Dostupni linkovi

Femicid u BiH: Stvarnost, bez pravne kvalifikacije


Instalacija umjetnice Eline Chauvet s protesta protiv nasilja nad ženama i femicida u Meksiku, 2020.

U prošloj godini u Bosni i Hercegovini (BiH) ubijeno je 12 žena, a od 2015. godine 56. Uglavnom su ih ubili muževi ili vanbračni pratneri. Međutim, djela se ne kvalificiraju kao femicid, odnosno ubistvo žene od muškarca motivisano mržnjom i osjećajem nadmoći, jer ovaj termin nije pravno definisan u pravosuđu BiH.

Dio statistike postat će i nedavni slučaj ubistva žene od nevjenčanog supruga, koji se desio u opštini Laktaši, u blizini Banjaluke, a koje pravosuđe tretira kao krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, za šta je predviđena maksimalna kazna zatvora do deset godina.

Iako se radi o ubistvu, koje je izvršeno na način da je počinilac svoju nevjenčanu suprugu polio benzinom i zapalio u prisustvu njene maloljetne kćerke, pravosuđe djelo tretira kao krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, za šta je predviđena maksimalna kazna zatvora do deset godina.

Šta kažu pravnici?

Lana Jajčević pravnica u savjetovalištu za žene i djecu žrtve nasilja u Fondaciji Udružene žene Duga iz Banjaluke, ističe da femicid kao takav nije pravno definisan u pravosuđu Bosne i Hercegovine ni na jednom nivou, pa se počiniocima ovakvih zločina izriču blaže kazne.

"Kada je u pitanju teško ubistvo, odnosno femicid-ubistvo supruge, koje je nastalo u najvećem broju slučajeva kao rezultat dugotrajnog trpljenja nasilja, tu imamo situacije da sudovi to kvalificiraju kao nasilje u porodici jer je blaža kazna, a ne kao teško ubistvo, za šta je moguća kazna zatvora i do 45 godina. Konvencija Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, takozvana Istanbulska konvencija, čiji je potpisnik i BiH, Femicid definiše kao teži oblik ubistva koji se uzima kao dodatna otežavajuća okolnost prilikom izricanje kazne za počinioca", smatra Jajčević

Zbog toga bi, ističe Jajčević, trebalo pooštriti kaznenu politiku kako bi se smanjio broj slučajeva nasilja nad ženama, ali i smtrnih ishoda kada su u pitanju žene žrtve nasilja.

"Adekvatnim kaznama sigurno bismo doveli do smanjenja, ali se nasilje ne bi iskorijenilo. Definitivno kod nas se zakoni ne primjenjuju, kazne su preblage, a mi stalno 'usavršavamo' pravni okvir dok primjena zakona i propisa stvara probleme", ističe Jajčević

Zakoni bez provedbe

Elmir Ibralić, psihoterapeut u Centru za terapiju i rehabilitaciju Vive Žene iz Tuzle, kaže da je femicid zadnji stadijum zlostavljanja, kada počinilac ima osjećaj da gubi kontrolu nad žrtvom što daje posebnu težinu ovom djelu.

"Žrtva nasilja je u najvećem riziku onda kada zaista odluči da prekine nasilje i napusti nasilnika ili kada nasilnik misli da će ga ona zaista napustiti. U tom momentu se kod nasilnika javlja strah i on ne može da prihvati napuštanje, i kada misli da je iscrpio sve svoje metode kontrole koje je do tada imao nad žrtvom odlučuje se da je jedini način da je zadrži, odnosno spriječi da ona ode da je ubije. U tim momentima zaista žrtve bi trebale imati najveći mogući stepen zaštite i posebnu protekciju", smatra Ibralić

Meliha Sendić, predsjednica Centra ženskih prava iz Zenice, kaže da zakoni u BiH na papiru nude dobre mjere zaštite ženama žrtvama nasilja, ali se oni ne sprovode u praksi.

"Kada bi se procedure i procesi zaštite ženama koje prijave nasilje sprovodili onako kako je napisano ne bi bilo problema. Međutim, nasilnici nasilje ponavljaju, žene ostaju u nasilnoj zajednici iz raznih razloga, i onda tu imamo jedan začarani krug gdje država pokazuje svoj stav da je nasilje nad ženama neki marginalizovani problem", navodi Sendić.

Porast nasilja u porodici: Zatvoreni sa zlostavljačem
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:02:52 0:00

Ibralić poručuje da blage i neadekvatne reakcije nadležnih u lancu, koji bi trebali štiti žrtvu, stvara nepovjerenje u institucije, zbog čega žrtva nastavlja da trpi nasilje.

"Na primjer, ako žrtva od policajca, koji je prva karika u lancu zaštite, dobije informaciju tipa 'nemoj ti njega prijavljivati jer ti dok si se branila ima i on ogrebotine pa će i on tebe tužiti i ti njega i nećete stići nigdje'. Dakle, ako se desi taj propust na prvoj instanci dalje će zakazati i Centri za socijalni rad i medicinske službe i tako dalje. Ako žrtva na prvoj instanci ne dobije adekvatnu reakciju, drugi put kad se desi nasilje žrtva ga neće prijaviti jer joj društvo ne nudi zaštitu, i onda ona u svojoj glavi to tumači da će se zbog toga uvući u još veće probleme i trpiti možda i gore nasilje", pojašnjava Ibralić.

Politički problem

Jedinstvena statistika o broju femicida i nasilju nad ženama u BiH ne postoji. Prema podacima do kojih je došla Agencije za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine, koja je prikupljala podatke od pravosudnih institucija i nevladinih organizacija, u prošloj godini u BiH je ubijeno 12 žena, a od 2015. do danas ubijeno je ukupno 56 žena, ali se ona ne tretiraju kao femicid.

Po osnovu Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, Istanbulskom konvencijom, čiji je potpisnik i BiH, formiran je državni Odbor za praćenje provođenja i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu u BiH. Međutim, tu ne učestvuju predstavnici BH entiteta Republike Srpske, jer smatraju da je praćenje i provođenja Istanbulske konvencije u nadležnosti entiteta.

Kika Babić Svetlin, stručna savjetnica u Agenciji za ravnopravnost polova, kaže da je nažalost problem rješavanja problema nasilja nad ženama u BiH što je to uvijek političko pitanje i što ne postoji politička volja da se taj problem riješi.

˝Nažalost, u ovom složenom sistemu kakav je u Bosni i Hercegovini zaista je politička volja neophodna. Kada se ustavne nadležnosti stavljaju ispred žrtve, to onda postane frustrirajuće za nas koji se bavimo ovim pitanjima. Mislim da kada svi budemo razmišljali o žrtvi kao prvom i zadnjem korisniku i kada se žrtva stavi na pravo mjesto, onda će se moći planirati i propitivati prave mjere za sprječavanje nasilja a i generalno za poboljšanje položaja žena u BH društvu˝, poručuje Babić-Svetlin

Prema istraživanju koje je 2018. godine provela Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) o dobrobiti i sigurnosti žena u Bosni i Hercegovini, čak 48 odsto žena u BiH iskusilo je neki oblik nasilja, uključujući i nasilje od strane intimnog partnera, nepartnera, uhođenje ili seksualno uznemiravanje, od svoje petnaeste godine.

Takođe, istraživanje je pokazalo da skoro četiri od deset žena u BiH su iskusile psihičko, fizičko ili seksualno nasilje nakon navršene 15. godine života, od strane partnera ili drugih osoba

XS
SM
MD
LG