Crnogorska istraživačka novinarka Olivera Lakić, koja je ranjena prošle godine ispred svog stana, dobitnica je Međunarodne nagrade za hrabre žene (International Women of Courage Award), prema izboru State Departmenta.
Lakić je jedina novinarka i jedna od dvije Evropljanke koje su nagrađene ove godine.
Dodjela Međunarodne nagrade za hrabre žene iz cijelog svijeta biće održana 7. marta u Vašingtonu i prepoznaje žene koje su pokazale izuzetnu hrabrost i vođstvo u zalaganju za mir, pravdu, ljudska prava, rodnu ravnopravnost i u osnaživanju žena, uz rizik i ličnu žrtvu, navedeno je u saopštenju State Departmenta.
Lakić je četvrta žena sa prostora Balkana koja je dobila ovu nagradu, a prije nje su nagrađene tri Kosovarke - društvena aktivistkinja Valdeta Idrizi (2008), novinarka Arbana Džara (2015) i izvršna direktorka Centra za rehabilitaciju žrtava torture u Prištini Ferida Rušiti (2018).
Od 2007. godine, kada ju je State Department ustanovio, nagradu je dobilo više od 120 žena iz 65 zemalja. Dodjela nagrada organizuje se 13 put za redom, a uz državnog sekretara Mikea Pompea, svečanosti će prisustvovati i prva dama SAD Melania Trump.
Ko je Olivera Lakić?
“Ta mala, bezobrazna, hrabra žena...“ - ovaj vikipedijski kroki za slavnu italijansku novinarku Orijanu Falači, čini se da sasvim dobro opisuje i crnogorsku novinarku Oliveru Lakić.
Istina, Olivera nije kao Orijana bila na ratištima koji su obilježili dvadeseti vijek, ali je, kao i Italijanku, i Crnogorku stigao metak. Prošle godine ranjena je u nogu, ispred svog stana u centru Podgorice. Namjerno ili slučajno, tek Olivera Lakić uspjela je izbjeći sudbinu tragično stradalih kolega, ruske novinarke Ane Politkovskaje i malteške Daphne Caruane Galizie, kao i slovačkog Jana Kucijaka, koji su stradali istražujući kriminal i korupciju.
Kao novinarka- istraživačica Olivera se bavila škakljivim, kontroverznim temama, razgovarala sa kontroverznim biznismenima, poput regionalno poznatog Nasera Keljemendija, koga je sud u Prištini kasnije pravosnažno osudio na šest godina zatvora zbog prometa narkotika.
Sve je počelo u februaru 2011. godine, kada je Lakićka prvi put uznemiravana brutalnim anonimnim upozorenjima, kako će biti ugrožena njena sigurnost, kao i bezbjednost članova njene porodice. Prijetnje koje su stizale sms porukama, bizarne sadržine, odnosile su se na Oliverinu kćerku i njenu cimerku koje su u to vrijeme studirale u Rimu.
Svemu tome prethodila je serija Oliverinih istraživačkih tekstova, koje je godinama objavljivala u podgoričkom dnevniku "Vijesti", a čiji je fokus bio kriminal u Crnoj Gori. Glavnina njih odnosila su se na poslovanje fabrike duvana “Tara" u Mojkovcu i "Montenegro tabacco company". U njima je došla do zaključaka da su u unosan posao krijumčerenja lažnih brendova cigareta bili umiješani pojedini službenici javne i tajne policije u Crnoj Gori.
No, prijetnje nijesu urodile plodom, Lakićka je nastavila da istražuje i piše o kriminalu. Napadnuta je 7. marta 2012. godine i brutalno pretučena ispred svog doma u Podgorici.
Kao izvršioca sud je sa devet mjeseci zatvora osudio podgoričanina Ivana Buškovića, a motivi i nalogodavac su do danas ostali nepoznati.
Lakić je dobila pravo na policijsku pratnju, ali je poslije dvije godine i sedam mjeseci svojevoljno otkazala usluge obezbjeđenja. Da je takva odluka bila pogrešna, pokazaće se tri i po godine kasnije, kada joj je na istom mjestu, postavljena sačekuša. Ovoga puta, dok je otvarala ulazna vrata zgrade u kojoj živi, Oliveri je iz vatrenog oružja pucano u nogu, maja 2018, šest godina nakon prvog napada.
Najnoviji napad podigao je na noge novinarsku zajednicu u Crnoj Gori, koja je organizovala proteste ispred Vlade. Reagovale su sve relevantne regionalne i svjetske medijske asocijacije, evropske institucije, američka administracija…..
Brisel je zatražio od Podgorice hitno rasvjetljavanje tog kriminalnog čina, implicitno poručivši da pregovori o članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji mogu biti prekinuti.
Nakon nekoliko dana Olivera Lakić, sa nogom u zavojima, ali i osmjehom na licu, dočekala je evropskog komesara Johanesa Hana, koji je obišao redakciju lista "Vijesti".
Devet mjeseci kasnije, februara ove godine, dva dana uoči još jedne službene Hanove posjete, tužilaštvo i policija izašli su sa tvrdnjom da su otkrili ko je pucao u Oliveru.
Za "nanošenja teških tjelesnih povreda", a ne “ubistvo u pokušaju”, kako je prvobitno bilo kvalifikovano Oliverino ranjavanje, označen je Filip Bešović, vođa kriminalne grupe, koji se nalazi u zatvoru još od jula 2018. godine. Nalogodavci su i ovoga puta ostali nepoznati, dok je sam Bešović iz zatvorske ćelije Lakićki uputio rukom pisano pismo, u kome je poziva da ga posjeti, kako bi joj se u oči zakleo da nije pucao u nju.
No, naprasno razjašnjenje ranjavanja Lakićke, nakon što se od policije mjesecima nije mogla dobiti bilo kakva službena informacija o istrazi, propraćeno je skepsom uredništva "Vijesti" u nalaze istrage. I Han je, nakon toga ponovio ono na čemu je i prvi put insistirao. "Što se tiče napada na Oliveru Lakić, ja ću nastaviti da budno pratim slučaj i nadam se da će počinioci i oni koji su inicirali napad biti privedeni pravdi", poručio je Han tokom posjete Podgorici 22. februara.
Sve vrijeme, od same Olivere dopirao je samo muk, kao što je bilo svaki put kada je zbog svog rada bila u centru medijske i društvene pažnje. Tokom svoje dugogodišnje novinarske karijere nijednom glasilu nije dala nijedan intervju, uključujući i sopstvene novine. Oni koji je neposredno poznaju, znaju da “ta mala, bezobrazna, hrabra žena“, prema svemu što joj se događa ima beskompromisan stav i samo jedan odgovor - osmjeh.
Facebook Forum