Dostupni linkovi

Zašto je 2020. bila crna godina za novinare?


Nasilje nad novinarima rezultiralo "endemskom" nekažnjivošću.

U svijetu je tokom 2020. ubijeno najmanje 30 novinara, dok je 21 od njih ubijeno zbog svog rada, što je deset više nego prošle godine. Ostali novinari ubijeni su u unaksnoj vatri ili u borbama u konfliktnim područjima, ali i na drugim zadacima koji su se pokazali opasni po život.

Meksiko, Afghanistan i Filipini su u 2020. imali najviše ubistava novinara iz osvete.

Kriminalne bande i militantne grupe ubijaju novinare kako bi ih ućutkali nasiljem, stoji u godišnjem izvještaju Komiteta za zaštitu novinara (CPJ) u kojem se naglaša da se istražuju ubistva još 15 novinara širom svijeta kako bi se utvrdilo da li je njihovo bavljenje novinarstvom bilo uzrok ubistva. Prema evidenciji CPJ prošla godina je imala najmanji broj ubistava novinara od 2000. godine - 26.

Dok je broj ubistva porastao u 2020. godine, broj smrtnih slučajeva povezanih s borbenim dejstvima - tri - smanjio se na najniži nivo od 2000. godine, kako je intenzitet sukoba na Bliskom istoku jenjavao, a pandemija COVID-19 dominirala medijskom pažnjom i otežavala novinarima putovanje. Sva trojica novinara ubijena su u sukobu u blizini Idliba na sjeveru Sirije, a stradali su u vazdušnim napadima za koje se optužuju ruske snage povezane s režimom sirijskog predsjednika Bašara al-Asada.

Meksiko je bio najpogubnija zemlja za novinare, a slijede ga Sirija, Afganistan i Filipini. Brojke ne uključuju atentat na istaknutog afganistanskog novinara koje se desilo 21. decembra u istočnoj provinciji Gazni. Rahmatulah Nikzad, koji je bio šef lokalnog novinarskog sindikata, peti je novinar koji je ubijen u Afganistanu u posljednja dva mjeseca.

Napadi su odnijeli i život Elijasa Dajia, reportera Afganistanskog servisa Radija Slobodna Evropa/Radio Liberty (RFE/RL) poznatom kao Radio Azadi.

Karteli, kriminalne grupe i militanti odgovorni za ubistva novinara

Karteli, kriminalne grupe i militanti u demokratskim društvima koja se suočavaju s problemima povećanog nasilja udvostručuju ubistva novinara u 2020. godini, utvrdio je CPJ.

Dvije najubojitije zemlje - Meksiko i Filipini - imaju uspostavljene mehanizme zaštitne koji bi trebali poboljšati sigurnost novinara, mđutim, neuspjeh u osiguranju krivičnog gonjenja za ubistva novinara povećava problem, rekla je Courtney Radsch, direktorica za zaštitu novinara u CPJ.

"Obično niko ne odgovara i ne postoje značajne istrage većeg broja ovih ubistava", rekao je Radsch. "To samo šalje signal da su novinari potrošni i zapravo da ne treba brinuti jer vas niko neće smatrati odgovornim", prenosi Glas Amerike (VOA).

U Meksiku su najmanje četiri novinara su bili meta ubistava 2020. godine. Još jedan novinar ustrijeljen je dok je izvještavao s mjesta zločina. CPJ istražuje je li novinarstvo bilo motiv u još četiri slučaja u Meksiku.

Dvoje ubijenih 2020. godine bili su uključeni u Federalni mehanizam za zaštitu branitelja ljudskih prava i novinara, program koji pruža sigurnosne mjere novinarima kojima se prijeti. Ubijeni su i njihovi tjelohranitelji.

Radsch je rekla da mehanizam nije učinkovit i da je nasilje nad novinarima rezultiralo "endemskom" nekažnjivošću. Situacija je najopasnija za novinare koji prate u svojim izvještavanjima policiju, nasilje povezano sa ilegalnim poslovima u vezi sa narkoticima i kriminal.

Odnos prema slobodi medija?

"Globalna klima nekažnjivosti i opasna retorika protiv medija dolazi usred američke abdikacije globalnog vođstva u odbrani slobode medija pod predsjednikom Trumpom", navodi CPJ. "Umjesto da načelno brani novinare i slobodu štampe, pristup Trumpove administracije je oportunistički: progovarajući o iranskim postupcima, ali očito nije uspio osuditi saudijsku vladu i prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana zbog njihove uloge u ubistvu kolumniste Washington Posta 2018. Džamala Kašogija. Što je najočitiji primjer."

Tokom novembra CPJ je objavio prijedlog dolazeće administracije Bidena o obnavljanju američkog vođstva, uključujući imenovanje posebnog predsjedničkog izaslanika za slobodu štampe koji bi bio ovlašten da govori o kršenjima širom svijeta; obnove institucija State Departmenta koje tradicionalno podržavaju slobodu štampe; i slanje direktive američkim ambasadama da je sloboda štampe vanjskopolitički prioritet.

Slučaj kada država smakne novinara

U slučaju direktnog i javnog ubistva novinara od strane vlade, Iran je 12. decembra pogubio novinara Ruhollaha Zama. Smrtna kazna bila je vješanje. Zamova web stranica i kanal Telegram, Amad News - koji je vodio iz progonstva - kritički je izvještavao o iranskim zvaničnicima i davao informacije o vremenu i lokacijama protesta u 2017. godini.

CPJ klasifikuje Zamovo ubistvo na osnovu metodologije koja definiše ubistvo kao ciljano ubistvo novinara u direktnoj odmazdi zbog njihovog rada. Iranski obavještajni agenti zadržali su Zama u Iraku u oktobru 2019. i odveli ga u Iran, prema istraživanju CPJ; vlasti su emitovale video snimak na kojem se Zam izvinjava na državnoj televiziji. U junu je osuđen na smrt po 17 optužbi, uključujući špijunažu, širenje lažnih vijesti u inostranstvu i vrijeđanje islamskih vrijednosti i vrhovnog vođe; kazna je potvrđena 8. decembra.

Najavljujući njegovo pogubljenje, iranski državni mediji nazivali su Zama "vođom nereda", pozivajući se na proteste u zemlji 2017. godine, navodi Associated Press (AP).

Iran je dugo koristio oštre zatvorske kazne za cenzuru štampe, a u zatvoru je držao 15 novinara, uključujući Zama. Evidencija CPJ broji još četvoricu novinara ubijenih u Iranu od 1992. godine; troje od njih umrlo je u vladinom pritvoru ili od povreda zadobijenih tokom pritvora.

Pandemija i politička ketanja - povećan rizik za novinare

U 2020. godini zabilježen je i masovni globalni politički preokret, a novinari koji su pratili te događaje suočavali su se s nasiljem. U Iraku su reporter TV Didžlah Ahmed Abdul Samad i snimatelj Safa Gali ubijeni u januaru dok su izvještavali o protestima u gradu Basra na jugu Iraka protiv nedostatka osnovnih usluga, nezaposlenosti i vladine korupcije.

Nigerijski novinar Onifade Emmanuel Pelumi ubijen je dok je izvještavao o nemirima u Ikeji, na jugozapadu države Lagos.

Rekordan broj novinara zatvoren je zbog svog rada 2020. godine, dok su vlade suzbijale izvještavanje o COVID-19 ili pokušavale suzbiti izvještavanje o političkim nemirima, kako se navodi u izvještaju CPJ-a.

Pandemija COVID-19 također je prisilila novinare da se neprestano prilagođavaju - sigurnosnim savjetima i ograničenjima za putovanje i kretanje koje su postavljale lokalne vlasti u mnogim državama.

Pored uticaja na način na koji novinari i fotoreporteri rade svoj posao, kao što je CPJ dokumentirao, virus je predstavljao ekstremne zdravstvene rizike naročito za one koji su bili uhapšeni zbog njihovog rada.

Najmanje dvoje novinara umrlo je nakon zaraze korona virusom u pritvoru - David Romero u Hondurasu i Mohamed Monir u Egiptu - dok je treći, dobitnik CPJ međunarodne nagrade za slobodu medija iz 2012. Azimjon Askarov, umro od bolesti za koju je njegova porodica sumnjala da je COVID-19 dok je služio životnu kazna u Kirgistanu.

Popis ubijenih novinara CPJ-a ne uključuje one koji su umrli od bolesti.

Facebook Forum

Preporučujemo

XS
SM
MD
LG