Piše: Rikard Jozwiak
NATO je 6. januara održao hitan sastanak na nivou ambasadora u Briselu, kojim je predsjedavao generalni sekretar Jens Stoltenberg. Obraćajući se novinarima u Briselu nakon sastanka, spremno je naglasio da je NATO spreman nastaviti svoju misiju za obuku u Iraku "kada situacija to dozvoli".
Misija je suspendovana nakon ubistva Solejmanija, što znači da vojnici, za sada, ostaju u kasarnama. Ali, uskoro bi mogli otići kućama iz sigurnosnih razloga, sudeći prema mojim izvorima, posebno nakon što je irački parlament, tokom vikenda, izglasao rezoluciju, sa 173 glasa za i nijednim protiv, kojom se strani vojnici pozivaju da napuste tu zemlju.
Stoltenberg je bio primoran da negira bilo kakve razdore između Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. Odbijajući da odgovori da li je bilo internih kritika na samom sastanku zbog poteza Amerike da ubije jednog od vodećih vojskovođa Irana, umjesto toga rekao je da "svi saveznici već godinama izražavaju brigu oko destabilizirajućih aktivnosti Irana u široj regiji Bliskog Istoka", dodajući i da svi dijele zabrinutost o iranskom testiranju projektila i njihovoj podršci različitim terorističkim grupama. Zatim je naglasio da je dogovoreno da "novi konflikt nije nikome u interesu tako da se Iran mora suzdržati od daljeg nasilja i provokacija".
Iako je NATO u velikoj mjeri još oblikovan voljom Washingtona, čini se da se druga velika politička organizacija u Briselu, Evropska unija, bori da zauzme jedinstven stav.
Većina diplomata sa kojima sam razgovarao bili su zapanjeni nedavnom eskalacijom. Zvaničnik iz jedne zapadne zemlje rekao mi je "većina nas misli da je potez Trumpove administracije nemaran, ako ne i potpuno lud, ali ne možemo to reći naglas". Ključna mantra je ona tipična za Brisel: smanjivanje tenzija i dijalog. To je ono čemu se 28 zemalja članica za sada mogu dogovoriti – zajedno sa činjenicom da žele da sačuvaju nuklearni dogovor s Iranom, po bilo koju cijenu.
Većina članica Evropske unije želi smanjiti mogući prekoatlantski razdor i vjerovatni rascjep unutar, naročito zapadnih država EU, koje žele da se usklade sa Washingtonom i onih koje žele da zadrže distancu. Baltičke države i Poljska su već naznačile da "stoje" uz njihovog saveznika, Sjedinjene Države, i njihovo pravo da se brane, a insistiraju i da postoji još država u zapadnom dijelu Evrope čiji stavovi možda zvuče diplomatski, ali u stvarnosti, misle isto.
Ambasadori EU raspravljat će o tom pitanju 7. januara, a Vijeće vanjskih poslova Evropske unije koje je trebalo biti održano krajem januara bit će pomjereno ranije. Također je moguće da bi iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Zarif mogao doći u Brisel na taj sastanak, ili zasebno, nakon što ga je Josep Borell, šef diplomatije EU, pozvao. Peter Stano, Borrellov glasnogovornik, rekao je novinarima u Briselu da je "na iranskoj strani da odluči o pozivu i nastavi. Razumijem da postoji interes obje strane za nastavak obostranog angažmana."
Iako većina ministara vanjskih poslova EU odobrava dolazak Zarifa u Brisel, jedan diplomata mi je rekao da je prilično indikativno da su dvije izjave koje je Borrell do sada izdao samo u njegovo ime, a ne u ime cijele Evropske unije i država članica." To pokazuje potencijalne razlike u mišljenjima među glavnim gradovima u Evropskoj uniji, koje su poprilično velike, prema mom sagovorniku.
Ono što je još značajnije bilo je to što je u ponoć 6. januara objavljeno da Ursula Von der Leyen, predsjednica Evropske komisije, planira objaviti još jednu izjavu o situaciji kasno poslijepodne tog dana. To poslijepodne nikada nije došlo, a izvor mi je rekao da se Borrell uznemirio kad se suočio sa mogućnošću da ga šefica potisne budući da je do sada vodio glavnu ulogu.
Umjesto toga, počeli su raditi na zajedničkoj izjavi koja do ponedjeljka navečer još nije objavljena, što pojačava strah među ljudima s kojima sam razgovarao da će Brisel još jednom izdavati izjavu nakon izjave, dok pravi igrači donose odluke.
Facebook Forum