Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Kurspahić: Zebnje kongresnog saslušanja


Kapitol hil, Vašington

Piše: Kemal Kurspahić

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Ono što bi za američke učesnike i posmatrače na ovonedjeljnom kongresnom saslušanju na temu "Dejtonsko naslijeđe i budućnost Bosne i Zapadnog Balkana" moglo izgledati kao najopušteniji trenutak tog zasjedanja, za svakoga sa bosanskohercegovačkim iskustvom devedesetih moglo bi izazvati samo zebnju.

Nakon što je ključni svjedok na saslušanju – vršilac dužnosti pomoćnika zamjenika državnog sekretara Metju (Matthew) Palmer – pokazao razmjere moguće krize ako prije raspisivanja izbora ne budu usvojene izmjene izbornog zakona, predsjedavajući – kongresmen iz Kalifornije Dejna Rorabaher (Dana Rohrabacher) – ga je pitao: "Jeste li vi optimista ili pesimista: ako ste iznad 50 odsto onda ste optimista, a ako ste ispod 50 odsto – onda ste pesimista."

"Ne bih to izražavao brojevima. Posvećen sam sam tome da uradimo što je do nas ...", odgovorio je Palmer.

Kongresmen je pohvalio Palmera za diplomatski odgovor i onda su obojica, uz još neke od prisutnih, prasnuli u zdrav spontan smijeh. Za bosanski osjećaj zebnje najmanje je kriv Palmer. On jeste kongresnom potkomitetu podnio krajnje uznemirujući izvještaj o mogućim posljedicama neusvajanja izmjena izbornog zakona, prije svega onih koje se tiču izbora za Dom naroda federalnog parlamenta: bez toga – rekao je – neće biti moguće ni formiranje federalne vlade ni Doma naroda u državnom parlamentu što bi vodilo u duboku postizbornu krizu: nema budžeta, nema penzija za ratne veterane ni stanovništvo, nema plata za javne službe i definitivno nema napretka prema euroatlantskim integracijama jer u uslovima političke krize ne može biti ni napretka u suzbijanju korupcije i jačanju vladavine prava.

"Za bosanski osjećaj zebnje najmanje je kriv Palmer (na fotografiji)."
"Za bosanski osjećaj zebnje najmanje je kriv Palmer (na fotografiji)."

Ali, Palmer je – iako je predsjedavajući izrazio zabrinutost što on bdije nad američkom politikom na Balkanu samo u "v.d." statusu – pokazao i koliko je američka diplomatija posvećena traženju rješenja: rekao je kako je u nedavnoj posjeti Sarajevu razgovarao sa sve trojicom članova državnog Predsjedništva i kako američka ambasadorka u Sarajevu još od oktobra posreduje u pregovorima političkih vođa za postizanje dogovora prije raspisivanje izbora.

Pri tome – Palmer je u kongresnom saslušanju pokazao i kako je američka zabrinutost za promjene izbornog zakona kulturološki suprotna kukumavčenju domaćih talaca politike bosanskog aparthejda čija se briga za "jednakopravnost konstitutivnih naroda" svodi na obezbjeđenje monopola zna-se-koje partije nad odlučivanjem o tome ko jeste a ko nije "legitimni Hrvat".

Vašington, naime, u vezi sa izborima na državnom nivou – uključujući i Predsjedništvo – više brine za prava Derve Sejdića i Jakoba Fincija, odnosno svakog građanina Bosne i Hercegovine da se kandiduje za najviše državne funkcije, nasuprot kampanji za ozakonjenje monopola HDZ na zastupanje bosanskohercegovačkih Hrvata. Iz američke perspektive – nezamislivo je da niko ko ne spada u "tri konstitutivna plemena" ne može da se kandiduje za najviše državne funkcije.

Zato Vašington i preporučuje da se razgovori o izmjenama izbornog zakona u vezi s izborom za Predsjedništvo ostave za period nakon oktobarskih izbora. Jer, ako bosanskohercegovačka politika svih ovih godina nije napravila ni korak u provođenju presude o jednakim pravima građana na kandidovanje za najviše državne funkcije, i ako federalni partneri ni za deset godina nisu našli rješenje za održavanje izbora u gradu Mostaru – niti su mogli da riješe karikaturalnu situaciju s aparthejdskom politikom "dvije škole pod jednim krovom" – kako očekivati da se o izboru Predsjedništva donesu odgovarajuće odluke u idućih nekoliko nedjelja?

Okosnica američke strategije za Bosnu i Hercegovinu jeste poticanje integracije u Evropsku uniju i NATO i aktivno poticanje i bosanskohercegovačkih i evropskih partnera da provode reforme koje će učiniti da na Balkanu prevlada kultura vladavine prava.

Zašto, onda, zebnja u vezi sa saslušanjem u kojem su prevladavali pozitivni tonovi u vezi s američkom obavezom da se potiče reforma i samog dejtonskog procesa?

Neki od učesnika tog saslušanja, postavljajući i pitanja koja ukazuju na nepoznavanje i najosnovnijih činjenica iz balkanske istorije i stvarnosti, podsjetili su na vrijeme potpune zbunjenosti nad tragičnim događajima devedesetih kad je ignorancija izražena u izjavi iz vrha administracije tadašnjeg predsjednika Džordža Buša starijeg (George Bush) kako "mi nemamo konja u toj trci" vodila moralno neoprostivoj neutralnosti pred zločinima neviđenim u Evropi od vremena Drugog svjetskog rata.

Tako predsjedavajući na saslušanju unosi u raspravu ideju o "ravnoteži između samoopredjeljenja i teritorijalnog integriteta" sa mogućim "prilagođavanjem granica" ili razmjene teritorija bez i najmanjeg uvažavanja činjenice da je "prilagođavanje granica" – odnosno crtanje novih karata etničke podjele – prije bilo uzrok nego rješenje balkanskog krvoprolića.

Osim toga, niko od učesnika saslušanja nije rekao kongresmenu kako je sadašnjost devedesetpostotne većine, recimo u Republici Srpskoj, nastala masovnim "etničkim čišćenjem" u razmjerama pokušaja istrebljenja i ne može biti predmet svjetski uvaženog "prava na samoopredjeljenje".

Drugi kongresmen, učesnik u saslušanju, insistirao je na pitanju: koliko su vlade Bosne i Hercegovine i Kosova u državnim budžetima izdvojile za slanje izaslanika u prijestonice islamskih zemalja koji bi tamo širili razumijevanje kako su Sjedinjene Države bombardovale jednu hrišćansku zemlju spasavajući muslimane. Drugi učesnici u saslušanju rekli su mu kako i kosovski Albanci i Bošnjaci poštuju ulogu Sjedinjenih Država u okončanju rata i kako po prirodi dejtonskog uređenja u Bosni i Hercegovini nema uslova za postizanje saglasnosti o zahvalnosti Americi.

  • 16x9 Image

    Kemal Kurspahić

    Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova "The Connection Newspapers", osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik "Oslobođenja" u Sarajevu od 1988. do 1994.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG