svojih povreda, ljekarske nalaze, spisak svjedoka nasilja i psihičkog zlostavljanja, kao i SMS poruke svog navodnog zlostavljača. Njenog (sada bivšeg) dečka. U SMS-ovima je naveo da je priznao napade i da je zaprijetio da će podijeliti njene privatne fotografije ako progovori. Sudski podnesak na Islandu uključuje sve ove dokumente.
Osim nje, mnoge žene se bore za svoju pravdu.
Tužba pred Evropskim sudom za ljudska prava
Nekoliko žena tužilo je vladu Islanda pred Evropskim sudom za ljudska prava zbog, kako kažu, mizoginog pravosudng sistema koji ruši prava žrtava rodno zasnovanog nasilja.
Tužbu, pokrenutu u martu, koordiniralo je nekoliko islandskih nevladinih organizacija, uključujući Stígamót, neprofitnu organizaciju koja se bori protiv nasilja u porodici i seksualnog nasilja, te pruža savjete za preživjele.
Steinunn Guðjónsdóttir, Stígamótova glasnogovornica i menadžerica za prikupljanje sredstava, rekla je za CNN da je grupa pregledala brojne nedavne slučajeve navodnog nasilja nad ženama koje su policija ili tužioci odbacili i otkrila da su prava žrtava navodno povrijeđena u nekoliko njih.
Sve te žene žive na Islandu, koji se godinama slavi kao rodno najravnopravnija zemlja na svijetu.
Guðjónsdóttir je u razgovoru za CNN kazala da su brojni dokazi pred islanskim sudom ignorisani, rokovi ističu zbog zastare, zbog nepostupanja policije, sramote žrtve i potpunog nedostatka transparentnosti u postupku.
Glasnogovornica organizacije još navodi da postoji ogroman jaz između zakona i načina na koji se provodi.
"Pravosudni sistem gleda na silovanje kao na veoma, veoma, veoma ozbiljan zločin, u smislu kazne, ali ne dobija dovoljno ljudi da na tome rade i pažnje. Kada dođe do ubistva, što se veoma retko dešava na Islandu - cijela policija ide na istragu i to je veliki prioritet. To očigledno nije slučaj sa silovanjem", rekla je Steinunn Guðjónsdóttir za CNN.
Prema islandskom zakonu žrtve nemaju pravo da vide svoje spise predmeta, što znači da ne mogu pratiti napredak istrage. U izjavi za CNN, islandsko Ministarstvo pravde je navelo da, iako je "zaključilo da je tokom istrage [u slučaju Árnadóttir] napravljena određena greška, mišljenje vlade je da greška ne zadovoljava minimalni nivo ozbiljnosti" da bi se kvalifikovalo kao kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Islandska policija nije komentarisala slučaj, već se pozvala na Ministarstvo pravde.
Ubistva rijetka, silovanja nisu
Slučajevi ubistva na Islandu su rijetki, ali silovanja nisu. Prema jednoj značajnoj studiji iz 2018. godine, četvrtina islandskih žena je doživjela silovanje ili pokušaj silovanja tokom svog života. A 40 posto njih bilo je podvrgnuto fizičkom ili seksualnom nasilju.
Taj broj je mnogo veći od globalnog prosjeka - prema podacima kojima raspolaže Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Globalni prosjek žena koje su bile izložene nasilju (fizičkom ili seksualnom) od partnera je 30 posto.
Unnur Anna Valdimarsdóttir i Arna Hauksdóttir, dvije stručnjakinje za javno zdravlje i epidemiologinje na Univerzitetu Islanda koje su provele istraživanje, doprle su do gotovo svih žena na Islandu. Na kraju su anketirale više od 30.000 žena, skoro trećinu cjelokupne ženske populacije u zemlji, koja je raspoređena po ruralnim i urbanim područjima i predstavlja presjek islandskog društva.
Priznale su da su rezultati njihovog istraživanja bili šokantni.
"Prilično smo bili iznenađeni veoma visokim udjelom žena koje su doživjele fizičko ili seksualno nasilje tokom svog života", rekla je Hauksdottir za CNN.
"Ljudima je bilo teško povjerovati da su to stvarni brojevi", dodala je Valdimarsdóttir.
"Spontana reakcija je u osnovi '40 posto?! Nema šanse!"
"Čak moram priznati da ni sama nisam htjela vjerovati u to", rekla je.
"I onda sam počela da prolazim kroz to, pričam sa prijateljicama, i zvuči tačno... kada pogledate svoje prijateljice i pitaten jih 20... rekla bih da možda njih osam ima to iskustvo."
Valdimarsdóttir i Hauksdóttir rekle su da je rezultate posebno teško uskladiti sa jakom islandskom kulturom rodne ravnopravnosti.
"Island je sjajno mjesto za biti žena, imamo pristup zdravstvenoj zaštiti, brizi o djeci... obrazovanju i mnogim stvarima koje većina ljudi koji žive na Zemlji nema... ali mi još uvijek imamo ove brojeve", rekla je Hauksdottir.
Arna Hauksdóttir je pojasnila i to da bi sam napredak koji je Island ostvario u rodnoj ravnopravnosti mogao i objasniti relativno veliki broj žena koje prijavljuju nasilje.
"U društvima koja su postigla visoke rezultate u pogledu rodne ravnopravnosti, i dalje ćete vidjeti vrlo, vrlo visoke brojke [nasilja] i paradoksalno je to vidjeti, ali razlog može biti u tome što su žene vrlo svjesne kada su žrtve nasilja na bilo koji način", rekla je ona. "Da li je to slučaj u drugim zemljama? Ove brojke su možda bliže istini."
Istraživanje je otkrilo još jednu zabrinjavajuću stvar - udio žena koje su doživjele nasilje bio je vrlo sličan u svim dijelovima islandskog društva.
"Različite pozadine, različiti nivoi obrazovanja, različiti nivoi prihoda... tako da to nije vezano za klasu", rekla je Valdimarsdóttir.
"Onda počnete da razmišljate: 'Je li ovo neka vrsta zakona prirode? Je li ovo suštinski dio ljudskog ponašanja?"
Kletva generacije
Jedna grupa žena nije bila iznenađena studijama o traumi na Islandu. Öfgar, feministički kolektiv koji ima za cilj educirati javnost o nasilju i kulturi silovanja. U stvari, one misle da bi stvarne brojke mogle biti čak i veće.
"Nemamo nijednu djevojku koja nije bila seksualno zlostavljana, uznemiravana, zlostavljana ili u toksičnoj vezi", rekla je Helga Ben, jedna od aktivistkinja za CNN tokom intervjua s grupom u kafiću u centru Reykjavika.
Jedna po jedna, pet žena opisale su svoja iskustva sa silovanjem na spoju, prisilnim pristankom, seksualnim zlostavljanjem i uznemiravanjem. Govorili su o sramoti koju su doživjele iznova i iznova.
Oni to zovu "generacijsko prokletstvo".
"Ideja da je Island feministički raj gurala nam se u grlo još od malena: 'Zašto ste tako ljuti? Vidite li ove žene u zemljama trećeg svijeta? ... Tako vam je dobro'", rekla je Ólöf Tara, jedna od žena uključenih u grupu.
Ona je ispričala da mnogo godina nisu imale moć da dignu glas o tome.
"Nasilje buja u tišini, jer ako progovoriš, neko se poveže sa tvojom pričom i shvati da je to i njihova priča, a onda mogu da odu i počnu da traže pomoć i razbiju šablon, jer je to generacijski obrazac. Dobila sam ga od mame, a moja mama ga je dobila od svoje mame, kao moja baka od svoje mame, i ja ću to da nosim svojoj djeci ako ne govorimo i ne pričamo o tome", dodala je Hulda Hrund Sigmundsdóttir.
Öfgarova misija je da se bavi mladim ljudima, pokušavajući širiti svijest o problemu. One također nude pomoć i podršku žrtvama i odigrali su ključnu ulogu u drugom talasu #MeToo pokreta na Islandu. Grupa je izjavila da su shvatili da moraju "nešto učiniti" kada su stalno dobijali optužbe za seksualno nasilje i uznemiravanje jednog konkretnog muškarca, lokalne poznate ličnosti na Islandu.
Bez navođenja imena muškarca, Öfgar je objavio izjave više od 20 žena koje su rekle da ih je on zlostavljao i maltretirao, što je izazvalo veliko negodovanje širom zemlje. Javilo se više žrtava, ali se grupa suočila i sa značajnom reakcijom, uključujući lične prijetnje.
"Optužene smo da izmišljamo priče i pokušavamo da otkažemo čovjeka, ali jedini koji su otkazani su preživjeli", rekla je Tanja Ísfjörð.
Taj čovjek je izbačen iz sastava velikog kulturnog događaja na Islandu i navodi da je pretrpio profesionalne posljedice nakon optužbi. On je negirao dječa i zaprijetio da će tužiti grupu za naknadu štete. On nije optužen ni za kakvo krivično djelo. CNN mu se više puta obraćao za komentar, ali nije dobio nikakav odgovor.
Otkrića su izazvala novi val pokreta #MeToo na Islandu, s nekoliko drugih muškaraca, uključujući članove fudbalske reprezentacije, optuženih za seksualno nedolično ponašanje i prikrivanje. Cijeli izvršni komitet Islandskog nogometnog saveza podnio je ostavku u augustu nakon što je njegov predsjednik Gudni Bergsson porekao da je savez primio žalbe na seksualno nasilje, što je tvrdnja za koju se kasnije pokazalo da je lažna. Navodni napadač, koji je identificiran kao Kolbeinn Sigþórsson, izdao je saopštenje u kojem je kasnije priznao da se ponašao neprimjereno, ali negirajući bilo kakvo nasilje.
'Ispravan' način ne funkcioniše
Reakcija na islandski #MeToo pokret bila je jedna od stvari koje su izazvale ranije pomenutu tužbu protiv vlade.
"Sa #MeToo, žene sada izlaze i imenuju muškarce koji su ih silovali, čak i ako ih nisu optužili, a mnogi ljudi kažu: 'Vau, vau, vau! Ne možeš to ovako, ti moraš to učiniti na pravi način", rekao je Guđónsdóttir za CNN.
"Postoji veliki pritisak na preživjele da urade 'ispravnu stvar' i podignu optužnicu i pokušaju da se počinilac osudi, ali 'pravi način' ne funkcionira, velika većina slučajeva ne uspjeva na Sudu. Tako da ne dobijaju nikakvu presudu o tome da li je počinilac kriv ili ne. To je samo haos", rekla je ona.
Vjerovatno će biti potrebno nekoliko godina da Evropski sud za ljudska prava donese odluku o tužbi. U međuvremenu, borba Árnadóttir se nastavlja.
Kaže da joj je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), da je morala da odustane od posla, a i dalje joj je ponekad teško da se nosi sa svakodnevnim poslovima. Za svoje mentalne probleme krivi pravosudni sistem, za koji kaže da ju je iznevjerio.
"Islandska vlada priznaje greške u istrazi slučaja, što je rezultiralo njegovim odbacivanjem, zbog zastare", rekao je Fjalar Sigurðarson, službenik za informacije u islandskom Ministarstvu pravde, u izjavi za CNN.
On je rekao da je razlog za odugovlačenje istrage "neizvjesnost" o tome koje optužbe će se podnijeti i dodao da je "da slučajevi zastarevaju u policiji veoma neuobičajeno u krivičnim postupcima na Islandu".
Dok je slučaj u vezi sa fizičkim napadima na Árnadóttir zastario, njen bivši partner osuđen je po odvojenim optužbama da joj je prijetio 2020. godine. Prema sudskim dokumentima, on je priznao da je slao prijetnje, ali je rekao da nikada nije namjeravao da ih realizuje.
Nacionalni sud zemlje odbacio je njegovu žalbu ranije ove godine, potvrdivši tu odluku.
Árnadóttir je uložila svu svoju energiju da postane aktivistica, govoreći o svom iskustvu i privlačeći pažnju nekih od najviših islandskih zvaničnika. Kao pravnica, ona je o svom slučaju govorila ministru pravde, zalažući se za reforme.
Nacionalni komesar islandske policije, Sigríður Björk Guðjónsdóttir, javno joj se izvinio "zbog štete koju je zadobila", ističući da policijske snage rade na reformama i "usvajaju pristup orijentisan na žrtve" u rodno zasnovanom nasilju. slučajevima.
Postoji zamah za reforme, a za Árnadóttir je to ono što je najvažnije.
"Imam kćerku, imam prijateljice, ne želim da iko prolazi kroz ono što sam prošla", rekla je ona. "Moramo promijeniti sistem."
Facebook Forum