Summit dvije Koreje i predstojeći Trump-Kim Džong Un, mogli bi na Korejskom poluostrvu konačno donijeti trajni mir, vjeruje novinar američkog magazina The Nation, Tim Shorrock, stručnjak za korejsko pitanje.
Optimizam, za razliku od mnogih drugih u Vašingtonu, temelji na činjenici da su Južna i Sjeverna Koreja same incirale ovaj proces, u koji sada više nego ikad vjeruje i više od polovine Južnokrejaca.
Tim Shorrock, koji je 2015. proglašen počasnim građaninom južnokrejskog grada Gvangdžu, za izvještavanje o američkoj ulozi u Gvangdžu ustanku 1980, najviše zasluga za neočekivani preokret pripisuje južnokrejskom predsjedniku Mun Džae-inu, ali i činjenici da su dugodišnje sankcije urodile plodom.
Tačno je da je Sjeverna Koreja i ranije davala slična obećanja, koja se nijesu ispunila, ali okolnosti su danas znatno drugačije, Pjongjang ima mladog lidera koji je u jednom trenutku bio na Zapadu, a potreban mu je oporavak ekonomije, pri tom u ovim pregovorima nastupa sa pozicije nekoga ko ima nuklearno oružje, smatra Shorrock.
On vjeruje da će za nastavak procesa denuklearizacije osim već nagoviještenih ustupaka Sjeverne Koreje, i same SAD morati da učine nešto zauzvrat.
Trumpova eventualna odluka da se povuče iz nuklearnog sporazuma sa Iranom, može ali ne mora uticati na pregovore sa Korejom, jer Kim ima svoje razloge zbog kojih je ušao u ovaj proces, ocjenjuje Tim Shorrock.
RSE: Imala sam priliku da čujem Vaše prve komentare o istorijskom samitu lidera Južne i Sjeverne Koreje. Da li sam u pravu ako kažem da ste zvučali mnogo optimističnije u vezi sa rezultatima ili posljedicama ovog skupa od drugih zapadnih novinara i eksperta?
Shorrock: Rekao bih da da, kod mene se vjerovatno reflektuje optimizam mnogih ljudi u Južnoj Koreji takođe. Ali da, ja sam mnogo optimističniji nego što sam bio dugo, i definitivno ne dijelim pesimizam koji tako mnogo ljudi ovdje u Vašingtonu iskazuje.
RSE: Ja sam zapravo čitala i Vaš novi tekst za The Nation pod naslovom „Istorijski Korejski samit postavio je stol za mir-i američke sveznalice su reagovale sa hororom“ („Historic Korean Summit Sets the Table for Peace -and US Pundist React With Horror“). Dakle mnogi eksperti su upozorili da samit nije proizveo ništa konkretno. Šta Vi mislite o tome?
Shorrock: Ja zaista uopšte ne razumijem tu logiku. Mnogi ljudi ovdje kažu da su mnoge od ovih izjava i obećanja davani i ranije i od strane Sjeverne Koreje i od strane Južne Koreje, što je istina, ali situacija je sada mnogo drugačija, na mnogo načina nego što je to bilo u prošlosti. I mislim da je činjenica da se južnokorejski predsjednik Mun Džae-in sa bliskim savjetnicima i saradnicima, u posljednja dva i po mjeseca, susrijeće intenzivno sa Kim Džong Unom i njegovim savjetnicima, razlog zbog kojeg sam optimista. I oni su izašli sa nekim veoma jakim obećanjima na riječima i već su uradili nešto od onoga oko čega su se dogovorili.
Mislim da su veoma odlučni ovoga puta da okončaju ratno stanje, rekli su da žele da krenu prema mirovnom sporazumu, i da žele da okončaju nuklearnu krizu sa Sjedinjenim Državama.
Još jednom je Kim Džong Un i sa liderima Kine 2. maja ponovio njegov interes da pregovara o denuklearizaciji. Tako da mislim da postoje naznake koje su vrlo pozitivne.
Pompeova posjeta Kimu osigurala Trumpu garancije za susret
RSE: Da li se cilj potpune denuklearizacije Korejskog poluostrva može dostići ili ne? Kim je već uradio neke ustupke: okončao sve nuklearne i raketne testove, zatvorio njihovo jedino mjesto za nuklearne testove, najavio da će biti spreman da omogući pristup međunarodnim inspektorima i novinarima, nije više protiv američkih snaga u Južnoj Koreji. Koliko daleko će biti spreman da ide sa ovakvim ustupcima?
Shorrock: On jeste rekao sve to, ali u isto vrijeme mislim da Sjevernokorejci žele da se okonča ono što oni zovu “neprijateljska politika SAD”, i mislim da Sjedinjene države moraju da pokažu neke korake da su i oni spremni da redukuju vojne tenzije takođe. I mislim da će to značiti prilagođavanje kada je riječ o njihovom nuklearnom dijelu u istočnoj Aziji. Sjeverna Koreja još ima nuklearno oružje. Moramo se sjetiti da SAD takođe imaju veoma jake snage u Japanu na Okinavi, na jugu Južne Koreje i onda Guamu, kao i da je puno nuklearnog oružja koje SAD nose na brodovima i podmornicama, nosačima aviona i nekim avionima u toj regiji.
Stoga, SAD moraju preduzeti korake koji će garantovati da neće napasti Sjevernu Koreju, da neće preduzimati korake da podriju njihovu vladu, ili da pokušaju da promijene režim, kao i da daju neka obećanja u smislu normalizovanja odnosa i otvaranja diplomatskih i ekonomskih veza sa Sjevernom Korejom na kraju.
Ali mislim da je SAD prvo traže jasne korake ka denuklearizaciji, tako da mislim da će SAD i Trump tražiti da ti koraci budu preduzeti što je prije moguće. Prvo to će morati da znači i međunarodne inspektore, i čak američke inspektore u Sjevernoj Koreji, da identifikuju ima li i gdje je nuklerno oružje, ima li nuklearnih bombi, kao i elektrana u kojima se proizvodi plutonijum i obogaćivanje uranijuma. Sve to će morati biti pod pažljivim monitoringom.
Ali mi izgleda da je mnogo od ovih stvari već razmatrano, kada je tadašnji direktor CIA-e, a sada državni sekretar Mike Pompeo bio u Pjongjangu, početkom aprila za uskršnji vikend, i po svemu sudeći se susreo sa Kim Džong Unom više nego jednom.
Zapravo, Mike Pompeo je rekao da su razgovarali o svemu tome, tako da ja mislim da su garancije koje je Kim Džong Un dao Pompeu i koje je on prenio gospodinu Trumpu, bile dovoljne da ubijedi Trumpa i njegov tim da će predstojeći samit biti uspješan.
Tako da ja mislim da je temelj postavljen za veoma važan sporazum, važan mirovni sporazum.
RSE: Upravo sam Vas htjela pitati da li vjerujete da predstojeći summit Donalda Trumpa i Kim Džong Una može imati produktivan rezultat? Šta možemo očekivati da vidimo?
Shorrock: Mislim da možemo očekivati da vidimo nešto poput velikog sporazuma o okončanju neprijateljstva između dvije strane i kretanje ka normalizaciji i obećanje o denuklearizaciji na granici sa Južnom Korejom. Kao i obećanje SAD, kao što sam rekao, da neće preduzimati agresivne mjere prema Sjevernoj Koreji i da se u suštini okonča ratno stanje.
I to je neka vrsta sporazuma koja bi mogla postaviti teren za dalje pregovore.
Zato što je jasno da će okončanje nuklearnog i raketnih testova, zahtijevati veoma striktno nadgledanje i provjeru, i to će naravno morati da bude ispregovarano u sljedećem mjesecu nakon tog istorijskog susreta. Ali mislim da samit treba da pripremi teren za sve to.
RSE: Mogu li vas pitati da li mislite da će odluka gospodina Trumpa po pitanju nuklearnog sporazuma sa Iranom, na koju još čekamo, rok je do 12. maja, no izgleda da će se povući iz njega, mada to još uvijek ne znamo sigurno, da li može uticati na Trump - Kim summit?
Shorrock: Mislim da bi mogla. Iz onoga što vidim, i po razgovorima koje sam imao sa ljudima koji su stručnjaci za sporazum sa Iranom, on je veoma jak sa neupitnim mjerama provjere unutar tog sporazuma.
Ja ne razumijem u potpunosti zašto Trumpova administracija traži da oslabi taj sporazum ili da ga otkaže. Izgleda mi da, radeći to, može poslati signal i Južnoj i Sjevernoj Koreji da SAD mogu postići sporazum, a onda se povući iz njega, i ne mislim da bi to bilo dobro za cijeli proces mira i deeskalacije na Korejskom poluostrvu.
Nijesam zaista siguran zbog čega Trumpova administracija to čini, ali da, vjerujem da to može biti faktor komplikacije.
Odluka o Iranu može uticati, ali Kim ima svoje motive
RSE: Samo još jedno pitanje u vezi sa tim. Ako se SAD povuku iz nuklearnog sporazuma sa Iranom, kakve posljedice možemo očekivati po Vašem mišljenju?
Shorrock: Veoma je teško predvidjeti, ja nijesam siguran da će Korejanci reći nećemo da razgovaramo, jer su veoma jasno rekli da će da pregovaraju sa Trumpovom administracijom o denuklearizaciji i oni imaju svoje sopstvene razloge zbog kojih to čine, potpuno odvojene od onoga što Iran radi, i mislim da će ići naprijed. Ovo je zaista jedna unutra korejska incijativa.
I mislim da je sve što se događalo od januara, od kada je Kim Džong Un ponudio da pošalje delegaciju u Južnu Koreje tokom Olimpijade i razgovora koji su uslijedili između Sjevera i Juga, sve je to urađeno od strane samih Koreja. I ljudi su primijetili da je cijele prošle godine kada su SAD govorile da kineska vlada i Si Đinping moraju da uskoče i prisile Kima na denuklearizaciju, te da je to jedini način, da se pritisne Sjeverna Koreja jer su oni saveznici itd...
Ali u ovom diplomatskom procesu u posljednjih četiri mjeseca, Kina nije bila mnogo dio toga i Koreje se kreću same u svemu, i preduzimaju mjere o kojima smo govorili u Panmundžam deklaraciji, koju su potpisali 27. aprila. I naravno Kinezi su pozvali Kim Džong Una u Peking, par sedmica prije toga, jer vjerovatno Kinezi osjećaju da su gurnuti po strani, i željeli su da budu u toku sa tim što Sjeverna Koreja radi. Ali mislim da je bilo veoma interesantno da su obje Koreje gurale naprijed i svaka od njih preduzimala korake bez presedana.
Znate, kritičari ovdje u Vašingtonu, nastavljaju da govore da su Sjevernokoreanci to sve već ranije govorili, da su slične naznake davali u prošlosti, što je sve tačno. Ali ovo je drugi lider, ovo je veoma mlad vođa, on ima malo drugačiji životni put od svog oca i djeda. On je obrazovan u Švajcarskoj, vidio je malo svijeta i situacija se promijenila. U prošlosti, kada su ovakvi sporazumi postizani, Sjeverna Koreja nije imala nuklearno oružje, oni su testirali svoje prvo nuklearno oružje 2006.
- Kakva je sudbina nuklearnog sporazuma sa Iranom?
- Mediji: Trumpov poker sa Iranom i Sjevernom Korejom
Sad ne samo da imaju nuklearno oružje, već imaju i rakete koje ga mogu nositi iako su prekinuli testiranje, prije nego što su mogli staviti nuklearnu bojevu glavu na raketu koja je mogla ući u atmosferu, ali još uvijek imaju zadivljujuću kolekciju raketa i nuklearnog oružja. Sjeverna Koreja je ušla u ove pregovore dobrovoljno sa pozicije moći, što je veoma različito od prošlosti i ja mislim da ovaj mladi vođa želi da pomjeri fokus na ekonomski razvoj Sjeverne Koreje, a to je zapravo jedni način na koji to može uraditi. Jer ako nastavi ovaj put vojnog razvoja i da uzima sredstva iz domaće ekonomija da to čini, njegova privreda će biti sve slabija i slabija.
On želi da se otvori za svijet i ima trgovinske odnose sa SAD i Japanom, Južnom Korejom i drugima, i stoga će morati da se odrekne nuklearnog programa i fokusira na ekonomiju mira. I to je pravo pitanje, mogu li se okaniti toga.
Kim Džong Un ima taj princip koji ga vodi u njegovom vladanju, a zove se “Bjongdžing linija u Koreji”, to je simultani razvoj nuklearnih i raketnih sposobnosti sa simultanim razvojem u ekonomiji i veoma su povezni. I pitanje je može li se ta linija promijeniti, ka manjem fokusiranju na nuklearnom oružje i raketne tehnologije, na više na domaćem planu i akcentom na ekonomski razvoj.
I ako se to promijeni onda zaista postoji nada za naprijed.
RSE: Kada je riječ o Kini i ovom Kimovom cilju o ekonomskom razvoju, Kina je zapravo jedini ekonomski partner Sjeverne Koreje i Deklaracija Panmundžom je pomenula Kinu, kako je rečeno, u kasnijoj fazi trebalo bi da se uključe. Već znamo da će se 9. maja održati summit Japan, Kine i Južne Koreje. Koliko je važna Kina u ovom procesu?
Shorrock: Mislim da je Kina veoma važna. Oni su neko ko može pomoći mladom Kimu sa bezbjednošću Sjeverne Koreje. Oni su zaista jedina država koja to može učiniti, kao saveznik Sjeverne Koreje. Stoga je uloga Kine u ovom procesu veoma važna. I mislim da Mun Džae -in definitivno želi da bude na istoj strani kao i Kina i Japan u smislu toga šta će se dogoditi kada mirovni sporazum bude postignut. Jer tada će naravno doći i različite promjene u smislu ekonomskog razvoja. Biće puno interesa kod Japana i naravno Južne Koreje za uspostavljanje ekonomskih odnosa sa Sjevernom Korejom.
Prošlo je par godina od kada je posljednji ekonomski projekat između Južne i Sjeverne Koreje zatvoren, tokom administracije Park Geun Hje u periodu veoma visokih tenzija između Sjevera i Juga, te Sjeverne Koreje sa SAD. Bio je to slučaj sa industrijskim projektom neposredno iznad DMZ-ja (Demilitarizovana zona) u Sjevernoj Koreji. I mislim da ima puno interesa da se na tome radi.
Tako da prvo dolazi mirovni ugovor, a potom ekonomski razvoj i odnosi između dvije Koreje, kao i sa Japanom i Kinom.
Željeznica povezuje istočnu obalu Sjeverne Koreje prema Rusiji, a zapadnu obalu sa Kinom, i to će biti način za integrisanje sjevernokorejske ekonomije i sa Južnom Korejom i sa regionalnim silama, Rusijom, Kinom i Japanom
Prije neki dan, je Mun Džae-in predstavio mapu o tome šta želi da radi i njegove prijedloge, kao što su produžavanje željeznice ka Sjevernoj Koreji i produžavanje puteva prema Sjevernoj Koreji. I u suštini željeznica povezuje istočnu obalu Sjeverne Koreje prema Rusiji, a zapadnu obalu sa Kinom. I to će biti način za integrisanje sjevernokorejske ekonomije i sa Južnom Korejom i sa regionalnim silama, Rusijom, Kinom i Japanom.
Eto zbog toga se Mun susrijeće sa liderima Kine i Japana da razvije taj plan i mislim da je to vrlo pametan potez i to mi takođe daje optimizam.
Više od 65 posto Južnokorejanca sada vjeruje u denuklearizaciju
RSE: Gospodin Trump je za sebe prigrabio sve zasluge za summit Muna i Kima i sve što se se dešava, za tu pozitivnu atmosferu, i vidjeli smo i njegov široki osmjeh kada je masa njegovih pristalica uzvikivala „Nobel“ . Kakva bi bila vaša procjena uloge Trumpove administracije u svemu ovome? Vi ste najviše zasluga pripisali predsjedniku Južne Koreje, Mun Džae-inu.
Shorrock: Jesam i dalje to činim. Postojao je nekakav naporan efekat Trumpove tvrdolinijaške politike u prošloj godini. Sa jedne strane bile su to veoma snažne vojne prijetnje prema Sjevernoj Koreji, da će uništiti tu zemlju te veliko vojno gomilanje koje se dogodilo prošle godine tokom zajedničkih vojnih vježbi SAD i Južne Koreje. Veoma veliki broj ljudi u Koreji se plašio da bi Trump mogao učiniti nešto što će izazvati rat.
I činjenica da su se Južna Koreja i Sjeverna Koreja oduprle tome u želji da spriječe rat, ne znam da li bih zato dao pozitivnu ocjenu Trumpu. Jer zastrašivanje ljudi da će ih se uništiti nije ponašanje državnika. I nijesam siguran da je eskaliranje tenzija, nešto što je vrijedno Nobelove nagrade.
Ali mislim da je želio da promijeni ono što je on nazivao “starom igrom” u djelovanju sa Sjevernom Korejom i to sasvim sigurno jeste uradio. I mislim da je zaista uvrijedio mnogo specijalista za spoljnu politiku ovdje u Vašingtonu, pristavši da se susretne sa Kim Džong Unom.
To je bio ogroman korak i mislim da je zato trebala neka petlja i neka hrabrost od strane predsjednika Trumpa, da pristane na taj susret. I zato mu dajem kredit.
Mislim takođe da je druga strana, ta čvrsta linija politike maksimalnog pritiska, odnosno sankcija i njihovo pojačanje od strane Ujedinjenih nacija, na koje je pristala i Kina, a koje su podrazumijevale i pažljivi monitoring Kine, koja je morala da obustavi ogromnu trgovinsku razmjenu sa Sjevernom Korejom kao rezultat toga, te sankcije su po mom sudu, bez sumnje, bile forma pritiska koji je vodio do toga da Kim Džong Un napravi neke od ustupka koje je uradio. Jer na kraju krajeva, on hoće da izgradi svoju ekonomiju.
To ne može učiniti sa tim oštrim sankcijama, a sankcije su uvedene i one nijesu nužno zaustavile njegov raketni program ili njegov nuklearni program ali, su definitivno nanijele štetu bazičnoj ekonomiji. Sasvim sigurno su prosječni građani osjećali uticaj tih sankcija, poput nedostatka nafte, koja je neophodno za tako mnogo stvari u svakodnevnom životu. Ja mislim da su sankcije igrale veliku ulogu.
RSE: Na kraju ću Vas samo pitati kako biste opisali atmosferu u Južnoj Koreji oko summita predsjednika Mun Džae-ina i Kim Džong Una i uoči predstojećeg između Trumpa i Kima, u medijma, ali takođe i kod običnih ljudi? Znam da Vam je veoma dobro poznata situacija u toj zemlji.
Shorrock: Svi sa kojima sam razgovarao u Južnoj Koreji veoma su optimistični i veoma uzbuđeni zbog mogućnosti da mir dolazi. Ima puno pitanja o tome kako će se sve odigrati. Ali urađeno je istraživanje prije neki dan koje je pokazalo da predsjednik Mun ima 85 posto podrške u ovom trenutku, i to je uglavnom zbog njegovih inicijativa i njegovog anagažmana oko Sjeverne Koreje.
Takođe je izašlo veoma interesantno istraživanje koje pokazuje da u ovom trenutku, iznad 65 posto građana vjeruje obećanju Sjeverne Koreje o denuklearizaciji. I to mnogo govori. Južnokorejanci osjećaju da je ovaj Panmundžom summit i Deklaracija zapravo nešto znače i da se može ostvariti.
Tako da je osjećaj optimizma u Južnoj Koreji u velikom kontrastu sa osjećajem ovdje u Vašingtonu, gdje svi izgleda kao da marširaju korakom unazad, kao što sam opisao u tekstu u The Nation, svi imaju veoma negativno gledište i misle da je predsjednik Trump, citiram „izgiran“ , predsjednik Mun, citiram „navučen od strane Kim Džong Una.“ Jedino će vrijeme pomoći, ali mislim da ovi ometači ovdje u Vašingtonu sve baziraju na sopstvenim interpretacijama iz prošlosti.
Oni ne shvataju da su stvarane promjene počele da dolaze, kao i velika politička transformacija u Južnoj Koreji. Predstoje lokalni izbori u Južnoj Koreji i ja sam zapravo čitao jutros da je na svim lokalnim izborima za provincijske guvernere i gradonačelnike, Munova Liberalna partija daleko ispred svih u svim predizbornim anketama.
Raspoloženje javnosti u Južnoj Koreji je veoma optimistično i veoma podržavaju mirovni proces.
Facebook Forum