Da li će izbori u nedjelju riješiti političku krizu na Kosovu?

Ponovo na biralištima. Građani Kosova će u nedjelju, 7. juna, pokušati dati smjer krizi koja, prema ocjenama analitičara, izvire iz ambicije za potpunom kontrolom vlasti i nedostatka spremnosti na kompromis.

Izlaz iz ove situacije sada je ograničen na svega nekoliko scenarija.

Ovo su treći izbori u manje od godinu i po dana, nakon redovnih održanih 9. februara 2025. i još jednih prijevremenih 28. decembra.

Prvi nisu uspjeli iznjedriti vladu, dok drugi – iako su Pokretu Samoopredjeljenje donijeli preko 51 posto glasova, što je najveća većina u historiji nezavisnog Kosova – nisu rezultirali dogovorom o predsjedniku, shodno odluci Ustavnog suda.

To je automatski dovelo do raspuštanja Skupštine u ponoć 28. aprila, dva i po mjeseca nakon njenog konstituisanja, a dva dana kasnije vršiteljica dužnosti predsjednika, Albulena Haxhiu (Aljbuljena Hadžiju), raspisala je nove izbore.

"Nakon procjene ustavnih rokova, organizacionih potreba Centralne izborne komisije i važnosti što masovnijeg učešća građana u procesu, donijela sam odluku da se prijevremeni izbori za Skupštinu Republike Kosovo održe 7. juna", izjavila je Haxhiu 30. aprila.

Za predsjednika Pokreta Samoopredjeljenje i aktuelnog premijera na dužnosti, Albina Kurtija (Aljbin), raspuštanje desetog saziva parlamenta bilo je "politička bijeda" koju su izazvale stranke dosadašnje opozicije.

On ih je optužio za nedostatak saradnje i namjerni bojkot sjednica za izbor predsjednika.

"Ova opozicija možda može donijeti neko novo lice, ali njena vještina i karakter su joj stari. Zato se i nalazi u slobodnom padu, konstantno gubeći kroz izborne cikluse", rekao je Kurti.

Na izborima 28. decembra, Demokratska partija Kosova (PDK) bila je druga sa 22 poslanička mandata, što je za 35 manje od Pokreta Samoopredjeljenje koji je osvojio 57.

S druge strane, Demokratski savez Kosova (LDK) osvojio je 15 mandata, pet manje nego na februarskim izborima.

Obje opozicione stranke pozdravile su izlazak na nove izbore, iako je predsjednik LDK-a Lumir Abdixhiku (Ljumir Abdidžiku) izjavio da su oni nametnuti od strane vlasti koja je, sa većinom od 51 posto, tražila političku "potčinjenost".

"Sada je vrijeme za ujedinjenje dobrih ljudi ove zemlje koji žele normalno Kosovo, bez drame, bez propagande...", napisao je Abdixhiku na Facebooku.

Ko učestvuje u trci?

Centralna izborna komisija (CIK) saopštila je da u trci 7. juna učestvuju 22 političke partije i tri predizborne koalicije.

Pokret Samoopredjeljenje na izbore izlazi u koaliciji sa tri manja politička subjekta – Guxo, Alternativa i Demohrišćanska stranka Albanaca – dok tri glavne opozicione stranke, PDK, LDK i Alijansa za budućnost Kosova (AAK), nastupaju samostalno.

Samostalno nastupa i Srpska lista, najveća stranka kosovskih Srba, koja uživa podršku zvaničnog Beograda.

Čitajte:

Kurti, Vučić, antivladini protesti u Srbiji i angažovanje Beograda u kampanji srpskih stranaka na Kosovu

Dio trke je i bivša predsjednica zemlje Vjosa Osmani, koja predvodi poslaničku listu LDK-a, stranke čiji je član bila prije predsjedničkog mandata.

Prema biračkom spisku koji je odobrio CIK, pravo glasa ima oko dva miliona građana, uključujući i dijasporu.

Na izborima 28. decembra glasalo je oko 900.000 birača, odnosno oko 45 posto biračkog tijela.

Za organizaciju ovog procesa, aktuelna Vlada Kosova odobrila je zahtjev CIK-a za izdvajanje oko 10,9 miliona eura.

Poređenja radi, decembarski izbori imali su planirani budžet od 11,5 miliona eura, dok su stvarni troškovi, prema izvještajima CIK-a, iznosili oko 7,4 miliona.

I ovoga puta proces će pratiti hiljade domaćih i međunarodnih posmatrača.

Vršiteljica dužnosti predsjednice, Haxhiu, u pismu upućenom evropskim liderima, navela je da bi "prisustvo Posmatračke misije EU doprinijelo transparentnosti, kredibilitetu i integritetu izbornog procesa, u skladu s kontinuiranom posvećenošću Republike Kosovo demokratskim standardima i slobodnim izborima".

Iako se slažu da se izbori konstantno organizuju na dobrom nivou, analitičari političkih zbivanja na Kosovu ističu da se u ovom ciklusu ne radi samo o rotaciji vlasti, već o smjeru u kojem će krenuti sama država: veća koncentracija vlasti u rukama jedne partije, konsenzualni model ili nastavak blokade.

Agon Maliqi (Malići) jasno definiše dilemu: između "jakog lidera" i iznuđenog kompromisa.

Agon Maliqi: Naš politički sistem je postavljen tako da jednoj stranci otežava ili onemogućava da kontroliše baš sve

On upozorava da Kosovo rizikuje da sklizne ka modelu kakav je u Albaniji ili Srbiji, gdje se vlast koncentriše oko jednog lidera koji kontroliše sve, nasuprot alternativi sistema koji nameće saradnju i čuva demokratski balans.

"Vjerujem da bi bio potreban rezultat sličniji onom s februarskih izbora, koji nameće konsenzus ne samo za predsjednika, već i za vladu. Naš politički sistem je postavljen tako da jednoj stranci otežava ili onemogućava da kontroliše baš sve", kaže Maliqi za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Politički sistem na Kosovu izgrađen je na način da je za niz važnih odluka, poput izbora predsjednika, potrebna dvotrećinska većina u Skupštini. To obavezuje na međupartijsku saradnju i političke dogovore.

Međutim, prema Maliqiju, problem leži u političkim akterima koji često teže većoj moći od one koju im daje izborni mandat.

U svojoj analizi, on ocjenjuje da trenutna situacija pruža komoditet aktuelnoj Vladi na dužnosti, jer funkcioniše sa manje nadzora i više prostora za opravdanja.

Ovakvo stanje se, prema njegovim riječima, može iskoristiti i za odlaganje donošenja teških odluka, uključujući i one koje se odnose na dijalog o normalizaciji odnosa sa Srbijom.

Čitajte:

Uzastopni izbori na Kosovu jačaju narativ o 'nedovršenoj državi'

U sličnom kritičkom tonu, Artan Muhaxhiri (Muhadžiri) tvrdi da je situacija proizvod "neodgovorne političke klase" koja, kako kaže, djeluje u neskladu s potrebama građana.

Prema njegovom mišljenju, problem nije samo u učestalosti izbora, već i u nedostatku kulture kompromisa i institucionalne funkcionalnosti.

"... Jer, često se spominje Belgija ili neki drugi slučaj gdje je bilo uzastopnih izbora, ali oni imaju institucionalne i sociopolitičke sisteme koji imaju unaprijed zacrtanu putanju, imaju stabilnost i ne zavise u svemu od politike, kao što je to slučaj sa Kosovom", kaže Muhaxhiri za RSE.

Sa populacijom od oko 1,6 miliona stanovnika i statusom jedne od najsiromašnijih zemalja u Evropi, Kosovo je posebno osjetljivo na posljedice političke nestabilnosti.

Oba analitičara upozoravaju na rast nepovjerenja građana i razočarenje u institucije, dok EU alarmira zbog daljeg gubljenja vremena i finansijskih sredstava.

Izvještaj Evropskog parlamenta, usvojen ove sedmice, opisuje 2025. godinu kao izgubljenu za Kosovo, uz rizik da se stagnacija nastavi i u 2026. godini.

To bi, prema izvještaju, moglo dovesti u pitanje dobijanje miliona eura iz Plana rasta i fondova EU za Zapadni Balkan.

"EU ne može raditi domaću zadaću umjesto Kosova", bila je poruka koju je predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa uputio kosovskim liderima tokom posjete Prištini 3. juna.

"Kosovo treba jake, stabilne i funkcionalne institucije, sposobne da provode reforme i iskoriste mogućnosti koje EU nudi", poručio je on.

Kada je riječ o odnosima s međunarodnim partnerima, Muhaxhiri signal koji Kosovo šalje opisuje kao "katastrofalan za stabilnost", sa konkretnim posljedicama po investicije i podršku.

Artan Muhaxhiri: Razočaravajuće što naši političari nemaju dovoljno razvijenu političku svijest da sagledaju štetu koju su nanijeli Kosovu

"Nijedan veliki geopolitički pomak Kosova ne može se ostvariti bez podrške Washingtona i Brisela. Izuzetno je razočaravajuće što naši političari nemaju dovoljno razvijenu političku svijest da sagledaju svu ovu štetu koju su nanijeli Kosovu, jer će trebati mnogo vremena da se vratimo na tačku na kojoj smo bili prije blokade", ističe on.

Maliqi ide i korak dalje, upozoravajući da Kosovo zapinje u svojevrsnom limbu kada su u pitanju evropske integracije, zajedno sa zemljama poput Bosne i Hercegovine, Srbije i Sjeverne Makedonije, dok Crna Gora i Albanija napreduju.

Za razliku od njih, Kosovo je ujedno i jedino koje nema status kandidata za članstvo u EU.

"Troškovi ovoga će se vidjeti kasnije – dakle, troškovi nedostatka produktivnog odnosa sa zemljama EU, troškovi neuključivanja u različite ekonomske projekte, posebno one američke. Postojao je kontinuitet u oblasti odbrane od strane SAD-a koji gotovo nikada nije prekidan, ali u drugim oblastima – političkoj, ekonomskoj – postoji zastoj", objašnjava Maliqi.

EU i SAD su reagovali nekoliko puta na blokade na Kosovu, tražeći formiranje institucija i izlazak iz ćorsokaka, ali bez direktnog uplitanja.

Muhaxhiri smatra da će postizanje dogovora o institucijama, bez međunarodnog pritiska, biti teško.

On ističe da samo pritisak iz Brisela i Washingtona, kroz upozorenja o posljedicama političke blokade, može natjerati strane na kompromis – u suprotnom, zemlja rizikuje da ostane u istom začaranom krugu pat-pozicije bez konkretnih rezultata.

"I u prošlosti je bilo blokada. Postojao je, na primjer, onaj veliki jaz između PDK-a i LDK-a, ali se uz međunarodnu podršku i pritisak to uspjelo prevazići", podsjeća on.

Čitajte:

Predizborna kampanja na Kosovu uz optužbe i fizičke obračune

U javnoj retorici, politički lideri na Kosovu često su se izjašnjavali da su svjesni ovih posljedica.

"Građani od nas očekuju jedinstvo kada su u pitanju interesi zemlje, očekuju stabilne institucije, a ne suprotno. Kasnimo sa mnogim reformama, bez ikakve potrebe", izjavila je Haxhiu.

Međutim, to se nije odrazilo i na djelovanje na terenu... a za analitičare, to čini krizu uglavnom proizvedenom i reprodukovanom od strane samih političkih elita kroz njihovu tvrdoglavost u stavovima.

Na koncu, ključno pitanje nije samo ko će pobijediti, već da li će Kosovo nakon 7. juna uopšte biti u stanju da ima funkcionalnu vlast.

Jedini element koji ostavlja prostor za optimizam jeste činjenica da, iako je kampanju pratio polarizovan rječnik, nije bilo retorike o "crvenim linijama" koje bi u potpunosti onemogućile postizbornu saradnju.