Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Ko se igra rata u BiH?


Defile tokom obeležavanja Dana Republike Srpske

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o gomilanju oružja i djelovanju paravojnih organizacija u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili dva opoziciona političara - jedan iz Republike Srpske, drugi iz Federacije Bosne i Hercegovine. Sagovornik u Banjaluci bio je Zdravko Krsmanović, potpredsjednik Narodnog demokratskog pokreta, a u Sarajevu Reuf Bajrović, osnivač Građanskog saveza Bosne i Hercegovine.

Bilo je riječi o tome zašto Republika Srpska nabavlja 2.500 automatskih pušaka i ko je odobrio tu nabavku, da li je tačno da je to oružje potrebno za borbu protiv terorista, kako to tvrde zvaničnici Republike Srpske, da li Milorad Dodik od policije pravi vojsku, zašto Republika Srpska gradi najmoderniji centar za obuku policajaca u regionu, kakva je veza tog centra sa ruskim humanitarnim centrom u Nišu, ko će obučavati policajce Republike Srpske, o paravojnim organizacijama koje se predstavljaju kao humanitarne i sportske, kako se djeca uvlače u ratne igre, ima li nabavka oružja veze sa predstojećim izborima u Bosni i Hercegovini, da li bi se ratne igre mogle izmaći kontroli i izazvati ratni sukob, kao i o tome zašto Zapad ne spriječi gomilanje oružja u Bosni i Hercegovini.

Omer Karabeg: Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač, nedavno su najavili da u Republiku Srpsku stiže 2.500 modernih automatskih pušaka kojima treba da se naoruža policija. Šta će policiji toliko pušaka? Nabavlja se više pušaka nego što ima policajaca?

Zdravko Krsmanović: Nije baš da se nabavlja više pušaka nego što ima policajaca, ali riječ je o zaista velikoj količini, što je uznemirilo ljude u Bosni i Hercegovini. Kod nas se pred svake izbore podižu nacionalne tenzije, ali ovo što radi režim u Republici Srpskoj prevazilazi sve što je do sada rađeno. Nakon crtanja granica nezavisne Republike Srpske i najavljivanja otcjepljenja, režim sada demonstrira silu da bi izazvao strah i homogenizovao biračko tijelo pred oktobarske izbore. Pobjeda na izborima je pravi politički cilj kako bi se nastavila pljačka građana Republike Srpske. Sve ostalo je u službi tog cilja.

Militarizacija policije

Omer Karabeg: Valentin Incko, visoki predstavnik za BiH, tvrdi da austrijska policija ima 400 automatskih pušaka, a Republika Srpska nabavlja 2.500.

Zdravko Krsmanović: Zaista se može govoriti o militarizaciji policije Republike Srpske, preko koje se pokušava izvršiti kriminalizacija društva. Ne treba zaboraviti da su 9. januara na proslavi Dana Republike Srpske učestvovali pripadnici organizacije Srbska čast koji imaju kriminalnu prošlost.

Omer Karabeg: Da li i policija u Federaciji Bosne i Hercegovine nabavlja novo oružje?

Reuf Bajrović: Policija u Federaciji je nabavila izuzetno mali broj dugih cijevi - nekoliko stotina. To je desetak puta manje od onoga što je nabavio gospodin Dodik. Svi smo bili zapanjeni kada je objavljena informacija da će se nabaviti toliki broj dugih cijevi. I kao da to nije bilo dovoljno - gospodin Dodik je rekao da će svaki pripadnik MUP-a Republike Srpske imati dugu cijev, što znači da će biti nabavljeno još oko 5.000 automatskih pušaka. To je onda militarizacija policije Republike Srpske kojom se, po mom mišljenju, narušava Aneks 1A Dejtonskog sporazuma koji se bavi vojnim aspektima tog sporazuma.

Priča za malu djecu

Omer Karabeg: Dodik tvrdi da je to oružje potrebno za borbu protiv terorista.

Zdravko Krsmanović: To su priče za malu djecu. Zašto se te puške nisu nabavile poslije terorističkog napada u Zvorniku aprila 2015. godine? Nekoliko godina prije terorističkog napada u Zvorniku imali smo napad na američku ambasadu u Sarajevu i terorističku akciju u Bugojnu, pa ni nakon toga nisu nabavljane tolike količine oružja. Podsjetio bih da je u Bosni i Hercegovini za očuvanje mira zadužena vojna misija ALTHEA koja je produžena ruka EUFOR-a. Ova nabavka oružja nema nikakve veze sa terorizmom, to je demonstraciju sile radi ostvarivanja sna koji Milorad Dodik odavno sanja, a to je secesija. Nekada se govori o Republici Srpskoj kao nezavisnoj državi, nekada o njenom pripajanju Srbiji. To je karta na koju se igra pred oktobarske izbore. Naoružavanje policije je vojna komponenta političkog djelovanja. Tom igrom Dodik pokušava da dobije izbore, a poslije toga sve će zavisiti od međunarodnih okolnosti. On očito ima megalomanske ambicije, on o sebi misli da je istorijska ličnost, a u suštini to je običan manipulator i prevarant.

Alijansa Dodik-Čović

Omer Karabeg: Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske, Dragan Lukač tvrdi da je nabavka 2.500 automatskih pušaka urađena po zakonu i da je Republika Srpska dobila sve dozvole nadležnih organa. Da li je moguće da su nadležni organi na nivou Bosne i Hercegovine dali odobrenje za uvoz tolike količine oružja?

Reuf Bajrović: U pitanju su dvije adrese. Jedna je Ministarstvo vanjske trgovine. Osoba koja je zadužena za izdavanje tih dozvola bila je uključena u veliku, možda i najveću poslijeratnu aferu nelegalne trgovine oružjem. Druga adresa je Ministarstvo odbrane na čijem je čelu ministrica Marina Pendeš, koja je direktno odgovorna Draganu Čoviću, Dodikovom savezniku. Kada to imamo u vidu, onda nije čudo što je odobren uvoz tolike količine oružja.

Treći igrač je Obavještajno sigurnosna agencija (OSA), ali ona ne daje dozvole, već samo mišljenje da li onaj ko nabavlja oružje - u ovom slučaju to je MUP Republike Srpske - predstavlja prijetnju po ustavni poredak. Prema tome, o nabavci su odlučivale dvije osobe koje su direktno povezane sa alijansom Dodik-Čović. Ovdje se radi o namjeri da se policija militarizira i da se od nje napravi mala vojska. Ako 7000 ili 8000 pripadnika MUP-a Republike Srpske, kao što se najavljuje, dobije duge cijevi, to će značiti da ćemo de facto u Republici Srpskoj imati četiri brigade pod oružjem i sa dugim cijevima, a oružane snage Bosne i Hercegovine imaju pet ili šest brigada. Namjera je vrlo jasna i priča o terorizmu je najobičnija glupost, jer se u slučaju terorističkog napada ne koriste puške kalibra 7,62, koje nabavlja Republika Srpska, već puške kalibra 5,56. O tome su ovih dana govorili sigurnosni stručnjaci. To bi morale zaustaviti domaće institucije, jer vjerovati da će to uraditi međunarodna zajednica - bila bi velika greška.

Zabrana ulaska u BiH za četvoricu iz udruženja 'Srbska čast'
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:02:24 0:00

Zalužani i Niš

Omer Karabeg: U Zalužanima kod Banjaluke gradi se centar za obuku policajaca. Ministar Lukač se hvali da će to biti najmoderniji centar u regionu. Šta će takav centar Republici Srpskoj i odakle pare za to?

Zdravko Krsmanović: To je bivša kasarna koja je bila u ruševnom stanju. Ona se sada adaptira za potrebe centra, a novac je obezbijeđen tako što je Narodna skupština Republike Srpske donijela odluku o uzimanju kredita od nekih desetak miliona KM. Taj bi se centar na neki način mogao povezati sa ruskim humanitarnim centrom u Nišu. Podsjetio bih da su se nabildovani momci iz Srbske časti, koji su učestvovali na proslavi Dana Republike Srpske, obučavali u Rusiji i u ruskom humanitarnom centru u Nišu. Uticaj Rusije i Turske u Bosni i Hercegovini je sve vidljiviji i o tome se mora javno i otvoreno govoriti. To je opasnost po stabilnost i mir u BiH.

Ruski humanitarni centar u Nišu je pod budnim okom Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država koje se protive da njegovo osoblje dobije diplomatski status koji traži Rusija. Sada se nešto tako pokušava napraviti kod Banjaluke. Nije sporno da se stara kasarna uređuje i adaptira, ali da se od toga pravi vojna komponenta policije i da to na indirektan način bude povezano sa ruskim obavještajnim i sigurnosnim službama - to Bosni i Hercegovini nije potrebno. Današnja Bosna i Hercegovina nastala je u Dejtonu i ona ima svoje garante, a to su potpisnici Dejtonskog mirovnog sporazuma. Svako ko narušava taj sporazum ugrožava mir u Bosni i Hercegovini.

Ruski centar u Nišu
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:04:49 0:00

Odbrana režima oružjem

Reuf Bajrović: Radi se o vrlo opasnim namjerama. Riječ je o korišćenju Bosne i Hercegovine za sukob sa Zapadom. Nema logičnog objašnjenja za tu bazu u Zalužanima. Gospodin Dodik je ovih dana indirektno potvrdio da će tamo biti ruski instruktori. Reagujući na saopštenje američke ambasade da Sjedinjene Američke Države nemaju u planu da obučavaju specijalce Republike Srpske, on je rekao: “Ako neće Amerika, mi se znamo sami obučiti” i dodao da će Republika Srpska nastaviti da saruđuje i sa Amerikancima, i sa Evropljanima, i sa Srbijom, Rusijom i Kinom.

Sve je ovo rečeno da bi mogla da se pomene i Rusija. Dodik pokušava da iskoristi svoje veze sa Moskvom i želju Rusije da zaustavi integraciju Bosne i Hercegovine u NATO pakt i Evropsku uniju da bi dobio podršku za oktobarske izbore. On pokušava da stvori neku vrstu vojne ili policijske formacije, koju bi iskoristio u slučaju poraza na izborima. Stvaranje jedne takve oružane formacije je pritisak - kako na opoziciju u Republici Srpskoj, tako i na sve ljude u Bosni i Hercegovini. Narod treba da zna istinu. Ne radi Dodik sve to samo zbog izbora.

On je vrlo jasno rekao da želi da rasturi Bosnu i Hercegovinu, a to se ne može uraditi mirnim putem. Kada neko govori o rasturanju Bosne i Hercegovine, i istovremeno nabavlja oružje, onda ga treba shvatiti ozbiljno. Dodik je, zarad očuvanja vlasti, spreman da krene u pravcu koji može dovesti do onoga što nas je zadesilo devedesetih godina.

Omer Karabeg: Gospodine Krsmanoviću, smatrate li i vi da Milorad Dodik želi da policiju pretvori u svoju vojsku?

Zdravko Krsmanović: Mislim da to primjećuju i službenici u policiji. U MUP-u ima dosta školovanih policajaca, profesionalaca, kojima nije svejedno kada vide da njihova institucija pod izgovorom borbe protiv terorizma dobija vojni karakter. Oni su zabrinuti, javljaju se nama u opoziciji i skreću pažnju na ono što se dešava. To nije nikakva izmišljotina nas u opoziciji, to je istina. Iza militarizacije policije krije se namjera da se silom zaštiti režim i diktatorska vlast jednog čovjeka. Zaista se može postaviti pitanje da li će Dodik predati vlast ako doživi poraz na izborima. Da li je u pitanju odbrana režima po svaku cijenu? Ali ko se igra rata, rat će mu sigurno doći glave.

Bajrović: Devedesetih godina rat je počeo sa paravojnim formacijama...
Bajrović: Devedesetih godina rat je počeo sa paravojnim formacijama...

Zloupotreba djece?

Omer Karabeg: U Bosni i Hercegovini se svaki čas oglasi neka paravojna organizacija koja se predstavlja kao humanitarna ili sportska. Imaju li oni svoje kampove za obuku?

Reuf Bajrović: Čini se da imaju. Devedesetih godina rat je počeo sa paravojnim formacijama, a sada je to malo drugačije - priča se o navodnoj kulturnoj saradnji i humanitarnim aktivnostima, pa se onda napada NATO, vježba gađanje i posjećuje humanitarni centar u Nišu.

Omer Karabeg: Izgleda da se u ratne igre uvlače i djeca. Pominjalo se udruženje koje nosi ime Asker, što na turskom znači vojnik, koje je organizovalo obuku djece u Jelahu kod Tešnja?

Reuf Bajrović: Na snimku koji je objavljen na YouTubeu-u vidimo djecu koja guraju gume i preskaču prepreke, tamo nema nikakvog oružja. Ja apsolutno smatram da je korištenje djece u takve svrhe neprihvatljivo, ali zaista to nisam vidio na snimku. Moguće da griješim, ali na videu toga nema.

Omer Karabeg: Mada je ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić rekao da sumnja u časne namjere organizacije Asker.

Reuf Bajrović: Ne znam, on je čovjek koji se time bavi i očito nešto zna. Svaka paravojna formacija je jednako opasna. Sigurnosne agencije, ako imaju takva saznanja, treba da s tim izađu u javnost.

Zdravko Krsmanović: Dok sam bio načelnik opštine Foča vidio sam da su djeca poginulih boraca i šehida laka meta za one koji nemaju dobre namjere. Tom djecom se lako može manipulisati. Posebno kada se ima u vidu kakav je obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini - još uvijek imamo dvije škole pod istim krovom i različite nastavne programe. Tri naroda - tri istorije.

Omer Karabeg: Ima li skrivenog oružja u Bosni i Hercegovini?

Reuf Bajrović: Očito da ima. Prema svim relevantnim analizama značajna količina naoružanja je u posjedu stanovništva. Zato je svako dodatno naoružavanje, iza koga stoje državni organi, dolijevanje ulja na vatru. Nejasno je zašto se predstavnici Evropske unije u Bosni i Hercegovini prave da to ne vide i stanje predstavljaju drugačijim. Očigledno čuvaju svoje činovničke karijere. Drugo objašenjenje ne vidim.

Zdravko Krsmanović: Mislim da nema mnogo skrivenog oružja. Dosta toga je predato nakon rata. Za mene je veća opasnost što svaka od tri strane u Bosni i Hercegovini ima svog patrona. Banjaluka ide po mišljenje u Beograd, Mostar u Zagreb, a Sarajevo odlazi put Ankare i Istambula. Ako nekome odgovara sukob, Bosna i Hercegovina je idealno tle da ostvari svoje ciljeve. Tada će oružje doći i ako ga nema. Bojim se libanizacije Bosne i Hercegovine i ukrajinskog scenarija.

Opasne ratne igre

Omer Karabeg: Mogu li se ove ratne igre, koje se sada vode, u jednom trenutku izmaći kontroli? Uostalom, zar sve ove priče o oružju i paravojnim formacijama ne podsjećaju na 1992. godinu?

Zdravko Krsmanović: Ukoliko se stanje u regionu promijeni, to može da izmakne kontroli. U ovom trenutku Srbija je bitan faktor stabilnosti. Kosovski problem je pod kontrolom, međutim u Srbiji postoje jake snage koje se opiru rješavanju tog problema. Ukoliko bi došlo do promjena u Srbiji i do povratka ekstremnih nacionalista, onda bi Kosovo i Republika Srpska mogli biti upaljač koji bi ponovo destabilizovao regiju Balkana.

Krsmanović: Ukoliko se stanje u regionu promijeni, to može da izmakne kontroli.
Krsmanović: Ukoliko se stanje u regionu promijeni, to može da izmakne kontroli.

Reuf Bajrović: Mislim da bi se ove ratne igre mogle izmaći kontroli. Pogledajmo kako se ponašaju susjedi. Hrvatska nije svjesna svoje pozicije i ponaša se kao da iza sebe ima cijelu NATO vojsku. Ona pokušava da iskoristi svoje članstvo u Evropskoj uniji da bi u Bosni i Hercegovini ostvarila svoje ratne ciljeve, što je vrlo opasno. Pogotovo je opasno za samu Hrvatsku, koja u velikoj mjeri zavisi od turizma. Nevjerovatno je da Hrvatska rizikuje svoju ekonomsku stabilnost da bi postigla ratne ciljeve u Bosni i Hercegovini. Što se tiče odnosa Srbije prema Bosni i Hercegovini, ja mislim da tu nema nekih značajnih promjena. Dugoročna politika Srbije zasnovana je na ideji da se Kosovo u pogodnom trenutku pokuša zamijeni za dio Bosne i Hercegovine, uz podršku međunarodne zajednice. Mislim da se to neće ostvariti, ali Srbija će nastojati da sjever Kosova na neki način integriše u Srbiju i da taj presedan iskoristi da bi ostvarila svoje pretenzije prema Bosni i Hercegovini.

Omer Karabeg: Ko može zaustaviti ove ratne igre?

Zdravko Krsmanović: Prije svega, oni koji su zaduženi da nadziru sprovođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. To su u prvom redu Visoki predstavnik i Vijeće za implementaciju mira. To je i evropska vojna misija ALTHEA koja bi krajnje ozbiljno trebala da shvati sve ove bezbijedonosne prijetnje. Ono što se sada dešava treba nazivati pravim imenom - to je zveckanje oružjem i ratnohuškačka politika, koja nikome u Bosni i Hercegovini ne može donijeti ništa dobro.

Reuf Bajrović: To bi se vrlo jednostavno moglo zaustaviti kada bi za to bilo političke volje u Briselu, Londonu i Berlinu. Dovoljno bi bilo poslati jedan bataljon kao poruku da Evropa neće dozvoliti nikakve gluposti koje neki ljudi u Bosni i Hercegovini očito planiraju, misleći da Zapad na to ne obraća pažnju. Naravno, Sjedinjene Američke Države uvijek mogu staviti do znanja da nema ništa od takvih planova. Međutim, ne treba zaboraviti da je Milorad Dodik u zadnjih desetak godina u Americi potrošio ogroman novac ubjeđujući tamošnju javnost i političare da je vrlo važno da se Amerika ne miješa, jer se u Bosni i Hercegovini ništa loše neće desiti. Za to vrijeme on planira da stvori novu situaciju na terenu, računajući da neće biti odgovora državnih institucija iz Sarajeva.

  • 16x9 Image

    Omer Karabeg

    Novinar RSE od osnivanja Balkanskog servisa. Marta 1994. pokrenuo emisiju "Most" s namerom da uspostavlja ratom pokidane veze između ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. Dobitnik je nagrade "Jug Grizelj" Nezavisnog udruženje novinara Srbije (NUNS) i nagrade "Erhard Busek" Medijske organizacije Jugoistočne Evrope (SEEMO).

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG