Više od 41 mjesec nakon početka suđenja, Specijalni sud za Kosovo sa sjedištem u Hagu u srijedu, 16. septembra, proglasio je krivim za ratne zločine četiri bivša lidera Oslobodilačke vojske Kosova (OVK): Hašima Tačija, Kadrija Veselija, Redžepa Selimija i Jakupa Krasnićija.
Nakon svjedočenja 273 svjedoka i ocjene gotovo 5.500 materijalnih dokaza, proglašeni su krivim po četiri tačke optužnice za ratne zločine: nezakonito ili proizvoljno hapšenje i pritvaranje, okrutno postupanje, mučenje i nezakonito ubistvo.
Tači, bivši predsjednik Kosova i Krasnići, bivši predsjednik Skupštine Kosova, osuđeni su na po 25 godina zatvora. Veseli, također bivši predsjednik Skupštine, osuđen je na 18 godina zatvora, dok je Selimi, bivši poslanik, osuđen na 13 godina.
S druge strane, četvorica optuženih proglašeni su nevinim po šest tački optužnice za zločine protiv čovječnosti: progon, zatvaranje, druga nehumana djela, mučenje, nezakonita ubistva i prisilni nestanci.
Također su proglašeni nevinim za niz konkretnih incidenata koji su bili navedeni u optužnici u okviru optužbi za ratne zločine.
Šta je utvrđeno u vezi s optužbama za ratne zločine?
Prema pretresnom vijeću, između aprila 1998. i 20. juna 1999. godine, pripadnici OVK su proizvoljno lišili slobode najmanje 385 osoba koje su optužili da su "saradnici", "špijuni" ili "izdajnici".
U većini slučajeva, navelo je vijeće, nije bilo dokaza da su ti pojedinci bili umiješani u kriminalne aktivnosti, borbe ili aktivnosti koje bi predstavljale legitimnu sigurnosnu zabrinutost.
Pritvorenici nisu bili zvanično obaviješteni o razlozima pritvaranja, nisu odmah izvedeni pred sudiju ili drugi nadležni organ, niti im je data prilika da ospore zakonitost pritvora.
Što se tiče postupanja prema pritvorenicima, pretresno vijeće je utvrdilo da su pritvorenici držani u teškim uslovima, u prenatrpanim prostorijama, bez dovoljno hrane i vode, bez zdravstvene zaštite i, u nekim slučajevima, vezani ili u okovima.
Sud je također utvrdio da su mnogi od njih pretučeni udarcima nogama, kundacima pušaka, palicama, metalnim šipkama i drugim rekvizitima. Neki su navodno bili primorani da gledaju zlostavljanje drugih pritvorenika, dok su drugi bili podvrgnuti lažnim egzekucijama i prijetnjama smrću.
U 49 slučajeva Sud je utvrdio okrutno postupanje, dok je za 303 osobe navedeno da su bile mučene.
U slučaju ubistava, pretresno vijeće je utvrdilo da su pripadnici OVK ubili najmanje 96 osoba u 12 opština na Kosovu i na jednoj lokaciji u sjevernoj Albaniji. Žrtve su, prema Sudu, ubijene iz vatrenog oružja ili su preminule od posljedica brutalnog premlaćivanja.
Oslobađajuća presuda za zločine protiv čovječnosti
Za razliku od ratnih zločina, za koje je pretresno vijeće utvrdilo krivičnu odgovornost optuženih, za zločine protiv čovječnosti utvrđeno je da nisu bili ispunjeni svi zakonom propisani uslovi.
Sud je utvrdio da su pripadnici OVK počinili akte nasilja i zlostavljanja civila na Kosovu i u nekoliko područja sjeverne Albanije. Prema navodima suda, ti akti su bili dio širokorasprostranjenog ili sistematskog napada.
Međutim, da bi se djela pravno kvalifikovala kao zločini protiv čovječnosti, nije dovoljno da budu brojna ili organizovana. Također se mora dokazati da je napad bio usmjeren protiv civilnog stanovništva. Odnosno, da su civili bili meta kao dio određene grupe, a ne samo pojedinačne osobe.
Upravo taj element, prema pretresnom vijeću, Specijalizovano tužilaštvo nije uspjelo dokazati van razumne sumnje. Sud je procijenio da su žrtve birane prvenstveno iz individualnih razloga, naprimjer, zbog svog identiteta, postupaka ili navodnih veza, a ne zato što su pripadale civilnom stanovništvu koje je bilo meta kao cjelina.
Stoga, iako je Sud utvrdio širokorasprostranjen ili sistematski napad na civile, nije utvrdio da je dokazan element potreban da bi taj napad činio zločine protiv čovječnosti. Shodno tome, sva četvorica optuženih oslobođena su po šest takvih tačaka.
Sud utvrdio 'zajedničku zločinačku namjeru'
Pretresno vijeće je utvrdilo da su Tači, Veseli, Selimi i Krasnići, zajedno s drugim osobama u rukovodstvu OVK, imali za cilj nezavisnost Kosova i uspostavljanje političke i institucionalne kontrole nad nezavisnim Kosovom.
Prema sudu, da bi ostvarili te ciljeve, imali su zajednički stav da određene osobe koje su smatrane preprekom njihovim ciljevima trebaju biti "ciljane", "eliminisane" ili "neutralisane".
Među tim osobama su navodno bili, između ostalih, pripadnici ili predstavnici drugih političkih i vojnih snaga, posebno pojedinci povezani s Demokratskim savezom Kosova (LDK) i Oružanim snagama Republike Kosovo (FARK), pojedinci za koje se smatralo da su povezani sa srpskim vlastima, kao i pripadnici romske i srpske zajednice.
Sud je utvrdio da je taj zajednički cilj sprovođen kroz ubistva, hapšenja i pritvaranja bez zakonitog postupka, kao i fizičko i psihičko zlostavljanje, zastrašivanje i upotrebu onoga što se u presudi naziva "specijalnim ratom".
Pretresno vijeće je navelo da zločini nisu bili samo rezultat lične osvete, bandi ili izolovanih akcija, već su bili dio plana koji su, prema njegovim riječima, osmislili optuženi i drugi i koji je sproveden tokom konflikta.
Sud je također naveo niz drugih poznatih ličnosti OVK – Lahija Brahimaja, Fatmira Limaja, Sylejmana Selimija, Rrustema Mustafu, Latifa Gashija, Shukrija Buju i Sabita Gecija – za koje je rekao da su bili svjesni tog zajedničkog zločinačkog cilja i da su se s njim složili, kao i da su učestvovali u njegovom sprovođenju.
Međutim, u presudi se naglašava da ovih sedam pojedinaca u ovom predmetu nisu proglašeni krivim te da i dalje imaju pravo na pretpostavku nevinosti.
Kako je Sud utvrdio odgovornost Tačija, Veselija, Selimija i Krasnićija?
Sud je utvrdio da su četvorica optuženih dali znatna doprinos sprovođenju ovog zajedničkog cilja i na osnovu toga ih je proglasio krivično odgovornim za četiri ratna zločina.
U Tačijevom slučaju, sud je naveo da je odigrao ključnu ulogu u formulisanju i sprovođenju zajedničkog cilja, utvrdivši da je i lično učestvovao u nekim od zločina, uključujući slučaj Behajdina Alakija.
Za Veselija, sud je izdvojio njegovu poziciju šefa Obavještajne uprave OVK, tijela koje je, prema nalazima, bilo odgovorno za identifikaciju, praćenje i neutralisanje osoba osumnjičenih da su "saradnici". Sud je naveo da on nije preduzeo nikakve korake da spriječi, istraži ili kazni zločine, uprkos tome što je imao saznanja o njima.
Za Selimija, vijeće je utvrdilo da je dao znatna doprinos sprovođenju zajedničkog cilja. Sud je primijetio da mu je njegova pozicija generalnog inspektora OVK davala manje ovlaštenja nad drugim pripadnicima organizacije u poređenju s nekim od drugih optuženih.
Što se tiče Krasnićija, sud je utvrdio da je iskoristio svoju poziciju, ulogu lidera, moć i status kako bi sproveo zločinačke aspekte zajedničkog cilja.
Šta dalje?
Na presudu se može uložiti žalba, a advokati četvorice osuđenih najavili su da će je osporiti na žalbenom nivou.
Tačijev advokat, Pierre-Richard Prosper, nazvao je presudu "ruganjem pravdi" i rekao da će odbrana tražiti preinačenje u žalbenom postupku.
Upozorio je da bi žalbeni postupak mogao trajati godinama.