Koliko može da dopre ruka države u Hagu?

Specijalizovana vijeća Kosova su 16. septembra proglasila četvoricu bivših vođa OVK krivim za ratne zločine: bivšeg predsjednika Hashima Thacija, bivše predsjednike parlamenta Jakupa Krasniqija i Kadrija Veselija, te bivšeg poslanika Rexhepa Selimija.
Specijalizovana vijeća Kosova su 16. septembra proglasila četvoricu bivših vođa OVK krivim za ratne zločine: bivšeg predsjednika Hashima Thacija, bivše predsjednike parlamenta Jakupa Krasniqija i Kadrija Veselija, te bivšeg poslanika Rexhepa Selimija.

Sažetak

  • Kosovo pravi državnu strategiju kako bi podržalo žalbu na presude četvorici bivših lidera OVK u Hagu.
  • Međunarodni stručnjaci kažu da pravna podrška može da pomogne, ali da je uticaj države na ishod žalbe ograničen.
  • Pokušaji izmene Zakona o Specijalizovanim većima takođe izazivaju zabrinutost stručnjaka, koji upozoravaju na pravne i diplomatske posledice po Kosovo, bez jasnih koristi za osuđene.

Četvorica bivših lidera Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) spremaju se za još jednu pravnu bitku u Hagu – ovog puta kako bi osporili presudu kojom su osuđeni na ukupno 81 godinu zatvora za ratne zločine.

U tom nastojanju se očekuje i podrška najviših institucija Kosova, koje su počele da prave strategiju kako bi im pomogle tokom žalbenog postupka.

Deklarisani cilj je izmena presude.

Međutim, koliko jedna država može da utiče na ishod sudskog procesa? Gde se završava legitimna podrška, a gde počinje političko mešanje?

Stručnjaci za međunarodno krivično pravo, s kojima je razgovarao Radio Slobodna Evropa, kažu da finansijska podrška i pravna ekspertiza mogu biti od koristi, ali da je uticaj države na konačan ishod i dalje ograničen.

Oni ukazuju na nekoliko pitanja koja bi mogla da se ospore u žalbi, ali izražavaju rezerve prema pokušajima izmene zakona na osnovu kojeg funkcioniše Specijalni sud.

Državna strategija, ali malo detalja

Specijalizovana veća Kosova proglasila su 16. septembra krivima za ratne zločine četvoricu bivših lidera OVK: bivšeg predsednika Hašima Tačija (Hashim Thaci), bivše predsednike Skupštine Jakupa Krasnićija (Krasniqi) i Kadrija Veseljija (Veseli), kao i bivšeg poslanika Redžepa Seljimija (Rexhep Selimi).

Bivši lideri OVK osuđeni na 81 godinu zatvora za ratne zločine

No media source currently available

Tači i Krasnići osuđeni su na po 25 godina zatvora, Veselji na 18, a Seljimi na 13. Sva četvorica oglašena su nevinim po tačkama optužnice za zločine protiv čovečnosti.

Timovi odbrane osporili su presudu i najavili žalbu. Rok za podnošenje najave žalbe ističe 27. novembra.

Vlada Kosova je u međuvremenu formirala radnu grupu, koju predvodi potpredsednik vlade Gljauk Konjufca (Glauk), radi koordinacije pravne, institucionalne i diplomatske podrške u ovoj fazi postupka.

Inicijativu je podržala i predsednica Justina Široka Pulja (Shiroka Pula), koja se sastala s radnom grupom, upoznala se s tokom izrade strategije i podržala koordinaciju institucionalnih aktivnosti.

Ipak, konkretan sadržaj strategije i dalje je uglavnom nepoznat.

Konjufca je saopštio da će rad grupe biti poverljiv, zbog osetljivosti pitanja kojima se bavi.

"Cilj je da dobijemo slučaj u žalbenom postupku", izjavio je on, naglasivši da su razgovori i ciljevi grupe osetljivi kako na unutrašnjem, tako i na međunarodnom planu.

Radio Slobodna Evropa tražio je od Konjufce pojašnjenja o načinu rada grupe i podršci koju namerava da pruži, ali nije dobio odgovor.

Bez odgovora ostala su i pitanja upućena Tačijevom advokatu Luki Mišetiću o pripremama za žalbu, argumentima koji bi mogli biti korišćeni i mogućoj ulozi Vlade Kosova.

U nedostatku tih detalja, nejasno je kako će se angažman institucija pretočiti u konkretnu pomoć timovima odbrane.

Finansijska pomoć da, politički pritisak ne

Uključivanje država u podršku svojim državljanima ili bivšim zvaničnicima tokom međunarodnih krivičnih postupaka nije neuobičajeno. Ipak, stručnjaci prave razliku između pravne pomoći i pokušaja političkog uticaja na suđenje.

Vilijam Šabas (William Schabas), profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Midlseks u Londonu, kaže da institucije Kosova mogu finansijski da doprinesu kako bi se obezbedila kvalitetna pravna odbrana.

"Ako Vlada Kosova želi da finansijski doprinese kako bi optuženima pomogla da angažuju svoje pravne timove, to ne bi bilo neuobičajeno. Ali ako teži drugim oblicima uključivanja, kao što su kampanja ili lobiranje, ne mislim da bi to bilo prihvatljivo", kaže Šabas RSE.

Takva podrška može omogućiti odbrambenim timovima da angažuju stručnjake, analiziraju dokaze i pripreme argumente za žalbu. Međutim, to državi ne daje pravo da određuje strategiju odbrane niti da vrši uticaj na sudije.

Karsten Štan (Carsten Stahn), profesor međunarodnog krivičnog prava na Univerzitetu u Lajdenu u Holandiji, kaže da iskustvo iz ranijih međunarodnih suđenja pokazuje da je uticaj država na sudske ishode bio ograničen.

"Jer, ili imate snažne pravne argumente koje odbrana može da iznese pred sudom ili ih nemate. A ako ih nemate, činjenica da vas jedna država podržava ne znači da će sud nužno promeniti svoje obrazloženje ili pravni stav", kaže on za RSE.

Prema Štanovim rečima, posebno je važno da advokati zadrže nezavisnost u zastupanju svojih klijenata.

"Država ne može da vrši politički pritisak na odbranu i da joj diktira kako da gradi pravne argumente. Jer, obaveza advokata je prema njihovim klijentima i na to država ne može da utiče", ističe on.

Šta pokazuju slučajevi iz Hrvatske?

Granice državnog uticaja bile su na ispitu i u drugim postupcima za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.

Jedan od njih je slučaj Jadranka Prlića i petorice drugih bivših političkih i vojnih zvaničnika bosanskih Hrvata, kojima je sudio Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju.

Presuda je sadržala i zaključke o ulozi visokih hrvatskih zvaničnika – među kojima i tadašnjeg predsednika Franje Tuđmana – u udruženom zločinačkom poduhvatu.

Iako ti zvaničnici nisu bili optuženi, zaključci su imali političko i istorijsko značenje za Hrvatsku.

Zbog toga je Zagreb tražio da interveniše u žalbenom postupku, kako bi osporio nalaze koji su se odnosili na hrvatsku državu.

Međutim, Tribunal je odbio taj zahtev, naglasivši da je predmet postupka krivična odgovornost pojedinaca, a ne države.

Situacija na Kosovu je drugačija, jer njegove institucije nisu najavile zahtev da postanu strana u žalbenom postupku, već strategiju za podršku osuđenima.

Ipak, po Štanovom mišljenju, ovaj slučaj ilustruje granice uticaja koji država može da ima u međunarodnom sudskom procesu.

Hrvatsko iskustvo nudi i drugi primer, s potpuno drugačijim ishodom.

General Ante Gotovina prvobitno je osuđen na 24 godine zatvora za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, povezane s vojnom operacijom "Oluja" iz 1995. godine.

Ipak, 2012. godine Žalbeno veće Tribunala preinačilo je presudu i oslobodilo ga optužbi.

U njegovoj odbrani bili su angažovani i pravni i vojni stručnjaci.

Matijas Holvoet (Mathias), predavač međunarodnog krivičnog prava na Univerzitetu u Amsterdamu, navodi ovaj slučaj kao primer značaja koji specijalizovana ekspertiza može imati prilikom žalbe na složenu presudu.

"Kada bih savetovao kosovske institucije, rekao bih im da angažuju najbolje stručnjake u različitim pravnim oblastima. Na primer, za udruženi zločinački poduhvat, ratne zločine, zločine protiv čovečnosti, ali i stručnjake za dokaze, koji mogu da procene da li oni ispunjavaju standarde potrebne za osudu", kaže Holvoet za RSE.

Ishod slučaja Gotovina, međutim, ne garantuje sličan završetak postupka protiv četvorice bivših lidera OVK.

Svaka žalba razmatra se na osnovu konkretne presude i navodnih grešaka u primeni zakona ili u oceni činjenica.

Gde presuda može da se ospori?

Pored angažovanja institucija, ključno pitanje za sudbinu četvorice osuđenih jeste koji delovi presude mogu uspešno da se ospore.

Stručnjaci s kojima je razgovarao RSE navode dva područja na koja pravna bitka može da se usredsredi: odgovornost na osnovu udruženog zločinačkog poduhvata i pravni osnov za odmeravanje kazni.

Udruženi zločinački poduhvat je koncept međunarodnog krivičnog prava prema kojem osoba može da snosi krivičnu odgovornost i za zločine koje nije direktno počinila, ako se dokaže njeno učešće u zajedničkom zločinačkom cilju i ispune drugi pravni uslovi.

Upravo na taj konceptu se sud oslonio prilikom utvrđivanja krivične odgovornosti četvorice bivših lidera OVK.

Prema Holvoetu, jedno od pitanja koje odbrana može da ospori jeste da li dokazi izneti tokom suđenja dovoljno potkrepljuju zaključak o postojanju zajedničkog zločinačkog cilja i povezanosti osuđenih s njim.

"Jasno je da su zločini počinjeni, ali glavno pitanje je njihova veza s udruženim zločinačkim poduhvatom", kaže on.

"Upravo na tom osnovu bih pokušao da osporim presudu, to jest da li je postojao zajednički cilj. Jer, za udruženi zločinački poduhvat, takav cilj mora da postoji", rkeoa je on

U praksi, odbrana bi morala da ukaže na konkretne greške u pravnom obrazloženju ili u oceni dokaza, koje su mogle uticati na zaključak sudskog veća.

I Štan vidi prostor za argumente oko tumačenja udruženog zločinačkog poduhvata, ali izdvaja još jedno pitanje: način na koji su određene kazne.

"Drugo pitanje je način na koji su sudije odredile kazne i koji zakon treba da posluži kao osnov za njih. Da li optuženi imaju pravo da budu osuđeni po zakonu koji je bio na snazi u vreme izvršenja dela ili prednost ima pravni okvir Specijalizovanih veća", pita on.

To pitanje je povezano s jednim od osnovnih načela krivičnog prava: zakonitošću kažnjavanja i vremenskim važenjem krivičnih odredbi.

Argumenti o primenljivom zakonu i visini kazne mogu biti značajni za odbranu čak i ako Žalbeno veće ne promeni zaključak o krivici.

Ipak, ostaje da se vidi koje će konkretne argumente izneti timovi odbrane i kako će ih sudije oceniti.

Od zakonskih izmena do nove inicijative

Dok se odbrana priprema da u Hagu ospori presudu, u Prištini se odvija i drugo nastojanje, koje ima za cilj izmenu pravnog okvira na osnovu kojeg funkcioniše Specijalni sud.

Međutim, ova inicijativa, praćena političkim nesuglasicama i međunarodnim protivljenjem, dobila je novi pravac.

Premijer Aljbin Kurti (Albin) i vršiteljka dužnosti predsednika Demokratske partije Kosova (DPK) Vljora Čitaku (Vlora Citaku) dogovorili su se 19. novembra da se izmene upute kroz novi predlog zakona, umesto da se ponovo glasa o tekstu koji je Skupština usvojila 6. oktobra.

Dogovor je usledio posle nekoliko nedelja nejasnoća oko zakona koji je predsednica Justina Široka Pula vratila na ponovno razmatranje 22. oktobra, na zahtev same DPK, koja ga je inicirala.

Izmene usvojene u oktobru predviđale su, između ostalog, ograničenje nadležnosti Suda, sužavanje vremenskog perioda i teritorije za koju može da sudi, kao i smanjenje maksimalne zatvorske kazne na 15 godina.

Protesti u Prištini 1. oktobra 2026. godine, nakon presude Haškog suda kojom su bivši vođe Oslobodilačke vojske Kosova osuđeni za ratne zločine.
Protesti u Prištini 1. oktobra 2026. godine, nakon presude Haškog suda kojom su bivši vođe Oslobodilačke vojske Kosova osuđeni za ratne zločine.

One su obuhvatale i mogućnost izdržavanja kazni na Kosovu.

Kurti je najavio da se očekuje da će tim stručnjaka pripremiti prvi nacrt novog predloga zakona tokom sledeće nedelje, dok je Čitaku rekla da je cilj da on bude pravno održiviji i primenljiviji.

Međutim, mimo njihovog dogovora, ostaje nejasno da li zakonske izmene mogu uticati na sudski proces u Hagu.

Stručnjaci s kojima je razgovarao RSE izražavaju rezerve prema pokušajima da se ograniče nadležnosti Suda.

Štan upozorava da bi jednostrane promene njegove nadležnosti mogle da naruše percepciju o vladavini prava na Kosovu.

Šabas, s druge strane, ocenjuje da inicijativa može da ima pravne i diplomatske posledice, a da pritom ne donese nužno nikakvu korist za četvoricu osuđenih.

Prema njegovim rečima, čini se da pokušaji izmene zakona više služe ciljevima unutrašnje politike nego konkretnom pravnom ishodu.

On podseća da osuđeni ostaju pod nadležnošću Suda u Hagu, bez obzira na odluke koje bi mogle biti donete u Prištini.

"Zatvorenici su pod kontrolom Suda i Kosovo nema mogućnost da to promeni", kaže Šabas.

Ko bi imao poslednju reč?

Specijalizovana veća deo su pravosudnog sistema Kosova, ali funkcionišu u Hagu s međunarodnim sudijama i tužiocima.

Osnovana su na osnovu ustavnih izmena i posebnog zakona, u okviru međunarodnih obaveza koje je Kosovo preuzelo.

Ova neobična struktura otvara dileme o tome kako bi se tretirale zakonske izmene ako bi bile osporene.

Da li bi poslednju reč imao Ustavni sud u Prištini ili Specijalizovano veće Ustavnog suda u Hagu?

I, ako bi novi zakon stupio na snagu, da li bi mogao da se primeni i na presude izrečene pre njegovog usvajanja?

Stručnjaci s kojima je razgovarao RSE ne daju jasne odgovore na ta pitanja.

Ni Specijalizovana veća nisu odgovorila na upit RSE za pojašnjenja.

Sve dok sadržaj novog predloga zakona još nije poznat, ostaje nejasno i da li bi on mogao imati bilo kakav praktičan efekat na žalbeni postupak.

Želite podijeliti informacije sa nama? Kontaktirajte nas na:

Možete nam poslati dokaze ili informacije koje mogu pomoći našim istraživanjima. Ovdje pročitajte smjernice za povjerljivu komunikaciju.

​
XS
SM
MD
LG