Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Bassuener: Zapad je podržavao nazadne snage na Balkanu


Kurt Bassuener, istraživač Vijeća za demokratizaciju politike (DPC)

Građani Bosne i Hercegovine će na oktobarskim izborima glasati na bazi sopstvenih strahova umjesto velikih nada, jer, sa jedne strane, na političkom meniju nema ponude koja bi fundamentalno promijenila sistem, a sa druge strane ni SAD ni EU nijesu previše zainteresovani, kaže Kurt Bassuener iz Vijeća za demokratizaciju politike (DPC), koji je prošle sedmice svjedočio u američkom Kongresu o situaciji u BiH.

On smatra da je velika greška Zapada što su podržavali retrogradne snage u regionu, i da bi se zbog mogućnosti negativnog uticaja izvana uoči izbora, morala poslati jasna poruka onima koji koriste strah da im se to neće dopustiti.

"Svi sastojci da stvari postanu veoma ružne su tu, hoće li eskalirati teško je reći", navodi Bassuener koji očekuje da će tenzije do oktobra rasti.

U intervjuu za RSE on je govorio o zavisnosti Milorada Dodika od Moskve i koliko daleko bi to moglo ići, te kombinaciji i rastu i drugih uticaja u regionu, od Turske, preko Arapskih zemalja do Kine - uz podsjećanje da je svima zajednički imenitelj autokratija.

RSE: Imali ste važnu ulogu na saslušanju u američkom Kongresu o BiH. Zamoliću Vas da nam prenesete Vaš opšti utisak sa ovog događaja, kolika je važnost svjedočenje i što je bio Vaš ugao gledanja na aktuelnu političku situaciju u BiH?

Bassuener: Generalno ja sam bio jedan o četirisvedoka koji su bili u pratnji glavne osobe na saslušanju, a to je vršilac dužnosti pomoćnika zamjenika državnog sekretara Sjedinjenih država Metthew Palmer, koji je dao zvaničnu verziju. Kako sam shvatio, saslušanje je podstakao veoma veliki lobi HDZ BiH (Hrvatske demokratske zajednice) u Vašingtonu, u pokušaju da članove administracije nagovore da sagledaju problem sa izbornim zakonom. Na njihov način, željeli su reći, ako zakon ne usvojimo po našem i u Domu naroda BiH, ali i prilikom izbora Predsjedništva, imaćemo užasnu krizu u BiH.

Prvo, moram reći da je na neki način bila čista sreća da nije bilo nikoga ko je od nas petoro zastupao te pozicije, uključujući i State Department. Ja sam bio posljednji koji je svjedočio. A kada je riječ o važnosti saslušanja, nećete biti iznenađeni ako kažem da Balkan više nije centar univerzuma prilikom razmatranja politika u Vašingtonu.

"Balkan više nije centar univerzuma prilikom razmatranja politika u Vašingtonu"
"Balkan više nije centar univerzuma prilikom razmatranja politika u Vašingtonu"

Stoga svaka pažnja od ljudi koji znaju nešto o Balkanu, a može podstaći raspravu, je vrlo korisna po mom mišljenju. A ovim se skrenula pažnja, uglavnom iz dva razloga. Prvi je, zašto što je EU trebalo da razriješi sve ovo kroz proces proširenja, odnosno prije proširenja - politika proširenja trebalo je da motiviše na odgovorno i demokratsko ponašanje u skladu sa vladavinom zakona. To je bilo u teoriji, ali vidimo da u praksi nije tako, i niko se još nije prilagodio toj realnosti.

U tom smislu je bilo važno da se ovo saslušanje dogodi i privuče pažnju.

Ja sam u svom izlaganju pokušao naglasiti, da kada je riječ o BiH ali i Balkanu generalno, ne obraćamo dovoljno pažnje na to šta se događa, jer je ideja bila da će to Evropa sama riješiti i Evropa je to željela i stavila do znanja da hoće, i oni i dalje to govore iako ne čine.

Moj argument, posebno kada je riječ o BiH je da kriza traje veće 12 godina i da su slučaj Ljubić i izborni zakon samo posljednje manifestacije toga, te da SAD treba da udruže snage sa Evropom da bi se došlo do zajedničke pozicije Zapada, koja će tražiti poštovanje postojećih pravila dok se ne donesu nova.

Prijatno iznenađenje je bio kongresmen (Scot) Perry, republikanac iz Pensilvanije, koji je služio ili u IFOR-u ili u SFOR-u u Bosni i definitvno je znao puno i postavljao važna pitanja, posebno ona koja se tiču bezbjednosti, jer je važno da makar jedan od 435 članova Kongresa shvati značenje tog pitanja.

Ne znam što će to značiti u kontekstu razvoja nove politike u Americi, teško je predvidjeti bilo šta sada, nemamo još ni državnog sekretara, nemate nikog jačeg od vršioca dužnosti pomoćnika sekretara za Evropu, Wesa Mitchella.

Na Balkan se gleda kao projekat Clintonove ere

RSE: Upravo sam to htjela da Vas pitam, kakav uticaj ovakve rasprave i svjedočenja mogu imati na formiranje politike, imajući u vidu šta se trenutno dešava u State Departmentu?

Bassuener: Veoma je teško reći. Mislim da je to jedni iskreni odgovor, teško je vidjeti kako će se sve to povezati. Jer, kada gledate na principijelnom nivou, Mike Pompeo (šef CIA-e) je etnonacionalista i on je kandidat za državnog sekretara. Imate Johna Boltona (savjetnik za nacionalnu sigurnost) čija je prirodna postavka “da uništimo sve što su demokrate uradile”, a mislim da se na američki angažman na Balkanu još uvijek gleda kao na projekat (Bill) Clintove ere od strane mnogih republikanaca, što nije naročito od pomoći.

Mislim da je jedini stvarni “atlantista” (zagovornik atlantskih integracija ) u najvišem ešalonu ove administracije, ministar odbrane James Mattis i možda ambasadorica u Ujedinjenim nacijama Nikki Haley, ali to još uvijek nije dokazano jer je ona nova u ovome. Tako da je teško znati što će se dogoditi.

"Jedini stvarni 'atlantista' u najvišem ešalonu ove administracije, ministar odbrane James Mattis"
"Jedini stvarni 'atlantista' u najvišem ešalonu ove administracije, ministar odbrane James Mattis"

Stoga mislim da će sve to ići mnogo sporije nego što bih želio da bude, ali smo morali iskoristiti svaku priliku da pokažemo realnost ljudima koji kontrolišu prve korake i koji mogu imati uticaja na izvršne odluke.

Kurspahić: Zebnje kongresnog saslušanja

RSE: Možda su na sve uticala i brojna upozorenja u posljednje vrijeme da situacija u BiH može eskalirati, sve na osnovu retorike koja pojedine analitičare podsjeća na onu prije rata. Takođe, tu su i određeni izvještaji o naoružavanju policijskih snaga u RS, primjera radi. Šta Vi mislite o tome, da li mislite da su ovi izvještaji bazirani na nekim ozbiljnim obavještajnim podacima ili...?

Bassuener: Pa, naoružavanje policije je javno poznato, a Srbska čast je vidljiva u Banjaluci, tako da to nijesu samo neki obavještajni podaci, oni su samo potvrđeni. Takođe je potvrđeno da će u policijskom centru izvan Banjaluke, specijalne snage MUP-a RS trenirati ruske MVD snage (specijalna jedinica unutrašnjih poslova - Vitez).

Opasnost od igrača izvana sa različitim interesima

RSE: Mislila sam na to, ali i na opšta upozorenja da situacija može eskalirati.

Bassuener: Mislim da je to procjena i da za to nijesu neophodni obavještajni podaci. Mislim da taj zaključak možete izvesti i samo na bazi javno dostupnih informacija. I ja sam donio takav zaključak i to je ono što ja i moje kolege iz DPC pokušavamo reći već dugo, to sam rekao na saslušanju prošle srijede, da su svi sastojci za to da stvari postanu veoma ružne tu.

E sad da li je neizbježno da stvari eskaliraju, teško je reći, ali tenzije će definitivno rasti prije oktobarskih izbora. Mislim da će to zavisti od: a) hoće li biti miješanja sila izvana i b) šta su interesi ljudi koji se osjećaju ugroženim političkom situacijom, da li vide priliku da ojačaju svoju moć ili da prijete nasiljem ili će koristiti nasilje da se zaštite - politički naravno, ne etnički.

Sve je moguće, ali ništa ne mora da se desi. Ali ako postoji jedna poruka koju sam želio da prenesem Kongresu, to je da moramo paziti na to i takvu mogućnost spriječiti, jer ako to učinimo onda će prednost onih koji koriste strah biti mnogo manja, i politički i društveno.

RSE: Pomenuli ste da mnogo toga zavisi, posebno imajući u vidu da predstoje izbori, od aktera izvana. Šta ste tačno mislili?

Bassuener: Kada kažem igrači spolja, mislim na to da nijesmo sami. Primjera radi, Turska je nekada bila u potpunosti dio Zapada na mnogo načina i jedna od najagilnijih članica kada je bila riječ o implementaciji mirovnog sporazuma i Vijeću za implementaciju mira. Sada Turska igra svoju sopstvenu igru i to tako što drži stranu SDA (Stranka demokratske akcije), ali isto tako i što pritiska političko vođstvo bosanskih muslimana da biraju stranu, naročito po pitanju “gulenista”. I to nije samo u Bosni, vidjeli smo to i na Kosovu nedavno, tako da je to problem.

Rusi su očigledno promijenili svoju taktiku u kojoj su oportunistički koristili prilike, tako što su profitirali iz podjela na Zapadu. Nakon Krima, oni su krenuli u agresivno ometanje i to je najočiglednije bilo u Crnoj Gori, ali ne samo u Crnoj Gori. Prvo se manifestovalo u Bosni, kada je Rusija ohrabrila Milorada Dodika da bude mnogo agresivniji po pitanju separatističkih tendencijai kada je zapravo tražio Vučićevu podršku što je odbijeno, a to je bilo u proljeće 2014.Tako da će Rusija sigurno pokušati da iskoristi svaku mogućnost da stvori prilike da ometa Zapad, da bi osigurali da ne bude daljeg proširenja NATO-a ali i EU. I trenutno mislim da je pozicija Moskve, kada je riječ o Bosni, da to drže kao otvoreno pitanje, koje mogu potegnuti u bilo kojem trenutku, na neki način, slično kao što drže situaciju u Ukrajini.

I oni nijesu jedni spoljni akter, očigledno je da su zemlje Arapskog zaliva mnogo više angažovane i vidljive, a i da Kinezi u ekonomskom smislu traže priliku gdje god mogu, za ekonomski koridor. A njihov sistem djelovanja je podrška autokratama, da bi im pomogli da održavaju kontrolu, jer je samoj Kini onda lakše da širi svoj uticaj.

RSE: Pomenuli ste bliskost Dodika Putinu, ali neki analitičari zapravo misle da glavni igrač Moskve u regionu nije Dodik. Čak i ako je to istina, kakav uticaj Dodikova veza sa Kremljom može imati na sve što predstoji, izbore prije svega?

Bassuener: Hajde da to analitički raščlanimo. Možda je istina da Dodik nije najjači igrač Moskve u regionu. To je fer argument. Ali mislim da je jasno je da Dodik od svih aktera najviše zavisan od Rusije, i to je način kako to treba gledati. On je najviše svojih političkih akcija uložio u odnos sa Moskvom. Čak iako je ta veza ne određenom nivou mnogo grešnija nego bi on želio da bude, naročito kada je riječ o novcu, demonstracijom njegove veze sa Moskvom preko bajkera „Noćnih vukova“ i obuke Dodikove "pretorijanske garde", jasno je da nije izmišljena. Tako da ja mislim da je Dodikova važnost za Moskvu u tom smislu da oni vjeruju da će on uraditi sve što mu kažu. A jedna od najjasnijih manifestacija toga datira od 2014.

"Dodik od svih aktera najviše zavisan od Rusije": Milorad Dodik i Vladimir Putin
"Dodik od svih aktera najviše zavisan od Rusije": Milorad Dodik i Vladimir Putin

Sve do 2014. stav Republike Srpske prema snagama EUFOR-a je bio da treba da ostanu, što je različito u odnosu na, recimo način na koji su tretirali OHR (Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH) za koji su uvijek željeli da ode. A EUFOR je, kako su i sami priznavali bio tu zbog njih. Ta promjena 2014., prema EUFOR-u, održavala je želje Moskve, a ne građana RS. To je za mene bila jasna indikacija uticaja Moskve na Banjaluku i mislim da smo to ignorisali kao opasnost.

RSE: Koliko daleko taj uticaj može ići, šta mislite?

Bassuener: Dobro - da li ja mislim da će Dodik izvršiti samoubistvo ako mu Putin to kaže - vjerovatno ne. Da li ja mislim da će Dodik, ukoliko bi osjećao da politički gubi tlo pod nogama, prihvatiti svaku moguću pomoć, koliko god ga to koštalo - da, mislim da hoće. Moramo da se sjetimo da je Vladimir Putin demonstrirao svoju volju da uradi za ono za što su ljudi mislili da je apsolutno nemoguće, jer bi otišao predaleko, i to sam rekao i na saslušanju u Kongresu.

Da li uskoro vidim ruske čizme na terenu u Bosni, ne.

Ja mislim da ukoliko Milorad Dodik osjeti da politički gubi tlo, ili ako više ne bude mogao da plaća svoj sistem vladanja, on mora podsticati strah, jer je strah ono što ga održava na vlasti, ali ne donosi novac.

RSE: I kada sve to pomiješamo sa uticajem drugih država, kao što ste već pomenuli, Turska, Saudijska Arabija, Kina, šta možemo očekivati da vidimo u budućnosti?

Bassuener: Jedna stvar koju sve ove različite zemlje imaju zajedničko je da ih nije briga za demokratiju, nije ih briga za građane, svi se mogu saglasiti oko toga. Oni imaju različite interese, ali niti jedna od njih nije demokratija, niko od njih ne podržava vrijednosti koje mi pokušavamo prenijeti, još od kraja rata u ovoj regiji, dakle kraja 90 -tih.

Tako da bi to bio ogroman neuspjeh za Zapad i katastrofa za građane ovih zemalja. Jedni koji bi imali benefita od dublje saradnje sa ovim neliberalnim silama, svim koje smo pomenuli, bile bi vladajuće elite, a gubitnici bi bili više od 90 posto populacije u ovim zemljama. Jer, čak iako građani imaju koristi od novog mosta, nove pruge ili nove elektrane, neće imati nikakvog uticaja na to gdje profit ide, kako se upravlja time, niti će biti u mogućnosti da budu ravnopravni partneri u svemu.

Potencijalno dobra vijest je da sve ovo nije još tako, ali sada nema nikakvih dokaza da bilo Evropska unija, bilo Sjedinjene države preispituju osnovne elemente naše politike, već samo nastavljamo po istom, što može udvostručiti neuspjeh.

EU strategija za Balkan - marketing i ništa više

RSE: Upravo sam Vas htjela pitati da li mislite da EU može sve to spriječiti. Šta mislite o novom pristupu EU prema Zapadnom Balkanu, koji je počeo početkom ove godine u februaru, sa novom Strategijom, nastavljen prošle sedmice Izvještajem o napretku, sa dobrim vijestima za Makedoniju i Albaniju? Da li mislite da je novi pristup EU prema Zapadnom Balkanu iskren ili samo retorički?

Bassuener: Ja mislim da je to potpuno ista politika. Ne mislim da se išta fundamentalno promijenilo, osim početka najave datuma, što EU nikada prije nije činila iz dobrih razloga, budući je zapravo stvar u tome da te države treba da ispune standarde. Na žalost, EU je odabrala pristup u kojem želi da se dokaže sama sebi - na birokratskom nivou - da su uspješni, i stoga su spremni da redukuju standarde ili ocjenjivanje standarda, da bi bili u mogućnosti da kažu da još uvijek postoji momentum.

RSE: Ali zar je moguće da oni nijesu svjesni svih izvještaja koje ste pomenuli, na koje mnogi drugi analitičaru ukazuju, da u najmanju ruku postoji razumni nivo opasnosti da bi situacija mogla eskalirati na način na koji niko ne želi?

Bassuener: Ne mislim uopšte da ne oni znaju za sve to, ali uobičajeni odgovor koji ja dobijam je “mi smo saglasni sa vašom dijagnozom ali nijesmo sa vašim receptom“. Njihov recept je da kažu da - postoji prijetnja za stabilnost, što znači bezbjednosna prijetnja, što tvrde da je njihov prioritet broj 1, ali ne želimo da se nosimo ni sa jednim od ovih pitanja izvan našeg uobičajenog načina djelovanja, a to znači - samo ćemo bacati novac i komplimente na njih i nadamo se da će to djelovati. A ne djeluje, jer ne može, i stoga ja imam veoma malo – tačnije nula povjerenja u novu EU strategiju, i kako je to moj kolega Toby Vogel nedavno sjajno napisao, tu zaista nema ničeg novog, nema pomjeranja u odnosu na osnovno, ima samo malo novog marketinga, ali nema nikakvog novog pristupa.

Macron poručio - neće biti novog proširenja prije duboke reforme same EU
Macron poručio - neće biti novog proširenja prije duboke reforme same EU

RSE: Dobro i kako u sve to možemo smjestiti upozorenje (Emmanuela) Macrona, tačnije poruku ili kako su neki analitičari ili posmatrači rekli “hladan tuš”, istog dana kada smo dobili Izvještaj o napretku on je poručio - neće biti novog proširenja prije duboke reforme same EU?

Bassuener: Kao što je bilo i sa porukom predsjednika Evropske komisije (EK) (Jean Claude) Junckera da neće biti proširenja u njegov mandatu - nije od pomoći, ali nije ni iznenađenje, jer mislim da je samo saopštio činjenice.

Evropska unija je u dubokom procesu preispitivanja, nakon Brexita, ekonomske krize, rasta populizma i nazadovanja demokratije u nekoliko postojećih članica, poput Mađarske, Poljske i drugih. Tako da sam ostao razočaran sadržajem izjave i njenim tajmingom, ali mislim da je i koristan korektiv „srećnim razgovorima“, da budem iskren.

Što sa druge strane, to ne treba da obeshrabri reforme već da ih podstakne da budu mnogo bolji i agresivniji u tome, a to će im omogućiti i da budu mnogo zahtjevniji prema EU.

Ja bih rekao da je Zapadni neuspjeh, uključujem u to i SAD, ali EU je željela lidersku poziciju pa na njihov račun prvo ide kritika, to što smo pomogli svim retrogradnim snagama u regionu, mi nijesmo u stvari pomagali ljudima koji dijele naše vrijednosti, i to je naš glavni neuspjeh. Mi smo ignorisali naše istinske saveznike i pomogli njihovim neprijateljima.

RSE: Vratimo se na trenutak Bosni i Hercegovini. Da li mislite da je Dejtonski mirovni sporazum došao do svog limita?

Bassuener: O da i to davno, što ne znači da se ne vraćamo nazad!

Potreban jedinstven i jasan stav SAD i EU o BiH

RSE: Da li je vrijeme da bude zamijenjen. Vjerovatno je riječ o jedinoj zemlji na svijetu kojoj je mirovni ugovor postao Ustav i ostalo se na tome?

Bassuener: Da, vrijeme je da se priznaju ograničenja tog mirovnog ugovora i izađe sa nečim boljim. Ne mislim da se to može dogoditi prije izbora, ali mislim da moramo biti iskreni i reći da je potrebno da se sa tim počne nakon izbora na jedan konzistentan način koji će uključivati i građane BiH, ne samo lidere političkih stranka, i to je poruka koju sam takođe pokušao da naglasim u Kongresu prošle srijede.

Da, ono što vidimo je dugotrajna politička kriza u BiH koja je refleksija činjenice da je Dejton izgrađen oko lidera političkih partija i njihovih interesa, a to znači - nastavite da kradete, ostanite van dometa odgovornosti i pravne i političke. Jedini mehanizam sa kojim su oni ikada morali da se suoče je van tog sistema, od nas umjesto od sistema unutra, oni ne funkcionišu ako ih mi ne pritisnemo izvana.

Jasna su ograničenja Dejtona, BiH nikada neće biti funkcionalna država pod tim Ustavom. Nikada neće biti istinska demokratija, i ostaće izborna oligarhija, ako se to ne promijeni, odnosno ako se ne stvore uslovi da se to promijeni.

RSE: Vjerujete li da oktobarski izbori mogu donijeti neku vrstu promjena?

Bassuener: Teško da to mogu vidjeti, da budem iskren. Ne vidim ništa na političkom meniju što bi fundamentalno promijenilo sistem. Postoje bolje i gore opcije, ali opcije koje bi donijele transformacije ne vidim, ili makar ne promjenu na pozitivan način.

RSE: Dakle Vi ne očekujete da će SAD ili EU obratiti pažnju više nego obično na ovaj region u periodu koji je pred nama?

Bassuener: Ne znam, mogli bi, ima još šest mjeseci do izbora, tri mjeseca do komemoracije u Srebrenici, koja je uvijek ispunjena napetošću. Ne bih da budem fatalista pa da kažem da ne očekujem ništa, ali za sada ne vidim da planiraju da to urade, zbog čega ih mi, koji mislimo da treba da usvoje strategiju i revidiraju politiku, stalno pritiskamo ka tome. Od koga bi mogli očekivati takvu inicijativu, teško je vidjeti u ovom trenutku.

Teško je vidjeti da dolazi iz SAD, što je prilika koja se otvorila ove sedmice. Od svih zapadnih zemlja koje povećavaju svoj angažman u regionu Balkana, to je Britanija, koja napušta EU, to im daje manje prednosti, ali zato neke stvari mogu jasnije sagledati. Njemačka postaje više realistična, može se reći po onome što dolazi iz njihovog Ministarstva vanjskih poslova, ali što to znači u okvirima nove vlade, ostaje da se vidi. Tako da je mnogo upitnika. Svi su sa nepotpunom agendom na Balkanu i zato trebamo biti oprezni.

Građani će u oktobru glasati na bazi straha a ne nade

RSE: A kakav biste angažman voljeli da vidite i ko bi sa Zapada predvodio taj angažman?

Bassuener: Vrsta angažmana koji bih ja volio da vidim bi prije svega počeo sa BiH, jer to utiče na region, sa implikacijama koje bi se odmah odrazile na Srbiju i Hrvatsku, jer su te dvije zemlje mnogo dublje angažovane u BiH, od kada je nastao taj vakum koji je ostavio Zapad. Oni igraju svoje sopstvene igre na vrlo negativne načine. Ja bih volio da vidim veoma jasnu zajedničku poziciju Zapada koja bi mogla biti osnažena robusnijim američkim angažmanom.

Dakle trebalo bi im reći, mi ćemo primjenjivati ta već istrošena pravila koja su loša i koja je potrebno promijeniti, ali ne mogu biti promijenjena dok građani BiH, ne samo šestorka ili sedmorka političkih lidera, ne budu saglasni. Ali, do tada, svi koji pokušaju da posiju nasilje biće sami suočeni sa nasilnim odgovorom i mi ćemo spriječiti političke elite da koriste nasilje protiv svojih građana kada protestuju. Takođe, nećemo plaćati socijalni mir za političke lidere koji samo žele da zaštite sami sebe umjesto da razvijaju svoja društva.

Mislim da to možemo učiniti veoma lako i takvu poruku možemo poslati prije oktobra, i ako bismo poslali tu poruku prije oktobra, mislim da bi izbori potencijalno mogli da se razviju u nešto mnogo pozitivnije.

Pod postojećim uslovima ljudi će da glasaju na bazi svojih sopstvenih strahova umjesto velikih nada, i to je tragično.

RSE: Sada Vas moram pitati još nešto, jer ste pomenuli Srbiju i Hrvatsku i njihove interese u BiH. Da li očekujete u predstojećem periodu i neko veće uplitanje ove dvije zemlje, više nego obično?

Bassuener: Povećaće se, a mi već vidimo uplitanje. Ja bih rekao da to uplitanje traje već dugo. I u slučaju Hrvatske oni imaju mogućnost da određene stvari rade po skraćenom postupku preko EU, jer su članica. U slučaju Srbije, kako je Vučić postao mnogo veći autokrata od kada je Srbija postala kandidat, to ga je zapravo ohrabrilo da bude još gori.

Mislim da će obje strane nastaviti da se angažuju zovući sebe garantima Dejtonskog mirovnog sporazuma, iako je to potpuno netačno. Oni su potpisnici, a ne garanti, postoji razlog iz kojeg susjedi nijesu garanti, posebno jer su ovo predatorski susjedi. Tako da mislim da ćemo da vidimo eskalaciju i amplifikaciju njihovih negativnih uloga sve dok ne bude nekoga da ih odvrati, iz drugih EU članica i SAD.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG