Dostupni linkovi

Djeca u BiH uče o devedesetim uprkos embargu


Nažalost u ovoj državi svi konstitutivni narodi imaju svoju historiju i uče kako njima odgovara, kaže Sadmir Nukić, roditelj osnovca iz Srebrenice na 24. januar, Međunarodni dan obrazovanja, koji je 2018. godine proglasila Opšta skupština Ujedinjenih nacija.

Sadmirovo dijete pohađa Prvu osnovnu školu Srebrenica.

"To je žalosno da su za jedne ljude ratni zločinci heroji, a za druge i ratni zločinci, tako da ne znam u kojem smjeru to ide. Mislim da je pogrešna politika cijelog tog koncepta i ako se ne nametne zakon o zabrani negiranja genocida, heroji odnosno ratni zločinci će slaviti, a djeca će učiti o iskrivljenoj historiji, što će dovesti do novih sukoba u Bosni i Hercegovini", navodi Sadmir Nukić za Radio Slobodna Evropa (RSE).

U Srebrenici, kao i u ostatku Republike Srpske, još od školske 2018./2019. godine učenici devetih razreda osnovnih škola uče istoriju iz udžbenika kojem je jedna od tema i rat od 1992. do 1995. godine u Bosni i Hercegovini. Od početka školske 2019./2020. godine i u udžbenicima istorije za srednje škole uči se dio o ratu '90-ih.

Isto kao u Srbiji

Isti udžbenici istorije za devete razrede osnovnih škola i istorije za srednje škole u upotrebi su i u Srbiji.

Naime, od septembra 2018. godine osnovci Republike Srpske i Srbije uče iz istih udžbenika nacionalnu grupu predmeta, u kojoj su još i jezik, geografija i poznavanje prirode i društva u nižim razredima.

Ovu odluku na tematskoj sjednici, održanoj u Banjaluci, početkom jula2018. godine, donijeli su članovi odbora za obrazovanje skupština Srbije i RS, koju su obrazložili potrebom očuvanja 'nacionalnog identiteta Srba'. Dodali su i da su iskoristili mogućnosti koje predviđa Dejtonski mirovni sporazum, te Sporazum o saradnji resornih ministarstava iz 2010. godine.

Nastava po nacionalnim grupama predmeta

Direktor Prve osnovne škole u Srebrenici, koju pohađa i dijete Sadmira Nukića, objašnjava za RSE kako se praktično odvija nastava iz nacionalne grupe predmeta u toj školi u Srebrenici:

"Djeca bošnjačke nacionalnosti uče istoriju po planu i programu Kantonu Tuzla. To su izabrali, a djeca srpske nacionalnosti po planu i programu Republike Srpske. Istorija ili historija spada u nacionalnu grupu predmeta. U Potočarima (kod Srebrenice) u školi, i ovdje, nastavu dijelimo u grupe. Znači kad je čas istorije jedna polovina ide na geografiju, djeci srpske nacionalnosti nastavnik predaje geografiju, recimo devetog razreda, to uče po nastavnom planu i programu Republike Srpske, a u isto vrijeme njihovi drugari bošnjačke nacionalnosti uče istoriju, po nastavnom planu i programu kantona kojeg su izabrali, odnosno, u ovom našem slučaju, Tuzlanskog kantona. Većina učenika i roditelja povratnika se vratilo iz Tuzle i sa tuzlanske regije. To je i najlogičnije, Tuzla je nama najbliža od većih centara u Federaciji BiH", objasnio je Jovanović.

U udžbenicima istorije za učenike devetih razreda osnovnih škola u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, nalazi se i period raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), rat u Bosni i Hercegovini, te postdejtonska BiH.

Ima li diskriminacije?

S obzirom da u Republici Srpskoj žive i drugi narodi, osim Srba, direktor Republičkog pedagoškog zavoda Republike Srpske Predrag Damjanović za RSE kaže da oni nisu zbog toga diskriminisani.

"Druga dva konstitutivna naroda u Republici Srpskoj, oni u skladu sa Sporazumima koji postoje još od 2003. godine imaju mogućnost da izučavaju nacionalnu grupu predmeta, a samim tim da koriste nastavne planove i programe jednog od kantona u Bosni i Hercegovini. Ako koriste planove i programe, koriste i te udžbenike. Znači, apsolutno s te strane oni nisu ničim ugroženi. Izučavaju nacionalnu grupu svoga naroda. Takav slučaj imamo u dvadeset i jednoj školi u Republici Srpskoj", navodi Damjanović.

Sporazum od 2003.

Izučavanje nacionalne grupe predmeta počelo je još školske 2003./2004. godine, kada su Sporazum potpisali svi ministri obrazovanja - dva entitetska i ministri obrazovanja 10 kantona u Federaciji BiH, napominje Damjanović.

Prema Ustavu BiH o sektoru obrazovanja odlučuju kantoni i entitet RS, dok Federalno ministarstvo koordinira između kantonalnih ministarstava.

"Nažalost, mi moramo konstatovati iz Republike Srpske, to govorimo već duži niz godina, nema reciprociteta u Federaciji BiH. Dobijamo mi informaciju da roditelji srpske nacionalnosti nisu zainteresovani da izučavaju. Nema tog reciprociteta. U zanemarivim slučajevima imamo da učenici u Federaciji BiH izučavaju nacionalnu grupu predmeta srpske nacionalnosti", kaže Damjanović.

Kršenje OSCE embarga

OSCE, koji je vodio reformu obrazovanja u BiH, nametnuo je embargo na teme iz 1990-ih, jer istraživanje istorijskih tema podrazumijeva naučno analiziranje i dogovor, uključujući i dogovor o izvorima, kako domaćim, tako i međunarodnim. Uprkos embargu, ratna dešavanja devedesetih izučavaju se u udžbenicima istorije u BiH.

Odlukom Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo donesenom 15. marta 2018. predviđeno je da djeca u 9. razredu u Kantonu Sarajevo uče o opsadi Sarajeva i njenom vojno-političkom aspektu, te o opsadi Sarajeva i ugrožavanju humanitarnog prava, etničko čišćenje, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti u BiH 1992-1995 i genocid u Srebrenici. Rat 1992-1995. izučava se i u udžbenicima istorije u Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu, te u Unsko-sanskom kantonu.

Istoričar i profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Husnija Kamberović kaže za RSE da je vrijeme da djeca počnu učiti o istoriji devedesetih u školama.

"Postoji nekoliko problema, šta mora ući u udžbenike, a šta je zadaća historiografije kao nauke. Ja mislim da je skoro 30 godina od početka ratova na prostorima bivše Jugoslavije doista vrijeme da se o tome počne i u školskim udžbenicima i pisati i predavati djeci tu najnoviju historiju. Samo što ja mislim da tu treba voditi računa na koji način to treba prezentirati djeci. Svrha nastave historije nije samo obavijestiti ili naučiti djecu o tome šta se dešavalo u historiji, kakvi su se ratovi vodili, ko je stradao, a ko je ubijao, nego bi udžbenici trebali biti tako koncipirani da iz tih saznanja, djeca mogu izvući pouku o štetnosti ratova, o tome kako zapravo treba, umjesto građenja uvjeta za rat, graditi uvjete za mir" , kaže Kamberović.

Šta piše u udžbenicima?

Sadržaj udžbenika istorije za devete razrede u Republici Srpskoj nudi niz kontroverznih podataka o dešavanja iz rata 90-ih oslanjajući se na srpski politički narativ.

Važni dijelovi ove knjige vezani su i za Drugi svjetski rat i o navode o tome ko je bio na strani fašizma, a ko antifašizma.

Istoričar Husnija Kamberović smatra to neprihvatljivim iz više razloga.

"Kako bi to bilo da bilo koja druga zemlja, susjednoj Srbiji uvlači, prezentira, nudi svoje udžbenike po kojima će neke druge nacionalne zajednice učiti. Na primjer da mađarska djeca koja žive u Vojvodini uče po mađarskim udžbenicima. Mislim da je problematično da se neki uticaji iz susjednih zemalja, pogotovo teme revizionizma. Udžbenici bi morali biti odvojeni od ideologije, to je ključna stvar. Udžbenici bi morali sadržavati takve sadržaje koji će omogućavati djeci da promišljaju", smatra Kamberović, te dodaje da su narodi Balkana loši đaci, jer nisu naučili lekcije iz istorije.

PISA istraživanje

Samo na primjeru udžbenika iz istorije može se vidjeti koliko je bosanskohercegovačko obrazovanje rascjepkano i podijeljeno.

Zato prema ocjeni Nenada Veličkovića, profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu i odgovornog urednika Školegijuma, magazina za pravednije obrazovanje, istraživanje PISA najbolje je pokazalo kakvo je zapravo obrazovanje u BiH.

"Dovoljno je kako je PISA ocijenila. Mislim da su to rezultati koji nas sve, na neki način obavezuju da bitno mijenjamo naš obrazovni sistem. Više od polovine djece pokazalo je da ne razumije zapravo osnovne stvari u onome što pročita, a imaju već petnaest godina. Pokazalo se da naš obrazovni sistem usporava djecu u razvoju i praktično kasne za svojim vršnjacima po dvije ili tri godine", kaže Veličković za RSE.

Za takvo stanje u obrazovanju odgovorni su, smatra Veličković, oni koji odlučuju o obrazovanju.

"Ja mislim da se odgovornost mora tražiti tamo gdje je moć. Dakle, onaj ko ima moć da uređuje obrazovni sistem, on je onda i odgovoran zašto je on takav. U Bosni i Hercegovini ta je odgovornost već dvadeset i više godina u rukama nacionalnih stranaka koje su potpuno uzurpirale i demokratske procese, institucije, i instrumente države. Jedan od aparata te države je i obrazovanje. Oni su da se žargonski izrazim poklopili, preuzeli, koriste za svoje potrebe i u svom interesu na štetu djece i roditelja i to je mjesto gdje treba tražiti odgovornost", smatra Veličković.

Veličković također dodaje da roditelji i bh. javnost odgovornost traže od političkih stranaka, te da svoj glas na izborima daju onima koji imaju odgovorne i precizne programe za reformu obrazovanja.

PISA istraživanje, objavljeno u decembru prošle godine svrstalo je i BiH u 79 država svijeta koje su učestvovale u sedmom ciklusu tog istraživanja u 2018. godini.

Rezultati su, pored ostalog, pokazali da svaki drugi 15-ogodišnjak ne može da funkcioniše niti u školskom sistemu, niti u privatnom životu ili u nastavku školovanja.

U BiH je rađeno na uzorku od 6.480 učenika, u 213 osnovnih i srednjih škola u kojima je testirano 46 petnaestogodišnjaka, a u fokusu je bila čitalačka pismenost. Rezultati su pokazali da minimalni nivo funkcionalne pismenosti ne dostiže 58 posto učenika u matematici, 54 u čitanju i 57 u prirodnim naukama.

***Saradnja na tekstu: Sadik Salimović, Erduan Katana

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG