Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Ministarstvo odbrane Srbije i promocija negiranja zločina u Tuzli


Spomenik ubijenima na Tuzlanskoj kapiji

"Ja istinu znam", kaže Dino Kalesić koji je 25. maja 1995. godine izgubio trogodišnjeg sina, najmlađu žrtvu zločina počinjenog kada je sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS), kako je utvrdio Sud Bosne i Hercegopvine(BiH), ispaljena granata na korzo u Tuzli.

Dino Kalesić, koji je tada bio ranjen, uveren je da zna zašto je pre dva dana u prostorijama Ministarstva odbrane u Beogradu, organizovana promociju knjige generala Ilije Brankovića "Tuzlanska kapija – režirana tragedija", koja osporava istinu o masakru u kom je ubijena 71 osoba.

"Ovakva knjiga koja negira zločin na Tuzlanskoj kapiji je potreba ljudi da pobjegnu od izručenja Novaka Đukića Bosni i Hercegovini, odnosno da se pobjegne od zakona", kaže Kalesić za Radio Slobodna Evropa (RSE).

'Knjiga kao potreba da se pobjegne od zakona'

"Ja zaista ne znam ko je čovjek koji je objavio knjigu. Nisam vidio knjigu niti imam namjeru da je čitam. I ovakve stvari treba staviti na 'ignore' i odgovoriti na jedan potpuno drugačiji način. Na ovakve stvari mi trebamo odgovarati potpuno pametnije, a to je da Kapiju, Markale, Srebrenicu stavimo konačno u udžbenike. Na knjigu treba odgovoriti knjigom", navodi naš sagovornik.

U spornoj knjizi se, kako je ranije u medijima objasnio sam autor Ilija Branković, prezentuje teorija da komandant VRS Novak Đukić nije odgovoran za zločin na Tuzlanskoj kapiji, kada je od granatiranja stradala 71 osoba, a više od 180 ih je ranjeno.

'Epidemija nacionalizma u Srbiji'

Takvi stavovi su u suprotnosti sa presudom Suda BiH iz 2014. godine, kada je Novak Đukić osuđen na 20 godina zato što je 25. maja 1995. godine, kao komandant Taktičke grupe "Ozren" Vojske Republike Srpske, naredio granatiranje Tuzle, koji je u to vreme bio Rezolucijom UN broj 824 od 6. maja 1993. godine proglašen zaštićenom zonom.

"Svako priznanje bilo kakvog počinjenog ratnog zločina tumači se kao napad na srpsku naciju", ocenjuje za RSE Jovana Kolarić iz Fonda za humanitarno pravo u Beogradu.

"Tom negiranju i relativizaciji zamajac je dao ministar odbrane Aleksandar Vulin krajem 2017. godine, kada je izjavio da je prošlo vreme stida i da je došlo konačno vreme ponosa. To je izjavio baš u vreme prestanka rada Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju", kaže Kolarić.

Sinan Alić, predsednik Fondacije "Istina pravda pomirenje" iz Tuzle kaže da se politika Srbije u poslednjih trideset godina nije promijenila.

"Ja tvrdim da je Srbija problem Zapadnog Balkana. Srbijom hara epidemija nacionalizma, ali ona toga nisu svjesni. Neko im treba reći da se suoče s prošlošću i okrenu se prema budućnosti", kaže Alić.

'Sistematsko negiranje počinjenih zločina'

Oglasio se i gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović koji kaže da Vlada Srbija kontinuirano negira zločine, te da su dosadašnje vlade u toj zemlji štitile visoke vojne i političke zvaničnike Republike Srpske(RS), osuđene za ratne zločine – Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

"Oni negiraju i genocid koji je počinio Draža Mihailović (komandant četničkog pokreta tokom Drugog svetskog rata, prim. RSE), a također kontinuirano ne priznaju svoje učešće u genocidu u BoiH. Pogledajte čime se bavi njihovo Ministarstvo odbrane, ovakvom besramnom knjigom", kaže Imamović.

U sredu je saopštenjem za javnost reagovao i član Predsedništva BiH Šefik Džaferović.

"Srbija i njene institucije ujedno šalju jasnu poruku da zvanično stoje iza sistematskog negiranja počinjenih zločina i zaštite presuđenih ratnih zločinaca. Podsjećam da Srbija već godinama pruža utočište generalu VRS Novaku Đukiću, koji je pred Sudom BiH osuđen za zločine na Tuzlanskoj kapiji", navodi se u saopštenju iz Džaferovićev kabineta.

Savet Evrope: Opasno širenje neistina

Potez Ministarstva odbrane kritikovala je i komesarka Saveta Evrope za ljudska prava, Dunja Mijatović, koja je upozorila da je "širenje neistina i dezinformacija u posleratnom kontekstu opasno" i da potkopava napore ka pomirenju.

"Iskrena ocena prošlosti je od suštinskog značaja za pomirenje i konstruktivnu interakciju različitih zajednica. Verujem da mlade generacije u regionu zaslužuju da budu vaspitane u duhu mira, tolerancije i međusobnog poštovanja", navodi se u saopštenju Saveta Evrope.

Ministarstvo: Nismo izdavač ove knjige

Ministarstvo odbrane je povodom izjave komesarke Saveta Evrope za ljudska prava saopštilo da se "u Srbiji knjige ne zabranjuju", uz napomenu da sporna knjiga nije deo izdavačke delatnosti tog ministarstva. Takođe se izražava žaljenje "što se Dunja Mijatović nije oglasila kada je oslobođen Naser Orić", ratni komandant Armije BiH koji je bio optužen za zločine nad srpskim stanovništvom.

"Umesto da traga za istinom, Dunja Mijatović napada Ministarstvo odbrane zato što se u Domu Vojske raspravljalo o knjizi koju nije izdalo Ministarstvo odbrane. Svaki pokušaj drugačijeg viđenja građanskog rata u BiH je veliki zločin ako dolazi od Srba", navodi se, između ostalog u saopštenju, uz napomenu da Ministarstvo odbrane na to neće pristati.

Iako nije objavila knjigu "Tuzlanska kapija – režirana tragedija", izdavačka kuća "Odbrana", koja radi u okviru Ministarstva odbrane Srbije, prošle godine je objavila dve knjige koje potpisuju haški osuđenici – Nebojša Pavković, nekadašnji načelnik Generalštaba, osuđen u Haškom tribunalu na 22 godine zatvora zbog ratnih zločina nad albanskim stanovništvom na Kosovu, i Vladimir Lazarević, osuđen na 15 godina zatvora za ratni zločin po komandnoj odgovornosti nad civilima na Kosovu.

Vojni analitičar Aleksandar Radić kaže za RSE da nema ništa protiv preispitivanja događaja iz bliske prošlosti, ali je, dodaje on, pitanje da li Ministarstvo odbrane treba da se meša u tako nešto.

"Kad su u pitanju kontroveze iz devedesetih godina, mislim da je bolje držati se sa strane i da je bolje pokazati malo distance prema pravljenju promocije i onome što sad radi Ministarstvu odbrane, a to je objavljivanje knjiga koje su memoarska građa određenih ličnosti. Naime, za vojsku je potpuno razumljivo da radi ono što u ovom trenutku ne radi – da piše istoriju snaga u tim ratovima. Iza toga bi trebalo da stoji struka i dokumenti ", ocenjuje Radić.

Ne treba zanemariti činjenicu da izdavačku delatnost u Ministarstva odbrane kontroliše Mirosav Toholj, ministar informisanja u ratnim vladama Republike Srpske, a kasnije i kao privatni izdavač knjiga haškog osuđenika Radovana Karadžića, u vreme dok se on skrivao, kaže vojni analitičar Aleksandar Radić.

"On sada forsira knjige koje su vrlo personalizovane. U katalogu izdavačke kuće 'Odbrana' na Sajmu knjiga u Beogradu nemate knjige koje se striktno odnose na teme vezane za naučno-istraživački rad o ratovima iz devedesetih godina, nego memoarsku građu. Objavljena je, recimo, jedna knjiga koja govori o upotrebi oružanih snaga, a na naslovnoj strani nije nešto što bi nas uputilo na vojsku, nego fotografija autora te knjige. To dovoljno pokazuje da se otišlo na stranputicu", kaže Radić.

Biti čovjek
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:04:27 0:00

Presporo suđenje Đukiću u Srbiji

Sud BiH je 2009. godine osudio generala Vojske Republike Srpske Novaka Đukića na 25 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, između ostalog i zato što je naredio granatiranje Tuzlanske kapije.

Međutim, u februaru 2014. Đukić je pušten na slobodu, nakon što je Ustavni sud BiH – zbog pogrešne primene zakona – ukinuo presudu. Iste godine, ta zatvorska kazna mu je preinačena na 20 godina, ali je on u to vreme već otišao u Srbiju.

Pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu od februara 2016. godine vodi se postupak za priznanje i izvršenje pravnosnažne krivične presude Suda BiH protiv Novaka Đukića.

Taj postupak, kako ocenjuju u Fondu za humanitarno pravo, traje već dugo. Jovana Kolarić podseća da je 2018. godine bila zakazana samo jedna sednica sudskog veća koja nije održana zbog Đukićevog bolničkog lečenja.

U cilju prikupljanja dokaza odbrane Novaka Đukića pred sudom u Beogradu, 2014. godine je izvršena rekonstrukcija zločina na Tuzlanskoj kapiji na vojnom poligonu u Nikincima, kod Šapca.

"Rezultati tih ispitivanja u Nikincima su u više navrata predstavljeni u domaćim medijima, kao i kroz dokumentarni film koji je snimljen o tome. Zapravo se tom vrstom medijske kampanje i davanjem prostora rezultatima tih istaživanja vrši pritisak na Viši sud, kako bi odbio da potvrdi presudu kojom je Novak Đukić proglašen krivim", upozorava Jovana Kolarić.

Kako kaže urednik Balkanske istraživačke mreže (BIRN) BiH Denis Đidić, 'ono što je posebno zabrinjavajuće u vezi sa zločinom na Kapiji je negiranje zločina koji je utvrđen u procesu protiv Novaka Đukića, a u kojem je on pravosnažno proglašen krivim'.

"Vidimo odbijanje Srbije da preuzme tu presudu zbog čega smo u situaciji da je Novak Đukić na slobodi u Srbiji, iako je on u BiH pravosnažno osuđen. To je nastavak politike koja omalovažava žrtve i njihove patnje i onemogućava bilo kakvu diskusiju o pomirenju i činjenicama o ratu", kaže Đidić.

Dodajmo na kraju da smo u nekoliko poznatih beogradskih knjižara u centru grada pokušali da dođemo do kontroverzne knjige Ilije Brankovića, ali je ni jedna od njih nema u distribuciji.

  • 16x9 Image

    Maja Nikolić

    Novinarstvom se bavi od 2006. godine nakon završenog studija žurnalistike u Sarajevu. Dopisnica je RSE iz Tuzle od 2007. Bavi se najviše socijalnim, političkim i temama ratnih zločina. Često govori o pravima manjina i marginaliziranih skupina, posebice djece. Dobitnica je nagrade UNICEF-a za promicanje prava djece.

  • 16x9 Image

    Dušan Komarčević

    Rođen 1986. u Beogradu, gde je diplomirao na Filološkom fakultetu na Katedri za skandinavske jezike i književnosti. Dopisnik beogradskog biroa RSE od 2012. godine.

  • 16x9 Image

    Selma Boračić-Mršo

    Novinarstvom se profesionalno bavi od augusta 2007. godine, kada je postala član redakcije sarajevskog dopisništva Radija Slobodna Evropa, gdje radi kao novinar-reporter za radijski program i magazin TV Liberty.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG