Dostupni linkovi

Srbija 'prašta' autokratijama koje ne priznaju Kosovo


Policija vodi demonstrante koji su protestovali protiv predsednika Migela Dijaza Kanela u Havani (Kuba), 12. jul 2021. Jedna osoba je preminula, a stotine je uhapšeno tokom protesta zbog nestašice hrane i lekova, povećanja cena i rukovođenja zemljom tokom pandemije COVID-19
Policija vodi demonstrante koji su protestovali protiv predsednika Migela Dijaza Kanela u Havani (Kuba), 12. jul 2021. Jedna osoba je preminula, a stotine je uhapšeno tokom protesta zbog nestašice hrane i lekova, povećanja cena i rukovođenja zemljom tokom pandemije COVID-19

Kosovo, čiju nezavisnost zvanični Beograd ne priznaje, jedna je od glavnih spojnica Srbije sa brojnim nedemokratskim režimima širom sveta. Mnogi od njih – poput Belorusije, Kine, Azerbejdžana ili Irana – su po relevantim međunarodnim izveštajima one u kojima se krše ljudska prava, guše medijske slobode i sprovodi represija nad političkim neistomišljenicima.

U zamenu za međunarodnu podršku po pitanju Kosova, Srbija se drži po strani kada zapadne zemlje deklaracijama, rezolucijama i sankcijama odgovaraju na akcije nedemokratskih režima.

Prema podacima Ministarstva spoljnih poslova Srbije, od 193 države članice Ujedinjenih nacija (UN), 92 države priznaju Kosovo, 96 ne priznaje, a pet država se nalazi u „fluidnom stavu“, što, kako objašnjavaju, znači da te države „uglavnom priznaju, ali više ne glasaju za Kosovo“.

Ovi podaci su osporavani od strane Kosova i broj država koji priznaje i ne priznaje nezavisnost Kosova su još jedna stvar oko koje se dve zemlje ne slažu.

Slučaj Kube

Na sastanku sa ambasadorom Republike Kube Gustavom Trista del Todom 28. jula u Beogradu, ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin zahvalio se Kubi na podršci koju pruža Srbiji “po pitanju očuvanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta” i čvrstom stavu da ne prizna nezavisnost Kosova.

Kako se navodi u saopštenju Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), Vulin se zahvalio kubanskom ambasadoru i zato što ta zemlja sprečava prijem Kosova u Interpol.

S druge strane, ministar policije je naglasio da Srbija „podržava pravo Kube da samostalno donosi odluke i uređuje sopstvenu politiku bez mešanja drugih u njihova unutrašnja pitanja”.

Kubanski ambasador (levo) Gustav Krista del Tot, na sastanku sa ministrom unutrašnjih poslova Srbije Aleksandrom Vulinom u Beogradu, u sredu, 28. jul 2021.
Kubanski ambasador (levo) Gustav Krista del Tot, na sastanku sa ministrom unutrašnjih poslova Srbije Aleksandrom Vulinom u Beogradu, u sredu, 28. jul 2021.

Ta izjava odnosi se na aktuelne antivladine proteste koji su na Kubi izbili u julu zbog nestašice hrane i lekova, povećanja cena i rukovođenja zemljom tokom pandemije COVID-19.

Stotine ljudi je uhapšeno širom zemlje od početka nemira, a tamošnje vlasti prijavile su i smrtni ishod.

Predsednik Kube Migel Dias-Kanel nazvao je demonstrante "kontrarevolucionarima" i pozvao svoje pristalice da se suprotstave demonstrantima.

Njegova vlada za proteste i šire probleme Kube krivi Sjedinjene Države i njihove ekonomske sankcije.

Američki predsednik Džo Bajden je povodom tih događaja izjavio da „Sjedinjene Države podržavaju narod Kube u njihovom potraživanju slobode”.

Sjedinjene Države uvele su 22. jula niz sankcija višem kubanskom sigurnosnom zvaničniku i jedinici specijalnih snaga ministarstva unutrašnjih poslova zbog navodnih kršenja ljudskih prava u suzbijanju antivladinih protesta.

Nakon uvođenja sankcija Biden je rekao da je ovo prvi korak u američkom odgovoru.

Sjedinjene Američke Države i još 20 zemalja potpisalo je 25. jula zajedničku deklaraciju u kojoj osuđuju masovna hapšenja i pritvaranja demonstranata na Kubi i pozivaju vladu da poštuje univerzalna prava i slobode kubanskog naroda, uključujući slobodan protok informacija do svih Kubanaca.

Deklaraciju su, između ostalih, potpisali predstavnici Hrvatske, Crne Gore, Severne Makedonije, Kosova, Poljske, Ukrajine, Grčke, Austrije i Brazila. Srbija nije na tom spisku.

Intenzivnija saradnja sa Iranom

Zvaničnici Srbije i Irana poslednjih godina su intenzivirali susrete, izražavajući spremnost na jačanju odnosa dveju zemalja. To je ponovio predsednik Narodne skupštine Ivica Dačić na sastanku sa iranskim ambasadorom Rašidom Hasanom Pourijem u Beogradu 26. juna.

Dačić je tom prilikom najavio da će kao izaslanik predsednika Srbije prisustvovati inauguraciji novoizabranog predsednika Irana Sejed (Sayyid) Ebrahim Reisi Sadatija.

Tokom sedam meseci ove godine sa iranskim ambasadorom u Srbiji sastali su se, osim predsednika srpskog parlamenta, ministar spoljnih poslova Srbije Nikola Selaković kao i premijerka Ana Brnabić.

Oboje su u saopštenjima nakon sastanka izrazili zahvalnost Iranu „principijelnom stavu po pitanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova”, kao i na “podršci u međunarodnim pitanjima".

Selaković je nakon sastanka 18. aprila rekao da “da Iran podržava Srbiju u naporima da zaustavi Prištinu kada je ona zainteresovana da postane članica određenih međunarodnih organizacija”.

Iran se već godinama suočava sa kritikama međunarodnih nevladinih organizacija zbog kršenja ljudskih prava nad sopstvenim građanima.

Zvaničnici Srbije se, međutim, nikada nisu javno odredili u pogledu ovih i sličnih kritika na račun zvaničnog Teherana.

Podrška Kini

„Srbija ima izrazito pozitivno iskustvo u ekonomskoj saradnji sa Kinom i namerava da jača političke, ekonomske i kulturne veze s tom zemljom”, poručio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić početkom jula, u obraćanju na onlajn samitu povodom 100 godina od osnivanja Komunističke partije Kine.

Svega nekoliko dana ranije, Vučić je saopštio da je u telefonskom razgovoru sa predsednikom Narodne Republike Kine Sijem Đinpingom dobio obećanje da će šef najmnogoljudnije zemlje sveta posetiti Srbiju “do kraja godine, ili početkom iduće godine”.

Zašto Vučić govori kineski?
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:02:34 0:00

Marta ove godine Srbiju je posetio ministar nacionalne odbrane Kine Vei Fenghe, što je, prema Vučićevim rečima, bila još jedna potvrda “čeličnog prijateljstva i sveobuhvatnog strateškog partnerstva Srbije i Kine”.

“Čelično prijateljstvo” Srbija bazira na infrastrukturnim projektima, vojnoj i medicinskoj saradnji, koja je intenzivirana tokom pandemije korona virusa, ali i na podršci koju Peking pruža politici zvaničnog Beograda prema Kosovu.

“Kina je jedan od naših glavnih oslonaca u borbi za Kosovo”, izjavio je šef diplomatije Srbije Nikola Selaković 21. maja u razgovoru sa kineskom ambasadorkom u Srbiji Čen Bo.

Zauzvrat Srbija u međunarodnim institucijama stoji uz Kinu, koju zapadne sile kritikuju zbog kršenja ljudskih prava i ugnjetavanja manjina.

Srbija je jula 2020. podržala deklaraciju kojom se kršenje ljudskih i manjinskih prava Ujgura u kineskoj pokrajini Sinđijang (Xinjiang) definiše kao "borba protiv terorizma i ekstremizma".

Od ukupno 46 potpisnica, Srbija je jedina država koja teži članstvu u Evropskoj uniji (EU), a koja je podržala politiku i poteze Kine u Sinđijangu.

U kineskoj autonomnoj pokrajini Sinđijang, u kojoj živi oko 25 miliona ljudi, više od polovine čine pretežno muslimanske etničke manjinske grupe. Najveća su turkijski narod Ujguri, koji su izgledom, jezikom i kulturom bliži narodima centralne Azije nego Han Kinezima, koji su najdominantnija etnička grupa u Kini.

Ujguri su, zajedno sa ostalim muslimanskim manjinama, poput Kazahstanaca ili Kirgistanaca, postali meta kineskih vlasti za odvođenje u "kampove za prevaspitavanje", jer se smatra da njihova religija predstavlja pretnju za kinesku državu i komunizam.

Ovo nije prvi put da je Srbija podržala politiku i poteze Kine koje osuđuje međunarodna zajednica. Predsednik Srbije poslao je 2. juna pismo kineskom predsedniku Si Đinpingu u kome je, povodom donošenja kineskog Zakona o nacionalnoj bezbednosti za Hong Kong, naveo da "Srbija odlučno podržava suverenitet, teritorijalni integritet i nacionalnu bezbednost Kine".

Reč je o Zakonu za koji zapadne zemlje i SAD upozoravaju da narušava visok stepen autonomije Hong Konga koja je gradu garantovana kada je prešao pod kinesku upravu 1. jula 1997. godine.

Podršku kineskoj spoljnoj politici zvaničnici Srbije su iskazali i septembra 2020. godine, kada su uputili oštre reakcije beogradskom listu “Danas” koji je objavio autorski tekst ministra spoljnih poslova Tajvana Džozefa Vua.

U tekstu pod naslovom „Tajvan može pomoći svetu da se oporavi od virusa” Džozef Vu piše o nemogućnosti Tajvana da u uslovima krize „participira i razmenjuje iskustva u okviru sistema Ujedinjenih nacija (UN)“ zbog protivljenja Kine koja, kao i većina država članica UN, Tajvan smatra јednom od provincija Kine.

Ministarstvo spoljnih poslova Srbije je ocenilo u saopštenju da „objavljivanje ovakvih tekstova narušava ugled i spoljnopolitičku poziciju Republike Srbije”.

Status Tajvana predstavlja “crvenu liniju” za Peking, jer ga, kao i Hong Kong, smatra svojim "unutrašnjim pitanjem".

Kina i Tajvan imaju odvojene vlade od završetka građanskog rata 1949. godine, ali je Peking dugo pokušavao da ograniči međunarodne aktivnosti Tajvana.

Rusija izričito protiv nezavisnosti Kosova

Podrška Ruske Federacije Srbiji po pitanju dijaloga o normalizaciji odnosa sa Kosovom jedan je od aduta koji zvanični Beograd često ističe. Dijalog Beograda i Prištine trebalo bi da dovede do pravno obavezujućeg sporazuma o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova.

Kremlj je jedan od najjačih „oslonaca“ Srbije u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija, gde se svakih šest meseci predstavlja izveštaju o radu Misije UN na Kosovu (UNMIK).

O tome koliko snažno Srbija računa na podršku Rusije, svedoči i izjava Aleksandra Vučića, koju je dao tokom posete ruskog predsednika Vladimira Putina Srbiji, januara 2019. godine, da će se o svakom rešenju u vezi sa Kosovom konsultovati sa ruskim kolegom.

„Bez Rusije i zbog snage Rusije u Savetu bezbednosti UN je jasno da nikakvog rešenja neće biti bez Rusije. Pre svakog rešenja posavetovaću se sa predsednikom Putinom", rekao je Vučić.

Istovremeno, Srbija pruža podršku Rusiji u međunarodnim organizacijama po pitanju poluostrva Krim, koje je Rusija anektirala 2014. godine.

Beograd je više puta u Ujedinjenim nacijama glasao protiv rezolicija kojom se osuđuje kršenja ljudskih prava na Krimu, a Rusija se navodi kao "okupaciona sila".

Takav slučaj je bio 2019. i 2017. godine.

Srbija takođe odbija da se pridruži sankcijama koje je Evropska unija uvela Rusiji.

Brisel očekuje od Srbije da na putu ka članstvu u EU usaglašava svoju spoljnu politiku sa evropskom.

Belorusija računa na Srbiju

"Slično gledamo na svetska dešavanja i podržavamo teritorijalni integritet Srbije. Mi računamo na podršku Srbije za po nas principijalna pitanja." Ovim rečima se višedecenijski predsednik Belorusije Aleksandar Lukašenko obratio javnosti u Srbiji, tokom zvanične posete Beogradu krajem 2019. godine.

Njegov srpski kolega, Aleksandar Vučić, takođe nije štedeo na lepim rečima na račun Lukašenka.

„Otkako je predsednik Lukašenko na čelu Belorusije, nikada se nije desilo da Belorusija glasa na štetu Srbije“, rekao je Vučić.

Evropska unija je u više navrata uvela sankcije beloruskim zvaničnicima i kompanijama, kao odgovor na represivne mere tamošnjeg režima prema pristalicama opozicije i novinarima.

Poslednji povod za to bila je odluka vlade u Minsku da 24. maja prizemlji putnički avion i uhapsi beloruskog novinara Ramana Protaševiča.

Evropska unija je u junu usvojila zajedničku deklaraciju o osudi ovog čina i pozvala na hitno oslobađanje Protaševiča i sprovođenje međunarodne istrage povodom ovog incidenta.

Deklaraciji se priključila i Srbija, ali se Beograd samo delimično uskladio sa sankcijama koje je EU uvela Belorusiji. Srpski predstavnici nisu podržali kaznene mere Saveta EU protiv 78 beloruskih državljana i sedam entiteta, ali su stavili svoj potpis na odluku o sankcionisanju beloruskog državnog preduzeća za kontrolu aviosaobraćaja.

Istovremeno Vojska Srbije je učestvovala na trilateralnoj vežbi “Slovensko bratstvo 2021”, zajedno sa Rusijom i Belorusijom, što je EU kritikovala.

Srbija je i krajem avgusta 2020. potpisala deklaraciju EU o Belorusiji, u vreme kada se ta zemlja suočavala sa masovnim građanskim protestima, nakon što je Lukašenko proglasio pobedu na izborima održanim u avgustu za šesti mandat na funkciji predsednika.

Evropska unija i Sjedinjene Američke Države (SAD) odbile su da priznaju Lukašenka kao legitimnog predsednika Belorusije.

U deklaraciji koju je potpisala Srbija navodi se da su građani Belorusije tokom izborne kampanje „pokazali želju za demokratskim promenama”, ali da predsednički izbori „nisu bili ni slobodni ni fer".

Međutim, premijerka Srbije Ana Brnabić je posle toga izjavila da se nada da predsednik Belorusije Aleksandar Lukašenko "neće to zameriti" Srbiji.


Azerbejdžan i međusobna podrška

U zvaničnoj poseti Azerbejdžanu, gde se krajem jula sastao sa tamošnjim zvaničnicima, ministar spoljnih poslova Srbije Nikola Selaković posebno je naglasio „da su obe zemlje opredeljene za poštovanje principa međunarodnog prava, kao i da pružaju međusobnu podršku očuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta”.

Kako se navodi u saopštenju Ministarstva spoljnih poslova, tokom susreta sa azerbejdžanskim kolegom Džejhunom Bajramovim, Selaković je zahvalio na “principijelnom i jasnom stavu Azerbejdžana kada je u pitanju nepriznavanje jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova, kao i na razumevanju i podršci u međunarodnim organizacijama”.

Organizacija Human Rights Watch u svom najnovijem izveštaju beleži da je režim u Azerbejdžanu odgovoran za gušenje medijskih sloboda i vršenje prtiska na nevladine organizacije.

Februara prošle godine, Evropski sud za ljudska prava je ocenio da je azerbejdžanska vlast držala u zatvoru istraživačku novinarku Hatidžu Ismaiilovu od 2014. do 2016. godine kako bi je ućutkala i kaznila.

Mesec dana kasnije, sud u Bakuu je neočekivano naložio prevremeno oslobađanje istraživačkog novinara Afgana Mukhtarlija i dozvolio mu da se pridruži porodici u inostranstvu. Mukhtarli je odslužio polovinu svoje šestogodišnje kazne pod lažnim optužbama.

U avgustu je Fuad Ahmadli, bloger i aktivista pušten na slobodu nakon što je odlužio kaznu zatvora u trajanju od četiri godine zbog politički motivisanih optužbi. Još najmanje tri novinara i blogera koji su kritikovali vlast još uvek su u zatvoru zbog politički motivisanih optužbi, podseća HRW.

Državno tužilaštvo Azerbejdžana je u septembru 2020. godine stavilo na međunarodnu poternicu grupu političkih izgnanika koji su kritični prema režimu.

Parlamentarna skupština Saveta Evrope (PACE), u kojoj je Srbija članica od 2003. godine, usvojila je početkom prošle godine rezoluciju kojom se osuđuje zloupotreba pravosudnog sistema Azerbejdžana protiv političkih protivnika.

Predstavnici Srbije nisu prisustvovali tom glasanju.

Diplomatski odnosi Srbije i Azerbejdžana poljuljani su polovinom prošle godine, kada je internet portal Haqqin.az, označen kao blizak azerbejdžanskim vlastima, objavio tvrdnje da su minobacači srpske izrade, kao i municija za njih, isporučeni Jermeniji preko Gruzije, a potom upotrebljeni u smrtonosnim sukobima na jermensko-azerbejdžanskoj granici.

Uprkos tome, šef diplomatije Srbije je tokom nedavne posete Azerbejdžanu najavio da će azerbejdžanski predsednik Ilham Alijev posetiti Beograd u oktobru.

Statua njegovog oca, Hejdara Alijeva, autoritarnog azerbejdžanskog vladara, od 2011. godine nalazi se u centralnom beogradskom parku Tašmajdan. Nedaleko od njega podignut je spomenik srpskom piscu Miloradu Paviću. Obe statute finansirala je azerbejdžanska vlada.

'Venecuela uvek na strani Srbije'

Dok su se početkom 2019. godine u Venecueli održavali masovni antivladini protesti, a međunarodna zajednica se podelila na one koji podržavaju opozicionog lidera Huana Gvaida i one koji su na strani osporavanog predsednika Nikolasa Madura, zvaničnici Srbije zvanično su se držali politike “nemešanja u unutrašnje stvari suverenih država”.

Ipak, delegacija Venecuele sastala se februara 2019. sa članovima Poslaničke grupe prijateljstva sa Venecuelom i članovima Odbora za spoljne poslove Narodne skupštine Srbije.

Skupu je prisustvovala i ambasadorka Venecuele u Srbiji, Dija Nader De El Andari, a sednicom je predsedavao član Pokreta socijalista, partije tadašnjeg ministra odbrane a sadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Vulina.

Ambasadorka Venecuela je u izjavi za list “Politika” rekla da je njena zemlja u svim međunarodnim organizacijama uvek bila na strani Srbije, te da je “isto tako Srbija na našoj strani”.

Ta država takođe je u grupi država koje ne priznaju nezavisnost Kosova.
Tadašnji ambasador Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Beogradu Kajl Skat ocenio je da je Srbija u odnosu prema situaciji u Venecueli “na pogrešnoj strani istorije”.

Vlada Venecuele je, prema izveštaju HRW, u 2020. zatvorila političke protivnike i onemogućila im da učestvuju u političkom životu.

Prema podacima Penal foruma, venecuelanske mreže advokata pro-bono odbrane, zaključno sa 30. septembrom 2020, u zatvorima i obaveštajnim sedištima Venecuele bilo je 348 političkih zatvorenika.

Izveštaj HRW pokazuje da su venecuelanske obaveštajne i bezbednosne snage uhapsile i mučile članove vojske optužene za zaveru protiv vlade. Vlasti su mučile razne pritvorenike kako bi pribavile informacije o navodnim zaverama.

Srbija se do sada nije kritički odredila prema ovim navodima.

XS
SM
MD
LG