Dostupni linkovi

Marušić: Balkan se vraća na radar SAD


Damir Marušić izvršni urednik American Interesta, i jedan od autora Strategije za Balkan, Atlanskog savjeta

U Vašingtonu postoji rastuća briga da region Zapadnog Balkana ne ide u dobrom smjeru. Strategijom za Balkan Atlanski savjet je administraciji američkog predsjednika Donalda Trumpa skrenuo pažnju na nophodnost da i Balkan bude na radaru SAD kao i Baltik, naročito zbog toksičnog uticaja Rusije, kaže u intervju za Radio Slobodna Evropa (RSE) Damir Marušić izvršni urednik Amercan Interesta i jedan od autora strategije.

Marušić pojašnjava šta podrazumijeva prijedlog o stalnom vojnom prisustvu na Balkanu, kojim bi se Srbiji poslala poruka da izabere stranu i definitivno okrenu Zapadu, a Rusiji da neće moći više da mešetari u regionu.

Finansiranje političkih akrobacija, kao u Crnoj Gori, Rusiji se ubuduće neće isplatiti, navodi i obrazlaže zašto smatra da bi SAD mogle bolje pomoći dijalogu Beograda i Prištine, te kako je, svako pozivanje na Dejton 2 zapravo "kodirani poziv za separatizam".

RSE: Krajem prošle godine Atlantski savjet je predstavio novu Stategiju za Balkan. Najvažnije sugestije iz strategije su stalno vojno prisustvo na jugoistoku Evrope, takozvani novi istorijski odnosi sa Srbijom, što su mediji na Balkanu preveli kao „istorijsko pomirenje“, te SAD u ulozi ključnog medijatora, naročito kada je riječ o odnosima Srbija-Kosovo. Prezentaciju strategije pratio je i veliki skup donosioca odluka sa Balkana u Vašingtonu, a Vi ste takođe bili, kao jedan od autora. Kakvi su Vaši utisci, kako su je primili?

Marušić: U posljednih deset godina ovo je bio najveći sastanak na kojem se u Vašingtonu govorilo o Balkanu. Atmosfera je bila veoma dobra. Mislim da postoji rastuća briga širom Vašingtona da region ne ide u dobrom smjeru. Čak i ako se vratimo na Obaminu administraciju, postojao je osjećaj da se nešto treba uraditi i da SAD treba da obnove svoj angažman sa regijom. Rekao bih da su ovaj izvještaj i njegovo lansiranje bili veoma dobar korak, kao katalizator procesa, te da je događaj bio veoma uspješan u smislu da je novi razgovor pokrenut.

RSE: Rekli ste mi da ste prošlog petka, bili na Kapitol hilu i da ste tamo raspravljali o strategiji. Kako je prošlo?

Marušić: Način na koji bih ja razmišljao o ovoj administraciji, čak i dok se svi fokusiraju na tweetove predsjednika Trumpa, jeste da je ova administracija posvećena tome da ponudi novu viziju svoje strategije za Evropu, naročito sa porastom ruskih prijetnji širom kontinenta. Trumpova administracija povećala je sopstvenu potrošnju za Evropsku odbrambenu inicijativu za 2018. godinu. Evropska odbrambena inicijativa je nešto što je pokrenuto za vrijeme Obamine administracije i pod Trumpom je potrošeno mnogo više nego u vrijeme Obamine administracije. Rekao bih da, uprkos svim pričama o Članu 5 i NATO potrošnji ostalih partnera, ova administracija radi mnogo i razmišlja kako da rekonfiguriše svoj vojni položaj za evropsku sigurnost. I poenta izvještaja jeste da se stavi Balkan na radar ove administracije i da postane dio ove rekonfiguracije. I inicijalni razgovori sa ljudima na Kapitol hilu je da su oni veoma otvoreni prema tome.

RSE: Dakle, Vi ste veoma optimistični da bi aktulena američka administracija mogla imati veći angažman na Zapadnom Balkanu nego što je to bilo sa Obaminom administracijom?

Marušić: Mislim da da. Mislim da postoje znakovi da bismo mogli vidjeti veći angažman od strane ove administracije.

RSE: Možete li mi reći šta tačno znači prijedlog strategije o stalnom vojnom prisustvu? NATO je djelimično već na Balkanu.

Marušić: Način na koji bih ja to objasnio je sljedeći: kakvo vojno prisustvo i sa kakvim snagama treba, bila na kraju odluka koju bi donijeli američki zakonodavci i stručanjaci u Pentagonu koji zaista imaju bolji osjećaj za brojke i šta je ostvarljivo.

Jedan od načina na koje ovo možemo posmatrati jeste, i mi to pokušavamo da uradimo sa ovim izvještajem, da stavimo ovo pitanje na radar onih koji kreiraju politike. Jer ako pogledate šta ova administracija radi širom Evrope, oni su sa pravom fokusirani na, prije svega Baltik, jer je prijetnja od Rusije ogromna u tom dijelu. I sada postoje znakovi o tome kako bi se pozicionirali na Crnom moru, Rumuniji i Bugarskoj. I poenta ovog izvještaja jeste da kažemo, morate razumjeti da je i Zapadni Balkan isto tako ranjiv na ruske manipulacije i ne smijete zaboraviti da je u opasnosti. Ponavljam, mislim da postoji dobar prijem za takvu poruku u ovoj administraciji.

Budućnost Srbije na Zapadu ne u Moskvi

RSE: Mislite na angažman preko NATO-a ili SAD samih?

Marušić: Kada je riječ o mehanizmu, bilo da je riječ o NATO-u ili SAD ostaje da se odluči. Ja lično mislim da bi moji partneri preferirali da to budu same SAD koje će biti posvećene da ostanu u regionu.

RSE: Kada je riječ o novim odnosima sa Srbijom, balkanski mediji su koristili termin da pozivate na “istorijsko pomirenje”. Da li ste saglasni sa tim i šta bi to zapravo trebalo da bude?

Marušić: Saglasan sa time. Ali najbolji način na koji možemo misliti o ovom izvještaju jeste uzeti ga u obzir kao, izvještaj koji je organizovan u formi „važnih tačaka“ (bullet pointa). Ali ne možete da mislite o njima kao o meniju sa kojeg možete da birate. To je ujedno i preporuka na obavezivanje na bezbjednost regiona i zahtjev Srbiji da u osnovi prestane da neprestalno igra između Rusije i Zapada, već da napavi izbor i pridruži se Zapadu. Zatim ćemo razgovarati o istorijskom pomirenju.

RSE: Ali kako se te „važne tačke“ mogu uskladiti sa Srbijom koja stalno balansira između Istoka i Zapada?

Marušić: Baš tako. Ako pričate sa zvaničnicima Srbije, ne sa njihovim narodom, kada se sastajete sa njima, vjerujem da oni generalno razumiju da budućnost njihove zemlje ne leži u odnosima sa Moskvom. U isto vrijeme, u javnosti, a i Vučić je bio u Moskvi nedavno, vidite da su oni još uvijek u igri sa Moskvom. Ovaj prijedlog pomirenja je poruka Srbiji da ukoliko napokon odluče da se okrenu Zapadu biće dobrodošli i od strane Zapada i SAD. Mi možemo, tokom vremena, kako se odnosi poboljšavaju, ponuditi umjesto posjeta na niskim nivoima, relativno visoke posjete Beogradu, koje se povezuju da porukom srpskom narodu da je njihova budućnost na Zapadu. To je više od bilo čega drugog politika otvorenih vrata.

RSE: Ali sve američke administracije su stalno ponavljale Srbiji da su otvoreni za njih, da žele nove odnose i pomirenje. Šta je razlika ovoga puta?

Marušić: Razlika je što će ovaj put SAD napraviti ponudu u vrlo demonstrativnom kontekstu, pod idealnim uslovima, o novom vojnom obavezivanju u regiji. Što opet treba poslati signal i Rusima i nadamo se Beogradu, da SAD ozbiljno posvećuju svoju pažnju na rješavanje mnogih dugotrajnih problema.

RSE: Takođe je veoma interesantno da strategija predlaže da SAD treba da budu ključni medijator u regionu naročito za odnose Srbije i Kosova. Vrlo brzo nakon Vas sličan prijedlog je iznio premijer Kosova, Ramuš Haradinija u Briselu, ali tamo, glavni EU posrednik gospođa Federica Mogerini to, prema izvještajima, nije najbolje primila. Odmah potom je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pitao predsjednika Rusije, Vladimira Putina da se i oni uključe u dijalog. Kako gledate na sve to?

Marušić: Mislim da ni u jednom momentu u izvještaju ne piše da ćemo odbaciti naše evropske saveznike u radu, naročito na pitanju Kosova. Mi smo posvećeni zajedničkom radu, a nikako protiv njih. Izvještaj ističe da se pojačano prisustvo SAD-a u regiji može samo „isplatiti u ratama“. Jer kroz veći angažman SAD mogu biti viđen i kao više iskren medijator u nekim stvarima.

Ponovo, stvari koje smo mi imali na umu jesu, primjera radi način kako je Amerika sankcionisala Milorada Dodika nakon što su njegovi potezi u Republici Srpskoj zaista predstavljali prijetnju Dejtonu. Niko drugi u EU nije slijedio taj pravac. I ovo je ta vrsta angažmana kojeg SAD treba da sprovode. Ne mislim da je Mogherini pretjerano zabrinuta da će SAD da se guraju u to i da neće sarađivati sa njom.

Što se tiče predsjednika Vučića i njegovog zahtjeva da se Rusija uključi u dijalog, to uopšte nije od pomoći. I to je upravo ono što američki angažman u regiji treba da pokuša da spriječi.

Posljedice Obaminog zanemarivanja Balkana

RSE: OK, a da li Vi vjerujete da će EU pristati da se SAD uključe na neki način u dijalog između Prištine i Beograda. EU je posrednik u ovom dijalogu od početka?

Marušić: Tačno, i oni treba da nastave da budu posrednik u dijalogu.

RSE: A kako Vi vidite ulogu SAD u tome ?

Marušić: Ako pročitate pažljivo naš izvještaj, vidjećete da je ideja da, naročito nakon izbora predsjednika Trumpa i mnogo godina zanemarivanja, trenutno u regionu vlada određeni osjećaj da se sve može mijenjati, naročito kada se SAD povlače iz svijeta.

Mislim da je činjenica da se SAD ne povlače iz Evrope i da je potrebno da pošalju snažan signal svim akterima u regionu, uključujući i Rusiji, da Balkan nije za prestrojavanje, već da će se u stvari cijeli proces za razrješenje ovih pitanja nastaviti i da će SAD vršiti pritisak kada je potrebno. To pak ne znači preuzimanje ovog procesa od EU, naročito kada je riječ o Kosovu, ukoliko bude bilo potrebno dodatno učešće SAD.

RSE: Kada je riječ o Kosovu, vidite šta se dešava sa pokušajima da se podrije i ukine Specijalni sud za ratne zločine. Kako gledate na ovo što se sada događa u Prištini?

Maruš: Veoma loše. To apsolutno nije dobro i poruka zemlja Kivnte u kojoj je osuđen ovaj pokušaj je sasvim ispravna.

RSE: SAD su imale veliki uticaj, do sada, na vladu u Prištini. Da li mislite da će Vlada Kosova na kraju ipak poslušati savjet SAD?

Maruš: Ja se svakako nadam. Još jednom, ovo je trenutak kada je potreban aktivan angažman, a ne držanje u reaktivnoj poziciji, što ja mislim da je ruzultat toga što Obamina administracija nije uradila u dovoljnoj mjeri, pa u prvoj godini Trumpove administracije treba više truda. Potrebno je da se anagažujemo, a ne da čekamo na sekundarne reakcije sa osudama na ovaj ili onaj način. Angažovanje iza scene je vrlo važno za ovo. Tako da se nadam da će kosovska vlada biti odgovorna.

RSE: Kakvo je vaše mišljenje o ruskom uticaju ili angažmanu u ovom regionu?

Marušić: To je jedan od ključnih elemenata izvještaja. Ruska umiješanost je veoma toksična, ali je isto tako i veoma oportunistička, naročito u Srbiji. Kao što sam pomenuo ranije, nijesu samo lideri u Srbiji ti koji ne vide budućnost zemlje sa Rusijom, već i ljudi. Tako je u cijelom regionu, niko ne uči svoju djecu ruski jezik, niko ne šalje svoju djecu u Moskvu sa nadom da će naći posao i budućnost. Svi se još uvijek nadaju da će se pridružiti EU i da će njihova djeca imati bolju budućnost na Zapadu, to svi razumiju. Mislim da tu leži šansa da se zatvori ta laka mogućnost za rusko miješanje.

Dejton 2 kodirani poziv za separtizam

RSE: Da li očekujete da će Rusija nastaviti da traži načine da ostvaruje uticaj i gdje bi po Vašem mišljenju mogli biti najuspješniji. Saglasna sam da niko ne želi da šalje svoju djecu u Rusiju, ali postoji taj sentiment prema Rusiji ili panslovenski sentimet ako hoćete ?

Marušić: Sentiment je tu i taj sentiment je bio korisno oruđe za političare u regionu za domaću upotrebu. Kao što dobro znate to je kroz istoriju bilo veoma snažno, naročito kada ga mobilišu političari. Ali mi smo u izvještaju podcrtali da je upotreba istorije u regionu sada u tijesnoj vezi sa korupcijom. Politički bazen u cijelom regionu uočljivo stagnira, stalno se ponavljaju ista lica i veoma je lako kada imate opciju Rusije upotrijebiti je u domaće svrhe, i Rusi to znaju i to koriste.

Ključna su stvar u tome investitori koji posluju u skladu sa zakonom. I Rusija naravno na taj način može i treba da ima ulogu, kao bilo koja druga zemlja u regionu. I tako je dobrodošla.

Ali kao ono što se dogodilo u Crnoj Gori, finansiranje jedne političke akrobacije, to definitivno nije dobrodošlo. I to smo i htjeli da naglasimo u izvještaju, da se takve vrste investicija, koliko god jeftine bile neće isplatiti.

RSE: Neposredno u finišu 2017. od američkog senatora Michaela Turnera stigao je poziv ili ideja da je neophodno početi razmišaljati o Dejtonu 2. Kakvo je Vaše mišljenje o ovoj ideji ?

Marušić: Ja ne znam šta je kongresmen imao na umu sa ovom idejom, ali mislim da nije naročito od pomoći izaći sa takvim prijedlogom. Previše često smo vidjeli u prošloj godini u nekoliko esaja i autorskih tekstova da su ova prizivanja Dejtona 2, zapravo kodirani pozivi za separtizam i mislim da to nije nimalo korisno.

RSE: Vi znate kako Vašington funkcioniše, koliko treba da ovakva ideja dođe do donosioca odluka?

Marušić: Iskren da budem, ne vjerujem da ova ideja, u ovom trenutku, predstavlja bilo šta drugo osim neke vrste javne izjave koju političari tu i tamo mogu dati, i koliko ja znam nema nikakvog interesovanja za slijeđenje tako nečega unutar krugova u Vašingtonu, ne.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG