Afere “Atlas” i “Koverta”, i nakon njih serija drugih, u kojima osumnjičeni crnogorski tajkun Duško Knežević, kao insajder nekada blizak vladajućim krugovima, iznosi teške optužbe na račun predsjednika države Mila Đukanovića i njegovih najbližih saradnika, donekle su pasivizirale politički život u Crnoj Gori.
Rad na izbornim reformama gotovo da se više i ne pominje a dijalog vlasti i opozicije zvuči kao udaljena agenda. U kojoj mjeri su aktuelne afere izazvale društveno-političku krizu i jesu li njene ključne državne institucije kadre da se sa krizom izbore i iznađu adekvatna rješenja?
Najzaposlenija institucija u Crnoj Gori trenutno je Specijalno državno tužilaštvo, koje je prije nekoliko sedmica počelo istragu afera “Atlas“i „Koverta“. U "Atlas“ aferi, jednog od najmoćnijih crnogorskih biznismena Duška Kneževića, koji je odbjegao u London, i za kojim je raspisalo nacionalnu i pokrenulo izdavanje internacionalne potjernice, to tužilaštvo već je osumnjičilo za stvaranje kriminalne organizacije, utaju poreza i pranje para, preko njegove Atlas i IBM banke.
U drugoj, “Koverta“ aferi, tužilaštvo je saslušalo Slavoljuba Miga Stijepovića, visokog funkcionera vladajuće partije, koji je, kako se to vidi na video snimku koji je lansirao upravo Duško Knežević, uoči izbora 2016. godine, od Kneževića uzeo kovertu, u kojoj je navodno bilo skoro stotinu hiljada eura. Da li je tu bilo političke korupcije biće poznato nakon istrage Specijalnog tužilaštva, koje još nikog nije osumnjičilo.
U međuvremenu, tužiocima su pune ruke posla i oko mogućeg podmićivanja u Centralnoj banci, čiji se nekadašnji viceguverner Velibor Milošević našao iza rešetaka, pošto je Duško Knežević objavio audio materijal u kome se čuje kako ga Milošević navodno reketira. Sa druge strane, iz dana u dan, ređaju se nove optužbe Kneževića na račun predsjednika Đukanovića, kome je on navodno bio lični bankar, a koje Đukanović odbacuje kao netačne.
Sve to, kako za Radio Slobodna Evropa ukazuje Izvršni direktor Instituta Alternativa Stevo Muk, još dublje je Crnu Goru gurnulo u pravno-političku krizu i potvrdilo tezu o zarobljenosti državnih institucija.
“Tu prije svega mislim na one institucije koje su najpozvanije da u ovakvim slučajevima reaguju. Tu mislim i na Vrhovno državno tužilaštvo ( VDT), Specijalno državno tužilaštvo ( SDT), na Agenciju za sprječavanje korupcije (ASK), na Agenciju protiv pranja novca, i sve druge, koje u svojim nadležnostima upravo imaju obavezu da se protiv ovakvih pojava bore, da ih do kraja cjelovito, nezavisno i fer istražuju. One to, ne samo što ne rade, nego su spremne da, ja bih rekao, po hitnom postupku aboliraju one aktere koji su njihovi nalogodavci, njihovi vladari.”
Za Momčila Radulovića, lidera Evropskog pokreta u Crnoj Gori, kreiranje afera u Crnoj Gori jeste proizvelo značajne talase ali više na društvenoj nego na političkoj sceni:
”Međutim, pitanje je koliko će se ta bura definitivno reflektovati na stvaranje neke značajnije političke krize u zemlji. Za sada, nema indicija da se tako nešto može desiti. Sudeći po onome što se do sada dešavalo. Dakle, mi u ovom trenutku ne možemo predvidjeti da li će se nešto značajnije događati ili prezentovati u narednim nedjeljama ili mjesecima.”
Sve što posljednjih nedjelja drma crnogorsku javnu scenu, uglavnom prate saopštenja za javnost iz vladajuće Demokratske partije socijalista ( DPS) i komešanje u opoziciji, koja, razjedinjena, ne artikuliše pravce zajedničkog djelovanja ili zajedničke strategije. Dijalog vlasti i opozicije gotovo da je potpuno prestao, pa je rad u novoformiranom Parlamentarnom odboru, i brojnim pododborima za izborne reforme, prekinut, prije nego što je faktički i počeo.
Da li je u takvoj atmosferi realno očekivati da će nadležne državne institucije i ukupna politička elita biti spremni i sposobni da nađu izlaz iz krize, ili će biti potrebna pomoć Evropske unije?
Nakon izbijanja afere ”Koverta” početkom januara, oglasila se Evropska komisija, koja je od vlasti u Podgorici zatražila brzu i efikasnu istragu tog slučaja potencijalne političke korupcije, koju je opozicija odmah prozvala "Snimkom dva". Bila je to asocijacija na aferu "Snimak" iz 2012. godine, o navodnim izbornim zloupotrebama vladajuće DPS, koja nikada nije dobila svoj pravni i politički epilog, uprkos insistiranjima iz Brisela.
Momčilo Radulović naglašava kako do sada ipak nije stigao nijedan ozbiljniji signal da bi se međunarodni faktor mogao umiješati:
”Ne čini mi se da sa te strane dolazi, makar za sada, nijedan značajan input da bi se moglo definitivno govoriti o nekoj dubokoj politčkoj i institucionalnoj krizi. Svi za sada prate šta se dešava, ali nekih značajnih reakcija nema, i sudeći po tome, teško da će ih i biti, ukoliko uzmemo u obzir sve što se do sada događalo. Kada je riječ o domaćim institucijama, one su za sada apsorbovale onaj dio afere, i onaj dio krize, za koje je bilo snažnih indicija u vezi sa kršenjem zakona. Milsim da treba sačekati kraj tih istraga, da vidimo da li u tom smislu možemo govoriti o odgovornom ili neodgovornom ponašanju institucija.”
Stevo Muk pak smatra da je upravo sada pravi trenutak da opozicija zahtijeva od Evropske Unije da se proaktivno ukljiči u rješavanje situacije u Crnoj Gori:
“Od koje bi, pretpostavljam, trebalo zahtijevati neke vanredne misije, vanredne izvještaje i vanredno proaktivno djelovanje u odnosu na ono što se dešavalo u Crnoj Gori. A, riječ je o jednoj zaista dubokoj krizi političkog sistema, krizi pravnog sistema, krizi legitimiteta nosilaca najviših državnih funkcija. I, ovdje se zaista do kraja pokazuje utemeljenom teza Evropske komisije (EK) iz njihove Strategije proširenja da je Crna Gora zarobljena država. Takav jedan fenomen se ne može prevazići i razriješiti uobičajenim sredstvima rada opozicije i uobičajenim ponašanjem Evropske komisije, odnosno Evropske unije (EU). Znači, čini mi se da su sada potrebni neki novi i drugačiji metodi rada.”
Facebook Forum