Vojna saradnja među državama predstavlja normu u modernoj bezbjednosnoj arhitekturi, ali se na Balkanu i dalje doživljava kao problem – barem iz perspektive Srbije, kada uključuje Kosovo i dvije NATO saveznice, Albaniju i Hrvatsku.
Narativ ide sve do percepcije prijetnje, koja ne mora nužno odražavati stvarno stanje bezbjednosti na terenu.
Polazna tačka ove dinamike bila je izjava o saradnji u oblasti odbrane i bezbjednosti između Prištine, Tirane i Zagreba, potpisana prije više od godinu dana.
Potpisnici su je predstavili kao opredjeljenje za jačanje saradnje, zaštitu teritorija i doprinos međunarodnom miru i bezbjednosti, naglašavajući da nije usmjerena protiv bilo koga.
Međutim, Srbija ju je protumačila kao otvorenu provokaciju koja ugrožava njen teritorijalni integritet i bezbjednost građana – do te mjere da je predsjednik Aleksandar Vučić prošlog mjeseca izjavio da se te zemlje pripremaju za napad.
"Usred ničega pojavljuje se vojna alijansa između Prištine, Tirane i Zagreba. Ne vojno-tehnička saradnja, ne vojno-ekonomska saradnja, već vojna alijansa. I, naravno, zabrinut sam za svakog građanina ove zemlje", rekao je Vučić za Radio-televiziju Srbije.
Kako bi ojačao taj narativ, on je prošle sedmice najavio nova ulaganja u vojsku i dodatno jačanje odbrambenih kapaciteta, ističući da Srbija mora biti spremna za svaki razvoj događaja u "kompleksnoj" bezbjednosnoj situaciji, izazvanoj aktivnostima Prištine, Tirane i Zagreba.
"U narednim danima potpisaćemo veoma važne ugovore o nabavci oružja i vojne opreme. Očekujemo značajne posjete i nove ugovore sa drugim državama, s ciljem velikih narudžbi za našu vojsku", napisao je Vučić na Facebooku.
U regionu u kojem sjećanja na sukobe iz 1990-ih i dalje utiču na način na koji se bezbjednost tumači, čak i razvoj događaja koji su u osnovi saradničke prirode često dobijaju politička značenja.
Radio Slobodna Evropa obratio se NATO-u za komentar u vezi sa izjavom o saradnji u oblasti odbrane između Kosova, Albanije i Hrvatske, kao i reakcijama koje ona izaziva u Srbiji.
Zvaničnik Alijanse rekao je da je riječ o trilateralnom sporazumu između tih zemalja i institucija na Kosovu, o kojem NATO ima saznanja, ali u kojem ne učestvuje.
Čitajte:
Vučić najavio nove nabavke oružja, a stanje opisao kao složenije zbog 'delovanja Tirane, Zagreba i Prištine'Prema njegovim riječima, članstvo u NATO-u "ne predstavlja prepreku" saveznicima da razvijaju dodatne oblike saradnje u oblasti odbrane.
Srbija se predstavlja kao vojno neutralna država, ima najveći budžet za odbranu u regionu i paralelno sarađuje sa NATO-om, Rusijom i Kinom.
Zašto onda jedan sporazum između tri zemlje, koje nemaju ni teritorijalne pretenzije niti su uputile prijetnje Srbiji, izaziva snažne reakcije u Beogradu? Prema mišljenju stručnjaka za bezbjednosna pitanja, odgovor se prije svega nalazi u političkoj interpretaciji, a ne u stvarnoj prijetnji.
Aleksandar Radić, vojni analitičar i publicista, kaže da dio društva u Srbiji regionalna zbivanja posmatra kroz prizmu spoljašnjih prijetnji – što Vučiću olakšava da gradi sliku zemlje "pod opsadom" i mobiliše podršku putem bezbjednosne retorike.
Aleksandar Radić: Sporazum između Zagreba, Tirane i Prištine Vučiću služi kao koristan instrument za jačanje narativa da on "brani Srbiju" i "jača vojsku", jer je to, navodno, neophodno
U uslovima antivladinih protesta koji traju duže od godinu dana, Radić ocjenjuje da tvrdnje o spoljnim prijetnjama služe i preusmjeravanju pažnje sa unutrašnjih kriza.
"Kada se analizira način razmišljanja ljudi koji podržavaju Vučića, vidi se da su skloni vjerovanju da spoljašnji faktori imaju negativan uticaj na Srbiju. Smatraju da strane obavještajne službe narušavaju poredak i djeluju protiv srpskih interesa. U tom kontekstu, sporazum između Zagreba, Tirane i Prištine Vučiću služi kao koristan instrument za jačanje narativa da on 'brani Srbiju' i 'jača vojsku', jer je to, navodno, neophodno", rekao je srpski analitičar za Expose Radija Slobodna Evropa.
U tom zamagljivanju javnog mnjenja zanemaruje se činjenica da i sama Srbija ima sporazum o saradnji u oblasti odbrane s Hrvatskom. Taj sporazum potpisan je 2010. godine, od strane tadašnjih ministara odbrane Dragana Šutanovca i Branka Vukelića, i i dalje je na snazi.
Čitajte:
NATO o odbrambenom paktu Kosova: Albanija i Hrvatska doprinose regionalnoj stabilnostiHrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je govorio o tom sporazumu, kritikujući Vučićev narativ kao jasno konstruisan u svrhu unutrašnjih političkih potreba.
"Kada se pogleda sadržaj, sporazum koji postoji između Hrvatske i Srbije sličan je, a u nekim segmentima čak i sveobuhvatniji od onoga koji Hrvatska ima s Kosovom i Albanijom", rekao je Plenković novinarima.
Čitajte:
Plenković kaže da je pisao šefu NATO o novom oružju Vojske SrbijeHrvatski vojni analitičar Marinko Ogorec kazao je za Expose da je za žaljenje što Vučić na takav način tumači saradnju čiji je cilj jačanje regionalne bezbjednosti i stabilnosti, kroz obrazovanje, obuku i zajedničke vježbe.
Prema njegovim riječima, takva retorika nosi rizik podsticanja nepotrebnih tenzija i može dovesti do trke u naoružanju.
Srbija se realno naoružava i nabavlja oružane sisteme koji prevazilaze razumno potrebne kapacitete- ističe Marinko Ogorec
"To se u političkoj teoriji naziva 'bezbjednosna dilema'. Ako vidite da se vaš susjed intenzivno naoružava, prirodno je da i vi počnete da reagujete na isti način. To vodi ka trci u naoružanju. Vidimo da se Srbija realno naoružava i nabavlja oružane sisteme koji prevazilaze razumno potrebne kapacitete", rekao je Ogorec.
Srbija u svom arsenalu ima oružje i sa Zapada, ali i iz Rusije i Kine. Prošlog mjeseca objavljeno je da je iz Kine kupila i supersonične balističke rakete CM‑400, velike razorne moći.
Čitajte:
Srbija vežba sa NATO-om, a kupuje rakete od KineZa bezbjednosnog stručnjaka iz Albanije, Xhavita Shalu, to ukazuje na asimetriju u naoružanju u regionu.
Srbija je dobila kineske hipersonične rakete. Kosovo je od SAD-a dobilo protivtenkovske rakete. One su namijenjene odbrani, dok hipersonične rakete to nisu – one služe za napad- ukazuje Xhavit Shala
"Srbija je nedavno dobila najnovije kineske hipersonične rakete. Šta je dobilo Kosovo? Kosovo je od SAD-a dobilo protivtenkovske rakete. One su namijenjene odbrani, dok hipersonične rakete to nisu – one služe za napad, za ugrožavanje drugih. Imaju domet koji obuhvata teritorije drugih država, uključujući i članice NATO-a", rekao je Shala za Expose.
On ocjenjuje da se Vučićeva retorika o prijetnjama Srbiji pretvorila u "dnevni refren", namijenjen prije svega polarizovanoj domaćoj javnosti, ali i kao politička poruka Zapadu.
"Predstavljajući ovo kao opasnu alijansu za Srbiju, on pokušava da opravda nastavak odnosa s Rusijom i Kinom, kao i kupovinu oružja od tih zemalja. Dakle, navodno, zbog prijetnji, primorani smo da tako postupamo", kaže Shala.
Čitajte:
Kosovo između privida stabilnosti i stvarnih prijetnjiBezbjednosni stručnjak s Kosova, Burim Ramadani, slaže se da Vučićevi argumenti o prijetnjama iz susjedstva nisu održivi, odnosno da predstavljaju, kako ih on naziva, kamuflažu za druge političke i geostrateške ciljeve.
"Jasno je da propaganda Srbije ima svoju pozadinu, a ona se odnosi na jačanje veza s Rusijom i Kinom, koje, takođe, imaju interes da Zapadni Balkan bude destabilizovan, da njegove države budu pod prijetnjom i pritiskom, te da se NATO nađe u osjetljivijoj poziciji", rekao je Ramadani za Expose.
Srbija je od 2006. godine dio NATO programa "Partnerstvo za mir" i za naredni mjesec je planirala zajedničke vojne vježbe s Alijansom.
Jedan zvaničnik NATO-a potvrdio je za Radio Slobodna Evropa da Alijansa poštuje vojnu neutralnost Srbije, naglašavajući potrebu za povjerenjem i posvećenošću regionalnoj stabilnosti.
"Da bi se napredovalo, partnerstvo NATO–Srbija mora biti dvosmjerna ulica, zasnovana na povjerenju i međusobnom poštovanju, kao i na iskrenoj posvećenosti regionalnoj stabilnosti. Nastavljamo da pozivamo Srbiju da se prema NATO-u i svojim susjedima odnosi odgovorno i konstruktivno", rekao je zvaničnik NATO-a.
Američki ambasador pri NATO-u Matthew Whitaker, tokom ovosedmične posjete Srbiji, takođe je pozvao Beograd da produbi saradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama i NATO-om u oblasti bezbjednosti.
Čitajte:
Ambasador SAD pri NATO-u upozorio Vučića da strateški pravac Srbije mora da bude usklađen sa ZapadomU tekstu objavljenom u srpskom listu Politika, Whitaker je naveo da "nabavka odbrambene tehnologije koja nije operativno kompatibilna s evropskim ili američkim sistemima komplikuje buduću saradnju i stvara nepotrebne prepreke".
Shala, s druge strane, smatra da sam prijedlog Bijele kuće da se za ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Albaniji imenuje vojno lice pokazuje da SAD pitanje bezbjednosti na Balkanu shvata vrlo ozbiljno i da region vidi kao važan dio svojih strateških interesa.
Za Radića, sada je trenutak da Srbija definiše svoju poziciju jer "vojna neutralnost nije ni međunarodno prepoznata, niti funkcionalna".
"Srbija mora drugačije da se pozicionira prema NATO-u – ili da postane punopravna članica, ili da drugačije definiše neutralnost i krene naprijed. Ne da se stvara utisak da su svi oko nas neprijatelji. Nažalost, to vodi Srbiju u situaciju sličnu onoj iz 1999. godine, kada su svi bili protiv nje."
"Tada je NATO bombardovao Srbiju, a vazdušni prostori svih okolnih zemalja korišteni su za operacije NATO snaga. To je trebalo da bude istorijska poruka da nijedna država ne treba da stvara okruženje u kojem nema saveznike. Nažalost, istorija se, na neki način, ponavlja", kaže Radić.
Čitajte:
Koje oružje je Srbija tajno nabavila?Srbija, prema svemu sudeći, ima sve manje kontrole nad dinamikom koja se oblikuje u regionu.
Prema Ogorcu, Hrvatska i Albanija, kao članice NATO-a, te Kosovo kao država koja teži članstvu, prilagođavaju svoje vojne kapacitete standardima Alijanse - proces koji on opisuje kao skup, ali potpuno prirodan za države članice.
Ako se to u Srbiji doživljava kao trka u naoružanju ili prijetnja, onda je riječ o načinu percepcije stvarnosti, a ne o stvarnosti samoj, zaključuje Ogorec.