Dostupni linkovi

Šaškor: Hrvatska i BiH sve dalje


Kolinda Grabar Kitarović, Dragan Čović i Bakir Izetbegović

(Komentar*)

U nedjelju 22. listopada u Zagrebu su se sastala vodstva HDZ-a Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Vodili su ih Andrej Plenković i Dragan Čović. Visoki stupanj suglasnosti oko svega, opća mjesta potpori dobrim odnosima Hrvatske i BiH, uz obavezno naglašavanje ''jednakopravnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda'', čulo se od dvojice lidera. Isti sadržaj može se pronaći i u izjavama sa sličnih susreta od prije pet, deset ili više godina.

Hrvatska već dulje vrijeme u prvi plan stavlja promjenu izbornog zakona kojim bi se i u izbornom procesu jamčila nacionalna reprezentativnost. Pojednostavljeno – Hrvati biraju Hrvate, Bošnjaci Bošnjake, Srbi Srbe u Domu naroda i u Predsjedništvu BiH.

Na bošnjačkoj strani nema razumijevanja za takvo nastojanje. I dalje inzistiraju na građanskom načelu, pozivajući se i na međunarodne faktore. Među hrvatskim se političarima takav stav tumači kao bošnjačka želja za majorizacijom. Srpska strana, zbog nacionalne homogenosti ''svog'' entiteta, što je, ne treba nikada zaboraviti, rezultat rata i etničkog čišćenja, taj problem ne vidi kao najvažniji.

Kolinda Grabar Kitarović i Vladimir Putin, 18. oktobar 2017.
Kolinda Grabar Kitarović i Vladimir Putin, 18. oktobar 2017.

O potrebi promjene izbornog zakonodavstva u susjednoj zemlji hrvatska je predsjednca Kolinda Grabar-Kitarović razgovarala i s američkim i s ruskim predsjednikom.

I tako stoje stvari već nekoliko godina. U pitanju su izbori koji će se dogoditi za godinu dana, u pitanju je niz mjera koje treba poduzeti u evropskim integracijama, u pitanju je funkcioniranje države.

Približavanje stavova nije na vidiku.

Hrvatska i Bosna i Hercegovina imaju razvijene političke, ekonomske i sve druge odnose. Pa ipak, lista neriješenih pitanja koja postoje između dvije zemlje nikako da se smanji. Stječe se dojam kao i da se povećava.

Nedavno smo svjedočili izmjeni oštrih riječi na relaciji Kolinda Grabar-Kitarović – Bakir Izetbegović zbog ocjena hrvatske predsjednice o tisućama islamskih radikala u BiH.

Uključile su se i Islamska vjerska zajednica, Majke Srebrenice, političke stranke i pojedinci. Predsjednica je svoje zalijetanje s tisućama relativizirala (''dovoljan je i jedan ekstremist''), ali je dala i ocjenu kako s njom polemiziraju oni koji su protiv euroatlanskog puta Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavio je skupštinsku rezoluciju o ''vojnoj neutralnosti'', iako je BiH usvojila strateške dokumente kao pretpostavku MAP-a (Membership Action Plan) i procesa uključivanja u NATO savez.

Kolinda Grabar-Kitarović nije se oglasila tim povodom, niti prepoznala protivnike euroatlanskih integracija. Ali je zato Dragan Čović pokazao, kao i uvijek do sada, razumijevanje za Dodikov istup, te je u Zagrebu, u prisustvu hrvatskog premijera, izjavio da ''u vezi NATO-a srpske snage traže rješenje koje će do kraja biti izbalansirano s Republikom Srbijom i to treba uvažavati''. Plenković je prisnažio: ''Gospodin Čović je jasno rekao gdje leži ključ eventualne promjene stava oko NATO-a''. Znači tamo gdje sve treba ''izbalansirati''. U Beogradu, kod Aleksandra Vučića.

Jasno je da se i u Zagrebu, uz sve riječi podrške Bosni i Hercegovini, kalkulira s razvojem događaja u susjednoj zemlji i da se mnoge opcije drže otvorene. Od Brexita, promjena u Bijeloj kući i emigrantske krize međunarodna konstelacija se promijenila, regija je dalje, a ne bliže euroatlanskim integracijama.

Nema nikakvih dokaza, pa ni naznaka, o nekom protubosanskohercegovačkom paktu između Zagreba i Beograda. Nacionalističke politike same po sebi su često konvergentne. Otuda dojam o prečestom suglasju Dodika i Čovića. Zašto treba uvažavati da se rješenja za bosanskohercegovačke Srbe ujednačavaju s Beogradom, ili onih Hrvata sa Zagrebom? A zašto ne i bošnjačkih s Ankarom, na primjer? Na Izetbegovićevo udvorništvo Erdoğanu mnogi se opravdano mršte, kao i Dodikovo Putinu i u tome vide veliku opasnost.

Nitko u tim politikama nije bez grijeha. Koncepti ''konstitutivnih naroda'' i ''matičnih država'' ne idu zajedno. Konstitutivni narodi su matični narodi u nekoj državi i nemaju rezervnu domovinu. Drugo je pitanje povezanosti unutar iste nacije, razvijanje veza, suradnje, itd.

Službena hrvatska politika osobito napeto iščekuje skoro izricanje konačne presude šestorici političkih i vojnih lidera tzv. Herceg Bosne (Prlić i dr.), najavljeno za konac studenog 2017. Formulacija iz prvostupanjske presude o ''udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom'' kojim je Hrvatska nastojala pocijepati susjednu državu u Zagrebu se ne prihvaća. Šefica države unaprijed izjavljuje, ne čekajući ni presudu ni argumentaciju, da bi potvrda takve formulacije bila neprihvatljiva i dokaz politizacije Haškog tribunala.

Zastave Heceg Bosne u Mostaru, novembar 2016.
Zastave Heceg Bosne u Mostaru, novembar 2016.

Mnogi intelektualni, novinarski i crkveni krugovi, bliski HDZ-u, već dulje vrijeme vode kampanju dokazivanja dubokih korijena islamskog ekstremizma u Bosni i Hercegovini. Današnji terorizam izravno se povezuje s idejama mladog Alije Izetbegovića. Međunarodna zajednica želi se senzibilizirati na teze kako je ratni program Herceg Bosne bio legitimna obrana od islamske ekspanzije. Aktualni sudac Ustavnog suda i nekadašnji visoki dužnosnik SDP-a dr. Mato Arlović napisao je i svečano u Nadbiskupskom duhovnom stolu promovirao knjigu s naslovom "Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i (pre)ustroj Bosne i Hercegovine" u kojoj nastoji dokazati legitimnost formiranja i djelovanja Herceg Bosne kao samoobrambene tvorbe čiji cilj nikako nije bio cijepanje BiH.

Jedan od promotora, zadarski nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije Hrvatske Želimir Puljić, izjavio je na predstavljanju knjige: ''Arlović na znanstvenoj razini eskulpira politiku predsjednika Tuđmana, te obara i dokazuje neutemeljenu tezu da je s Miloševićem dogovorio podjelu BiH. To je teza koju trajno ponavljaju nositelji velikosrpske politike, kao i bošnjački fundamentalisti, a nerijetko na nju nasjedaju hrvatski javni djelatnici, novinari i anarhisti koji Hrvatsku nisu željeli, sanjali, a kamoli branili''.

Lako ćemo za ''javne djelatnike, novinare i anarhiste'', ali što ćemo, na primjer s pokojnim kardinalom Franjom Kuharićem, tadašnjim predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije koji je s Tuđmanom ozbiljno zahladio odnose zbog – politike prema Bosni i Hercegovini? Potpuno pristajanje Katoličke crkve u Hrvatskoj uz HDZ-ovu interpretaciju rata u BiH dio je sveopćeg nastojanja hrvatskog državnog establišmenta da se hercegbosanska tragična avantura naknadno opravda, rehabilitira i legitmira.

A ako se odluka Haškog suda unaprijed ne prihvaća, put za neku novu varijantu Herceg Bosne je otvoren.

* Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa
  • 16x9 Image

    Ines Šaškor

    Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva RSE. Autorica kolumne Zrno soli na portalu RSE.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG