Više od decenije gotovo svaki važan korak u odnosima Kosova i Srbije imao je Aleksandra Vučića za pregovaračkim stolom. Tokom godina pregovarao je s Prištinom i prihvatao sporazume koji su doveli do integracije srpskih policajaca, sudija i drugih struktura u kosovski sistem.
Istovremeno, Beograd je zadržao snažan politički, institucionalni i finansijski uticaj na srpsku zajednicu na Kosovu, dok je Srpska lista postala dominantna politička snaga među kosovskim Srbima.
Međutim, jedna stvar nije počela s Vučićem: protivljenje Srbije nezavisnosti Kosova. Tu politiku je naslijedio i zadržao tokom 14 godina na vlasti.
Sada se njegova pozicija promijenila.
Dana 27. septembra, najdugovječniji evropski lider van postsovjetskog prostora podnio je ostavku na funkciju predsjednika.
U posljednjem intervjuu na toj poziciji za Radio-televiziju Srbije svoj mandat je opisao riječima: "Svojoj zemlji sam služio vjerno i pošteno. Ponosan sam na to. Radio sam najpošteniji posao na svijetu".
Njegova ostavka ne znači kraj političke karijere. Nakon dva predsjednička mandata, Vučić planira da se vrati na funkciju premijera ukoliko njegova Srpska napredna stranka (SNS) formira novu vladu poslije parlamentarnih izbora 25. oktobra.
Obraćajući se pristalicama nakon ostavke, odlazak s predsjedničke funkcije nije predstavio kao kraj, već kao početak nove političke borbe.
"Borba počinje sada. Niko od nas nije rođen na vlasti i pobijedićemo ih i bez vlasti. Pozivam vas da ih pobijedimo ubjedljivije nego ikada", rekao je Vučić.
Nasuprot njemu stoji politički izazov koji je nastao daleko od biračkih kutija.
Gotovo dvije godine studenti protestuju širom Srbije protiv vlasti. Sada su svoju borbu prenijeli na izbore kroz listu "Studenti pobeđuju".
Istraživanja javnog mnijenja daju različite rezultate. Anketa agencije Faktor plus daje prednost Vučićevoj listi sa 48,6 odsto podrške, naspram 37,1 odsto za studente. Istraživanje NSPM-a pokazuje drugačiju sliku: studenti imaju 44,4 odsto, a Vučićeva lista 41,7 odsto.
Za Kosovo, izborni rezultat je samo dio jednačine.
Čak ni promjena vlasti u Beogradu ne bi automatski značila promjenu stava Srbije prema kosovskoj državnosti.
- Kako Vučić kao predsednik ulazi u trku za premijera Srbije?
- Vučićeva turneja po Srbiji: Predsednički posao ili stranačka kampanja
- Da li je Vučić 'poglavar' svih Srba u regionu i svetu?
Kosovo u Ustavu Srbije
Kosovo ima posebno mjesto u Ustavu Srbije. U preambuli je definisano kao sastavni dio teritorije Srbije sa suštinskom autonomijom, a državnim organima je povjeren zadatak da štite interese Srbije na Kosovu.
Ustav je usvojen 2006. godine, šest godina prije dolaska SNS-a na vlast i dvije godine prije proglašenja kosovske nezavisnosti.
Zbog toga protivljenje kosovskoj državnosti nije počelo s Vučićem i, prema ocjeni Marka Savkovića iz Beogradskog centra za međunarodne i bezbjednosne poslove, vjerovatno neće završiti s njim.
"Kada je riječ o osporavanju same državnosti Kosova kao koncepta, to je, svakako, državna politika i tu se može očekivati kontinuitet bez obzira na to ko bude na vlasti u Srbiji. Političke opcije koje prihvataju faktičko stanje, jer Kosovo de facto jeste država, malobrojne su i nalaze se na političkoj margini", kaže Savković za Kosovski servis Radija Slobodna Evropa.
To potvrđuje i pozicija političke snage koja danas izaziva Vučića.
Studentski pokret je u maju objavio memorandum o Kosovu u kojem ga je nazvao "neotuđivim i sastavnim delom" Srbije. Krajem septembra predstavio je i dio izborne kampanje pod nazivom "Izdaja Kosova".
Njihova kritika Vučića nije zasnovana na zahtjevu da Srbija prizna Kosovo. Kritikuju ga zbog događaja tokom njegove vladavine, od ukidanja srpskih registarskih oznaka i dinara na Kosovu do zatvaranja institucija koje su radile po sistemu Srbije.
Studenti, naravno, nisu jedina alternativa Vučiću. Ipak, njihov stav pokazuje da protivljenje Vučiću ne znači automatski i drugačiji odnos prema statusu Kosova.
Sonja Biserko iz Helsinškog odbora za ljudska prava, smatra da se to neće brzo promijeniti ni ako dođe do smjene vlasti u Beogradu.
"Sigurno je da će svako u kriznim situacijama pokušati da koristi Kosovo za emotivnu mobilizaciju i okupljanje pristalica. Suštinski, promjena u vezi sa statusom Kosova neće biti", kaže Biserko.
Šta bi moglo da se promijeni bez Vučića?
Status Kosova samo je jedan dio politike Beograda prema Kosovu.
Drugi se odnosi na način na koji Srbija ostvaruje uticaj na srpsku zajednicu na Kosovu, politički, institucionalno i finansijski.
U tom segmentu eventualni odlazak Vučića mogao bi donijeti vidljivije promjene.
Tokom njegove vladavine centralnu ulogu imala je Srpska lista. Osnovana 2013. godine, uz podršku Beograda postala je dominantna politička organizacija kosovskih Srba.
Snaga te veze posebno se pokazala u novembru 2022. godine, kada je Srpska lista pozvala Srbe da napuste institucije Kosova na sjeveru zemlje. Policajci, sudije, tužioci i lokalni funkcioneri tada su podnijeli ostavke.
Veza Beograda sa Srbima na Kosovu, međutim, prevazilazi stranačku politiku.
Za hiljade ljudi Srbija ostaje izvor plata, penzija, socijalnih davanja i zaposlenja. Iako su tokom 2024. i 2025. godine kosovske vlasti zatvorile niz institucija koje su funkcionisale po sistemu Srbije, obrazovanje i zdravstvo i dalje rade zahvaljujući finansiranju iz Srbije.
To stvara dva nivoa uticaja: političku infrastrukturu vezanu za aktuelnu vlast u Srbiji i mnogo širu institucionalnu i finansijsku mrežu.
Savković smatra da bi politička infrastruktura izgrađena tokom Vučićeve ere mogla da se suoči s ozbiljnim problemima ako izgubi vlast.
"Ta infrastruktura suočila bi se sa krizom finansiranja, krizom rukovođenja i krizom identiteta", kaže on.
To, ipak, ne znači da bi Srbija prekinula podršku Srbima na Kosovu. Ključno pitanje bilo bi na koji način bi se ta podrška nastavila i koliko bi ostala povezana s političkom kontrolom iz Beograda.
Biserko smatra da bi promjena vlasti mogla otvoriti prostor za realističniji odnos prema kosovskim Srbima.
"Važno bi bilo da nova vlast pomogne Srbima da ojačaju svoj položaj na Kosovu i usmjeri ih ka dijalogu s Prištinom. To bi za njih bilo najbolje rješenje", kaže ona.
- Istraživanje pokazalo da se 99 odsto kosovskih Srba protivi integraciji obrazovnog sistema
- Srbi na Kosovu strahuju od integracije obrazovnih i zdravstvenih institucija
Šta će biti s dijalogom?
Više od deset godina Vučić je predstavljao Srbiju u najvećem dijelu procesa dijaloga s Kosovom. U ime Beograda pregovarao je i preuzimao obaveze.
Jedan od ključnih sporazuma postignut je 2023. godine, kada su Kosovo i Srbija prihvatili Sporazum o putu ka normalizaciji odnosa i njegov implementacioni aneks.
Promjena vlasti u Beogradu ne bi poništila obaveze koje je Srbija preuzela, ali bi mogla promijeniti pristup samom procesu.
Toby Vogel iz Savjeta za demokratizaciju politika (DPC) u Briselu smatra da je dijalog tokom godina postao previše vezan za samog Vučića.
"Iskoristio ga je veoma vješto da izgradi politički kapital kod evropskih partnera predstavljajući se kao razuman i konstruktivan, bez značajnih ustupaka ili stvarnog kompromisa", kaže Vogel.
Prema njegovom mišljenju, dijalog je prečesto služio za upravljanje krizama između Kosova i Srbije umjesto za stvarnu normalizaciju odnosa.
Zbog toga bi političke promjene u Beogradu mogle predstavljati priliku i za Evropsku uniju da preispita dosadašnji pristup.
'Neće to biti Vučić'
Kuda će nova politička faza odvesti Srbiju i njenu politiku prema Kosovu tek treba da se vidi.
Ipak, Vučić je još 2019. jasno povukao granicu svoje politike:
"Za 10 ili 15 godina biće neka druga vlada, neki drugi predsjednik... možda i za pet godina... neko drugi će priznati nezavisnost Kosova. Ali to neće biti Vučić. Vučić će se boriti."
Sedam godina nakon te izjave napustio je predsjedničku funkciju.
"Neko drugi" možda jeste bliže.
Priznanje Kosova, ne nužno.