Za njih nema mjesta u migrantskom kampu

U napuštenom, skoro u potpunosti srušenom objektu nekadašnje fabrike Krajina-metal na samom ulazu u Bihać, na zapadu Bosne i Hercegovine (BiH) svakodnevno spava stotine migranata i izbjeglica.

Za njih nema mjesta u prihvatnom centru Lipa, udaljenom oko 15 kilometara od centra Bihaća. Policija Unsko-sanskog kantona (USK), ih kažu, i sa ovog mjesta odvozi do kampa Lipa koji je pun, no oni se vraćaju kako bi imali mjesto na kojem mogu prespavati i skloniti se od zime.

Ovo je jedna od više od 250 lokacija u BiH, koliko su ih registrovale međunarodne organizacije, koje migranti i izbjeglice koriste kako bi našli sklonište od zime.

• RSE

U napuštenom, skoro u potpunosti srušenom objektu nekadašnje fabrike Krajina-metal, na samom ulazu u Bihać, na zapadu Bosne i Hercegovine, svakodnevno spava oko 50 migranata i izbjeglica. Za njih nema mjesta u prihvatnom centru Lipa, udaljenom oko 15 kilometara od centra Bihaća. Policija Unsko-sanskog kantona, ih kažu, i sa ovog mjesta odvozi do kampa Lipa koji je pun, no oni se vraćaju kako bi imali mjesto na kojem mogu prespavati i skloniti se od zime. Kapaciteti migrantskog kampa "Lipa" su popunjeni još ranije. Na području Unsko-sanskog kantona je skoro 3.000 migranata i tražitelja azila koji spavaju na otvorenom, naveo je 1. oktobra Amnesty International. Oko 10.000 migranata i tražitelja azila trenutno boravi u BiH.

Griju se i hranu spremaju na vatri, bolje im je, kažu, na ovom mjestu, nego u šumi, jer u kampovima u Bosni i Hercegovini (BiH) više nema mjesta.

“Spavamo ovdje ili na otvorenom. Naložimo vatru da se ugrijemo, jako je hladno ovih dana, ali snalazimo se”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Imtaiz iz Pakistana, koji je do BiH putovao dvije godine.

Policija ne dozvoljava da borave u napuštenom objektu fabrike. Sve koje zatekne na ovom mjestu, kaže Imtaz, odvoze u Lipu u kojoj za njih nema mjesta.

Svi prihvatni centri za migrante u BiH su puni, a u nekima je smješten i veći broj ljudi od predviđenog, kaže za RSE šef Međunarodne organizacije za migracije (IOM) Peter Van der Auweraert.

„U Lipi je kapacitet za hiljadu osoba, ali tamo je oko 1500 ljudi proteklih sedmica. Također, imamo smještaj predviđen u Biri, kojeg su lokalne vlasti zatvorile. Sve je još tamo, još ima 1500 kreveta, ali ne možemo ljude tamo smjestiti“, kaže on.

Vlasti Unsko-sanskog kantona (USK) su 30. septembra, iz privremenog prihvatnog centra za migrante „Bira“ izmjestile maloljetnike bez pratnje i oko 300 odraslih muškaraca.

Jedan dio migranata pušten je da ide u „game“(prelazak granice), drugi je prevezen u kamp „Lipa“, dok je trećoj grupi, koja je tražila povratak u Sarajevo, omogućeno da kupe karte za autobus.

Nakon što su vlasti USK ispraznile prihvatni centar "Bira" u Bihaću reagovale su međunarodne organizacije, i veliki broj ambasada u BiH. Ocjena je jedinstvena- kamp "Bira" ne može biti prazan, dok su migranti na ulicama i spavaju pod vedrim nebom.

No, lokalne vlasti u USK su odlučne u namjeri da se ovaj objekat više ne koristi za smještaj migranata.

Pročitajte i ovo:

Ministar se nada rješenju, gradonačelnik Bihaća kaže 'ni jedan migrant se neće vratiti'

Prema procjenama Danskog vijeća za izbjeglice, koje sa IOM-om radi na zbrinjavanju i pružanju pomoći migrantima i izbjeglicama, tri hiljade ljudi je van zvaničnog smještaja, uglavnom u USK.

„Žive po improvizovanim kampovima, šumama, napuštenim kućama. Prošlog petka Crveni krst USK i IOM su obezbijedili najnužniju dnevnu pomoć onima koje smo mogli pronaći, što je uključilo pakete hrane, vreće za spavanje za zimske uslove, zimsku odjeću i cipele. Naravno, veoma je teško doći do svih njih koji su van smještaja“, kaže Van der Auweraert .

Pročitajte i ovo:

IOM i Crveni krst Federacije BiH pokrenuli akciju pomoći migrantima u Unsko-sanskom kantonu  

Pomoć koju su migranti dobili je, prema njegovim riječima, kratkotrajna i nije pravo rješenje problema.

„Da ne gladuju, ali to nije pravo rješenje. Pravo rješenje je obezbijediti dodatne smještaje i za te ljude koji su sada vani, a također i da smanjimo pritisak koji trpi lokalno stanovništvo, konkretno u Velikoj Kladuši“, navodi on.

Smještajni kapaciteti – dva prihvatna kampa kraj Sarajeva, također, su puni, no u glavnom gradu BiH je, kažu u IOM-u, situacija pod kontrolom.

„Vani je vrlo mali broj ljudi. Situacija u Sarajevskom kantonu je manje-više pod kontrolom, za razliku od stanja u USK, gdje je izmakla kontroli“, dodaje Van der Auweraert.

Ko štiti migrante od korona virusa?

Bosna i Hercegovina bilježi rekordan broj novozaraženih korona virusom, 14 umrlih i više od 900 novih slučajeva zaraze, u srijedu 21. oktobra.

Pročitajte i ovo:

U BiH 926 novozaraženih osoba, 14 preminulo

Migranti i izbjeglice smješteni unutar kampova imaju redovne sistematske preglede. Kako bi se izbjegla zaraza, bilo od COVID-19 ili neke druge zarazne bolesti, oni koji tek dolaze u kamp, jedno vrijeme budu u izolaciji u posebnim odjelima namijenjenim za to.

„Ako imaju neke simptome, testiramo ih, šaljemo u bolnicu. To funkcionira prilično dobro“, kaže Van der Auweraert .

S druge strane, oni koji su van kampova nemaju nikakvu zdravstvenu zaštitu. Migranti sa kojima smo razgovarali u napuštenom objektu Krajina-metal, kažu da se ne boje zaraze korona virusom.

Za njih je veća briga zima koja dolazi i krevet pod otvorenim nebom, ukoliko ne uspiju da pređu granicu sa Hrvatskom i odu dalje u neku od zemalja zapadne Evrope.

„Ljudi koji nisu u smještaju, već po šumama i napuštenim zgradama, mi ne znamo ima li korone među njima, nema pregleda, nemaju pristup zdravstvenom sistemu. Upravo zbog toga, zbog mogućnosti da se bolest proširi među migrantima i lokalnim stanovništvom, moramo ih smjestiti u kampove. To nije samo humanitarno pitanje, već i zdravstveno pitanje“, upozorava Van der Auweraert.

Iz Ministarstva sigurnosti BiH Radio Slobodna Evropa nije uspio dobiti odgovor na pitanje kako će riješiti smještajne kapacitete za još skoro tri hiljade ljudi koji su trenutno na ulicama ili napuštenim objektima.

Ministar Selmo Cikotić, koji je pozitivan na korona virus je u izolaciji. U samoizolaciji su i njegovi najbliži saradnici.

Nasilje na granici sa Hrvatskom

Ni za Riaza, također iz Pakistana, nema mjesta u prihvatnim kampovima, pa spava u ruševinama nekadašnje fabrike Krajina-metal. Pokušao je da pređe granicu sa Hrvatskom nekoliko puta bezuspješno.

“Hladno je, ali šta da radimo. Ja ću opet da pokušam da pređem granicu sa Hrvatskom, želim da stignem do Italije, do tada spavam ovdje”, kaže on za RSE.

Jelena Sesar, istraživačica organizacije Amnesty International (AI) iz Londona za RSE kaže kako je i ta organizacija prošle sedmice dokumentovala posljednji slučaj nasilja hrvatske policije nad migrantima.

„Velika grupa ljudi iz Afganistana i Pakistana je brutalno prebijena i zadržana više sati na teritoriji Hrvatske, a jedan dio njih je iskusio i seksualno nasilje. To je nešto što smo dokumentovali i nadam se da ćemo biti u mogućnosti da objavimo ovaj izvještaj u narednih nekoliko sedmica“, kaže ona.

Pročitajte i ovo:

AI: EU da ne ignorira nasilje hrvatske policije nad migrantima

Nasilje na hrvatskim granicama se, kaže ona, dešava svakodnevno i ta se situacija ne smiruje.

“Mislimo da se ta situacija uopšte ne smiruje, mislimo da je čak gora posljednjih nekoliko mjeseci, a posebno nakon marta i početka pandemije”, kaže ona.

AI u izvještaju objavljenom 11. juna navodi da su zabilježili “zastrašujuću eskalaciju policijskog kršenja ljudskih prava na hrvatskoj granici s Bosnom i Hercegovinom”.

U tom se izvještaju upozorava da su hrvatski policijski službenici vezali i mučili grupu izbjeglica i drugih migranata.

“Pucali su u zrak, udarali ih metalnim palicama, pendrecima, drškama pištolja, utrljavali im kečap, majonezu i šećer u rane na glavama“, naveo je AI.

Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske je 11. juna u odgovoru na upite RSE i drugih medija odbacilo navode Amnesty Internationala.