Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić izjavio je kako je Groblje mira kod Mostara mjesto gdje se žele, na neki način, obilježiti sve žrtve ratova, te da to na svoj način ima svoju poruku – znati poštovati pokojne, stradale.
Riječ je o groblju na zaravni Bile, petnaestak kilometara sjeverozapadno od Mostara, za koje u Savezu antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (SABNOR) Bosne i Hercegovine (BiH) tvrde da je mjesto gdje se sahranjuju pripadnici ustaškog pokreta iz Drugog svjetskog rata.
"Ustaški pokret u Drugom svjetskom ratu bile su jedinice dobrovoljaca koje su radile najkrvavije zločine, gdje su god došli, na prostoru bivše Jugoslavije. Na kraju krajeva, dovoljno je da je iza njih ostao Jasenovac. Pravljenje ovakvog groblja je zapravo dosljedno provođenje revizionističke politike prema Drugom svjetskom ratu, prema antifašističkoj borbi naroda, ne samo BiH, nego čitavog prostora eks-Jugoslavije koju provodi Dragan Čović kao lider HDZ-a", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) predsjednik SABNOR-a Sead Đulić.
Kardinal Puljić, međutim, komentira, odgovarajući na pitanje novinara RSE o Groblju mira, kako bi "volio, kad bi se u javnost ugradilo, ne politizacija mrtvih i manipulacija mrtvih, nego poštivanje grobova, bez obzira od koga su stradali".
To, smatra kardinal, "treba uvesti u javno mnijenje".
"Čovjek mora imati osjećaj za nešto što je sveto. Pokojnici su na svoj način nešto što treba poštivati i to treba uvažiti bez obzira. I za svakog onog pokojnika netko krvari i to treba poštivati", dodao je kardinal Puljić.
'Za sve ubijene katolike Hrvate'
Groblje mira je, kažu oni koji su organizirali stvaranje ovog groblja, zamišljeno kao spomen-prostor za sve pobijene katolike Hrvate u Drugom svjetskom ratu i poraću. Groblje na površini od oko 100.000 metara kvadratnih do sada je ograđeno, sazidana je i kapelica, dovršena kosturnica, zasađena stabla, te podignuto prvih 235 križeva sa imenima žrtava.
Jedan od idejnih pokretača projekta i dopredsjednik Odjela Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH za Drugi svjetski rat i poraće, fra Miljenko Stojić, za RSE pojašnjava da se na ideju o Groblju mira došlo nakon što je godinama nakon posljednjeg rata trajao proces potrage za tijelima 66 fratara, koje su – podsjećanja radi – partizanske snage likvidirale na području Zapadne Hercegovine u Drugom svjetskom ratu.
"I onda, tražeći njih, nailazili smo i na pobijene civile, i došli smo do jednog razmišljanja da bi i njih, naravno, trebalo iskopati, dostojno pokopati", kazao je fra Stojić, dodajući da su najprije ustrojene komisije za to pitanje u pojedinim općinama tog, inače, većinski hrvatskog područja u BiH, da bi na kraju bila pokrenuta koordinacija tih komisija pri Hrvatskom narodnom saboru BiH.
"Iz svega toga je proizišla ideja Groblja mira", kazao je fra Stojić.
On pojašnjava da se na Groblje mira prebacuju posmrtni ostaci svih osoba koje budu pronađene na području pojedinih općina, pri čemu se tijela osoba čiji je identitet poznat predaju porodicama, pa su tako posmrtni ostaci nekih partizana s područja Konavala u Hrvatskoj, koji su pronađeni na području Širokog Brijega, predati njihovim familijama.
"Jer, moramo znati da su jugokomunisti pobili strašno puno civila na svome putu. Evo, recimo, ovdje na Širokom Brijegu, za ona dva-tri dana, koliko im je trebalo da pregaze Široki Brijeg i odu dalje prema Mostaru, oni su ovdje napravili 330, što većih što manjih, masovnih grobnica i grobišta. Mi smo ih sve popisali, već negdje oko pola smo ih iskopali, i jedan određeni broj gore smo ih pokopali na groblju mira, jer se jednostavno ne zna tko su, ali poginuli su kroz te dane ovdje", navodi fra Stojić.
Žrtve Osmog korpusa
Riječ je o dešavanjima iz februara 1945. godine, kada su snage tadašnje Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) izvele tzv. Mostarsku operaciju, nakon koje su poslije višednevnih borbi sa njemačkim i kolaboracionističkim snagama, preko Zapadne Hercegovine, ušle u Mostar.
Hrvatski historičar mostarskog porijekla Dragan Markovina u izjavi za RSE tvrdi da je u to vrijeme Mostar bio "vrlo ozbiljno branjen od strane ustaške vojske".
"Dakle, jednostavno, i Mostar i Široki Brijeg, i cijeli taj potez, puno je žrtava Osmi dalmatinski korpus Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije tamo imao", navodi Markovina.
Markovina tvrdi kako jeste činjenica da partizanski pokret nije bio dovoljno "ušao" u te krajeve i da se nije smatrao oslobodiocima, nego da su se protiv partizanskog pokreta aktivno angažirali i fratri u Širokom Brijegu.
"Ono što je također bitno je da je gro vojnika koji su oslobađali Mostar i koji su oslobađali Široki Brijeg i uopće čitavu tu Zapadnu Hercegovinu, zapravo je bio hrvatske nacionalnosti, uglavnom iz Dalmacije i to je priča o kojoj se također ne govori posljednjih godina", naglašava Markovina.
Galić: 'Manipuliranje i brojem i idejom žrtava'
Međutim, protivnici ove ideje ističu kako je pozadina priče sa Grobljem mira politička. Urednica portala Tačno.net, pri Centru za kritičko mišljenje iz Mostara, Štefica Galić, smatra da se to groblje ne može nazvati Grobljem mira.
"Napravljeno sigurno nije iz pijeteta prema žrtvama i stradanju njihovom. Sigurno je napravljeno da bi se manipuliralo i brojem i idejom i žrtvama, naravno, u dnevnopolitičke, etnonacionalističke politike", kaže Galić za RSE.
Ona taj projekat dovodi i u vezu sa aktuelnom političkom situacijom u Mostaru, koji je i dan-danas više-manje etnički podijeljen na većinski hrvatski i većinsko bošnjački dio, te ističe da se radi o "budućem spomeniku mržnji u i tako podijeljenom gradu kao što je Mostar".
"Ideja je, i oni koji će ga graditi, je potekla od grobara mira na našem prostoru. To su prije svega desnilo HNS-a i radikalni pojedinci iz crkvenih krugova", naglašava Galić.
Paralela sa Francom
Kamen-temeljac Groblja mira postavljen je 2013. godine. Organizatori kažu da je do konkretne realizacije projekta došlo tek nakon političke podrške Hrvatskog narodnog sabora BiH, koji, na čelu sa Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ) BiH, okuplja većinu stranaka sa hrvatskim predznakom u BiH.
"Kada su 2015. godine u vlast ušle stranke Hrvatskog narodnog sabora, uz njihovu potporu, učinjen je ogroman iskorak glede izgradnje infrastrukture i ove kapelice", rekao je uz ostalo prije dvije godine na Bilima predsjednik Organizacijskog odbora izgradnje Groblja mira i nekadašnji čelnik Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rat Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Ilija Vrljić, koji ovog puta o toj temi nije mogao govoriti za RSE.
S druge strane, dopredsjednik Odjela Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH za Drugi svjetski rat i poraće, fra Miljenko Stojić za RSE kaže kako je sve to "jedan civilizacijski doseg".
"Uzmimo, evo, Nijemce. Oni znamo da su zajedno sa Staljinom još 1939. napali Poljsku i podijelili je, pa su onda kasnije napali i Staljina, odnosno Sovjetski Savez, ali potpuno legalno i u Poljskoj i u današnjoj Rusiji, i u drugim zemljama postoje njihova vojna, njemačka grobišta i ona se održavaju. Nitko ne pravi nikakav problem", dodao je fra Stojić.
Historičar Dragan Markovina zaključuje kako ideja i sama izvedba Groblja mira pokušava "iskopirati" ono što se upravo u Španiji pokušava dekonstruirati.
"Pod krinkom komemoriranja svih žrtava Drugog svjetskog rata - (španski diktator, op. RSE) Franco je to napravio sa Španjolskim građanski ratom – pokušava se komemorirati zapravo isključivo kolaboracionističke vojnike", kazao je Markovina.
Podsjetimo, posmrtni ostaci španskog diktatora Franciska Franka ekshumirani su 24. oktobra iz mauzeleja u kom je bio sahranjen i premešteni na gradsko groblje u Madridu.
Facebook Forum