Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Bunch: Patrijarhat još nije prošao


Ljudska prava daju dostojanstvo koje mnoge žene još nisu osjetile: Charlotte Bunch

Mnoge žene u svijetu još nisu osjetile dostojanstvo ljudskih prava zbog patrijarhata i zbog toga što se, u mnogim slučajevima, na njih još uvijek gleda kao da su vlasništvo muškaraca, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Charlotte Bunch, osnivačica i direktorica Centra za globalno žensko vodstvo (Center for Women’s Global Leadership).

Centar za globalno žensko vodstvo je pokretač međunarodne kampanje "16 dana aktivizma" protiv nasilja nad ženama, a Bunch je profesorica ženskih studija pri Rutgers Univerzitetu (Rutgers University), u Nju Džersiju (New Jersey) u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i jedna od najistaknutijih aktivistkinja za globalni feminizam.

Cilj kampanje "16 dana aktivizma" je da naglasi da uklanjanje svih oblika nasilja protiv žena predstavlja pitanje zaštite ljudskih prava i da akti takvog predstavljaju kršenje ljudskih prava. Kampanja se širom svijeta održava 16 dana između Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama (25. novembar) i Međunarodnog dana ljudskih prava (10. decembar).

Veliki broj mladih žena širom svijeta pretrpio je neki oblik nasilja, a podaci kojima raspolažu Ujedinjeni narodi (UN) su uznemiravajući, kaže Charlotte Bunch i podsjeća da je Bosna i Hercegovina postkonfliktna zemlja. “U mnogim dijelovima svijeta vidimo pokazatelje da se nasilje povećava, ne samo tokom konflikta ili rata, već i nakon njega”, objašnjava Bunch koja u Sarajevu učestvuje u radu Globalne konvencije partnera UN Fonda za borbu protiv nasilja nad ženama, koja se održava od 4. do 7. novembra.

RSE: Stalno podsjećate da su ženska prava zapravo jednako ljudska prava. Koliko je danas, skoro 30 godina od kampanje koja je promovirala ovaj slogan, širom svijeta važno podsjećati da svi imamo jednaka prava?

Bunch: Mislim da je i danas važno, jer ima mnogo žena u svijetu koje ne znaju i ne osjećaju da imaju jednaka prava i ne žive u mjestima gdje ih tretiraju kao da imaju ljudska prava. Mislim da ideja ljudskih prava još nije dozvoljena u životima mnogih žena u svijetu. Dakle, za mene je to još uvijek važno, jer ljudska prava daju dostojanstvo koje mnoge žene još nisu osjetile.

RSE: Zbog čega je to tako?

Bunch: Zbog patrijarhata, zbog toga što se, u mnogim slučajevima, na žene još uvijek gleda kao da su vlasništvo muškaraca. Zbog toga što se na žene još uvijek gleda kao na manje vrijedne u nekim zemljama čak i zakonski, gdje moraju dobiti dozvolu od svojih muževa, očeva pa čak i sinova za nešto što žele da urade. Mislim da sistem koji je uspostavljen prije mnogo godina, stotine godina, koji tretira žene kao vlasništvo muškaraca, koji zovemo patrijarhat, još nije prošao. Promijenio se, i mnoge od nas su ga se oslobodile jer smo živjele u drugom vremenu, ali mislim da je i dalje ugrađen u mnoge stavove.

Ljudska prava su u najvećem dijelu zapadnog svijeta počela kao prava muškaraca. Dakle, potrebno je vrijeme da se to zamisli. Prvo da vide ženu kako se generalno bori za ljudska prava. Isto tako moraju vidjeti da žena ima pravo da kontroliše svoje tijelo, da ima pravo na dostojanstvo i tako dalje. Mislim da je potrebno vrijeme da se takvi stavovi promijene.

Žene zarađuju manje od muškaraca

RSE: Nedavno je objavljen podatak da u Evropskoj uniji žene u prosjeku zarađuju 16 posto manje od muškaraca. Zbog čega je to tako i koliki je zapravo problem, kada govorimo o ženskim pravima, činjenica da žene širom svijeta zarađuju manje od muškaraca?

Bunch: U Sjedinjenim Američkim Državama je još gore, upravo sam pročitala da žene zarađuju između 19 i 20 procenata manje od muškaraca. U Americi je gore jer nemamo javne službe koje bi se brinule za djecu, pa tako mnoge žene moraju da prekinu sa poslom da bi se brinule o djeci. Druge žene imaju problem sa nedostatkom novca za osnovne životne potrebe, mnoge od njih moraju same da se izdržavaju, mnoge su samohrane majke ili žene koje same izdržavaju cijelu porodicu. Tih 20 posto je ogromno, kada razmišljate o ukupnoj zaradi.

I dalje je indikativno da žene nemaju poslove plaćene kao muškarci. To ne govori da nemamo napredak, svakako su ovi brojevi bolji nego što su bili prije četrdeset godina. Pomjeramo se u dobrom pravcu, ali se pomjeramo jako sporo. To je važno jer novac je moć, a mnoge žene i dalje žive na marginama siromaštva. Sve dok brojevi ne pokažu drugačije to će se ticati i njih, ali i drugih žena koje možda nisu na marginama siromaštva, ali sigurno nemaju novca za političko angažovanje ili da rade stvari koje će im dati neku moć u određenom društvu.

RSE: Podaci UN-a kažu da je nasilje nad ženama u Bosni i Hercegovini veliki problem i da je jedna od dvije mlade žene u BiH iskusila neku vrstu nasilja u svom životu. Šta nam takvi podaci govore? U kakvim uslovima žive žene u BiH, ali i u ostatku svijeta?

Bunch: Mislim da su ti podaci veoma uznemiravajući. Imamo puno zemalja u kojima imamo slične podatke - da su mlade žene pretrpjele seksualno nasilje. U Bosni i Hercegovini imate činjenicu da je riječ o postratnoj, postkonfliktnoj državi. U mnogim dijelovima svijeta vidimo pokazatelje da se nasilje povećava, ne samo tokom konflikta ili rata, veći i nakon njega. Postoji stres, povećanje i prihvatanje nasilja koje rat donosi. Pogledajte Južnu Afriku koja ima veliku stopu nasilja nad ženama. Mnogi ljudi kažu da to dolazi od nasilja iz aparthejda.

Mislim da sa tim imamo problem i u SAD. Jedan od naših stvarnih pokreta je bio kada su žene govorile o seksualnom nasilju u Kampusu. Na ironičan način seksualna sloboda koju smo dobili sa kontrolom rađanja i koju nekada zovemo seksualna revolucija, učinila je zapravo težim za mnoge mlade žene da kažu "ne". Zato mislim da je ponekad mnogo više seksualnog nasilja nad mladim ženama sada, nego što je to bilo ranije, jer su neki tabui podignuti na neke dobre načine, ali oni moraju biti podignuti tako da ženi daju pravo i snagu da se odupre nasilju.

Odgovornost je govoriti o nasilju

RSE: Ko prema vašem mišljenju treba da radi na zaštiti ženskih prava?

Bunch: U BiH, ali i svugdje, odgovornost je na mnogo ljudi. Mislim da je odgovornost na vladama da donesu pravni okvir za zaštitu. Odgovornost je na policiji da obezbijedi zaštitu u javnom prostoru. Odgovornost je na porodici da zaštiti i govori o nasilju u porodici, zato što u mnogo slučajeva neko u porodici zna za nasilje. Moramo stvarati atmosferu u kojoj će ljudi osjećati odgovornost da govore o nasilju u porodici. Mislim da je odgovornost na svima, ali institucionalno mislim da Vlada treba da bude prva.

Svedočenje iz Sigurne kuće: Strah, pa iščekivanje
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:03:08 0:00

RSE: Procjenjuje se da je tokom rata u BiH više od 20 hiljada žena pretrpjelo silovanje. Preživjele žrtve zlostavljanja još uvijek nemaju jednaka prava i beneficije u svim dijelovima BiH. Šta mislite o tome?

Bunch: Čuti da žene još uvijek nisu dobile te beneficije je podsjetnik da je zakon samo jedan dio rješenja. Da čak i kada imamo zakon moramo biti sigurni da se on primjenjuje, moramo biti sigurni da se društveni stav mijenja, stvoriti prilike za posao za te žene. Reparacije su jedna stvar, ali većina žena i dalje treba dobar posao, da bi gradile svoj život. Žao mi je što je to tako, mislim da to pokazuje da u ovoj regiji nismo ostvarili progres kakav smo htjeli.

RSE: Zbog čega je ženska solidarnost potrebna, putujete po cijelom svijetu, ima li solidarnosti?

Bunch: Mislim da imamo puno feminističke solidarnosti. Imamo puno solidarnosti među ženama koje vjeruju da su ove teme važne i podržavaju druge žene, ali nemamo podršku svih žena. I dalje imamo žene koje se iz bilo kojeg razloga protive nekim od ovih ideja i ne vide da je ovo pravac kojim žene treba da idu. One vjeruju, a možda u nekim slučajevima imaju i beneficije od muške moći. One ili vjeruju da je to najbolji način ili se boje da učine nešto drugačije. Različiti su razlozi kod različitih žena. Neke žene misle da treba da budu kao muškarci, što znači da ne podržavaju žene da bi bile prihvaćene.

Moramo imati solidarnost muškaraca sa ženskim pravima, da bi podigli nivo prihvatljivosti. Koliko se sjećam, 50 posto je potrebno da bi se istinski mijenjalo društvo. Moramo imati što je više moguće žena i moramo više raditi sa muškarcima da nas podrže.

Zlostavljanje na radnom mjestu je veliki problem

RSE: Tema ovogodišnjih 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja je zlostavljanje na radnom mjestu, kakvim smo promjenama svjedočili nakon pokreta poput "Me too" ili "Times up"?

Bunch: Mislim da su u ovom trenutku, promjene koje su donijeli pokreti poput "Me too", ili "Times up", uglavnom privoljeli ljude da raspravljaju o ovom problemu. Žene su privoljele radne sredine da preispitaju pravila. Jer, još jednom ću da uzmem SAD kao primjer, ima puno radnih sredina u kojima je prikazan film o seksualnom uznemiravanju, to je trebalo biti kao vrsta treninga, ali nije poslužilo svrsi. Za sada postoje preispitivanja i diskusije.

Mislim da to što je puno žena progovorilo pravi veliku razliku. Vjerujem da je mnogo ljudi u mojoj zemlji i širom svijeta bilo iznenađeno koliko ljudi je progovorilo. Jer, ako radite u ovom svijetu sa pitanjima nasilja nad ženama, znate koliko je nasilje ozbiljno. Međutim, mnogo običnih ljudi to ne uviđa i misle da su se stvari promijenile. Zato mislim da su ovi pokreti probudili mnogo ljudi da se seksualno uznemiravanje na poslu dešava i više nego što mi mislimo.

U saradnji sa Međunarodnom organizacijom rada (The International Labour Organization - ILO) radimo na ovim pitanjima i pravimo nove protokole. Želimo da u 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama naglasimo oboje - i problem, ali i protokol koji radimo sa ILO, a koji bi trebao da pomogne ljudima da vide model toga šta bi moglo biti urađeno i zašto je to potrebno.

RSE: Koliko je velik problem zlostavljanje na radnom mjestu?

Bunch: Jeste veliki je problem, mislim da smo to naučili iz "Me too" pokreta. Nisam ni sama znala koliki je to problem dok nisam vidjela reakcije. Vidjela sam šta se desilo sa ženama u ranim fazama njihove karijere na Univerzitetu, vidjela sam ranjivost studentkinja prema muškim profesorima. Znam žene koje su prekinule svoje postdiplomske studije jer su njihovi mentori zahtijevali seksualne usluge. To nije nešto što je žene ohrabrivalo da govore, a sada je izloženo na način da možda možemo početi da ukazujemo ko je odgovoran.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG