Timovi odbrane bivših komandanata Oslobodilačke vojske Kosova najavili su da će uložiti žalbu na osuđujuće presude koje je 16. septembra izreklo pretresno vijeće Specijalizovanih vijeća Kosova u Hagu.
Hašim Tači osuđen je na 25 godina zatvora po četiri tačke optužnice za ratne zločine, Jakup Krasnići je također osuđen na 25 godina zatvora, dok je Kadri Veseli osuđen na 18, a Redžep Selimi na 13 godina zatvora.
Četvorica bivših komandanata OVK proglašena su krivično odgovornim za ratne zločine koji uključuju nezakonito ili proizvoljno pritvaranje, okrutno postupanje, mučenje i nezakonito ubistvo. Tokom izricanja presude u Hagu, pretresno vijeće je odbacilo optužbe Specijalizovanog tužilaštva za zločine protiv čovječnosti.
OVK četvorka se nalazi u pritvoru u Hagu od novembra 2020. godine.
Na odluku pretresnog vijeća žalbu mogu uložiti uključene strane, odbrana, koja može tražiti potpuno ukidanje presude ili smanjenje kazne za određene tačke optužnice, ali i Specijalizovano tužilaštvo, koje može tražiti strožu kaznu.
Specijalna kancelarija tužilaca je pozdravila osuđujuću presudu i dodali da će razmotriti cijelu presudu, uključujući i odbacivanje optužbi koje se odnose na zločine protiv čovječnosti.
Ali, koje su procedure koje strane slijede za žalbu?
Prema Pravilniku o postupku i dokazima, strane koje se žale na odluku suda ili kaznu, ili na oboje, moraju podnijeti ono što se naziva podnesak o najavi žalbe, u kojem se navode razlozi za žalbu, u roku od 30 dana od izricanja presude.
Predsjedavajući sudija vijeća Apelacionog suda, suda koji se sastoji od tri člana, može zatim imenovati jednog od sudija za sudiju izvještača za predžalbeni postupak. Sudija izvještač je odgovoran za preduzimanje potrebnih mjera za proceduralne aspekte, kao što je donošenje odluka, naredbi i uputstava u cilju pripreme predmeta za razmatranje. On ili ona moraju redovno obavještavati vijeće Apelacionog suda, posebno ako postoje sporovi u vezi s proceduralnim pitanjima.
Zatim, u roku od 21 dan od podneska o najavi žalbe, predsjedavajući sudija ili sudija izvještač saziva konferenciju na kojoj se iznose pitanja u vezi sa žalbom.
Strane koje podnose žalbu moraju podnijeti žalbeni spis koji sadrži sve argumente i druge pravne izvore na kojima se zasnivaju razlozi za žalbu. Ovo se mora podnijeti u roku od 60 dana, ili u roku od 30 dana od najave žalbe ako se predmet odnosi samo na izrečenu kaznu.
Strane zatim podnose takozvani spis odgovora, u kojem iznose svoje pravne argumente. Rokovi za podnošenje ovog spisa se razlikuju: 30 dana za argumente i pravne izvore i 15 dana samo za kaznu od podnošenja žalbenog spisa. Nakon toga slijedi spis odgovora na odgovor za koji su rokovi kraći, 15 i 10 dana ako se radi samo o kazni.
Nakon svih ovih rokova, Apelacioni sud zakazuje raspravu "ukoliko je potrebno", navodi se u pravilniku.
Pravilnik predviđa da strane mogu podnijeti dodatne dokaze tokom žalbenog postupka, a ako budu prihvaćeni, druga strana može predstaviti suprotne dokaze.
Prilikom donošenja odluke, Apelaciono vijeće razmatra sve primljene dodatne dokaze, kao i dokaze koji su već dio dokumentacije.
Kada se podnesci strana završe, Apelaciono vijeće se sastaje i razmatra predmet te donosi presudu na osnovu žalbene dokumentacije i svih primljenih dodatnih dokaza.
Stoga, Apelacioni sud može potvrditi, preinačiti ili izmijeniti presudu pretresnog vijeća ili naložiti novo suđenje.
Međutim, ako zahtjev za žalbu podnesu samo osobe koje su proglašene krivim, Apelacioni sud ne može izreći težu odluku od prvostepene.
Odluka po žalbi izriče se u roku od 60 dana od posljednjeg podneska strana. Međutim, za ovo se može zatražiti dodatno vrijeme, ali ne više od jednog mjeseca, a produženje roka mora biti obrazloženo.
Prema Zakonu o Specijalizovanim vijećima i Specijalizovanom tužilaštvu, postoje tri osnova po kojima se mogu podnijeti žalbe na prvostepene odluke: greška o pravnom pitanju koja poništava presudu, greška o činjenici koja je dovela do povrede pravde, ili greška u izricanju kazne.
Ako strane nisu zadovoljne odlukom Apelacionog suda, predmet se može uputiti Vrhovnom sudu, a zatim i Ustavnom sudu Specijalizovanih vijeća u Hagu.
Branioci bivšeg predsjednika Hašima Tačija rekli su da bi žalbeni proces mogao trajati godinama.
Odluka sudijskog vijeća
Nakon 41 mjeseca suđenja, vijeće je proglasilo krivim četiri bivša komandanta OVK za ratne zločine, ali je odbacilo optužbe za zločine protiv čovječnosti.
Prema pretresnom vijeću, OVK četvorka, zajedno s drugim liderima, imala je za cilj nezavisnost Kosova i uspostavljanje političke i institucionalne kontrole nad nezavisnim Kosovom.
Prema sudu, da bi ostvarili te ciljeve, imali su zajednički stav da određene osobe koje su smatrane preprekom njihovim ciljevima trebaju biti "ciljane", "eliminisane" ili "neutralisane".
Među tim osobama su navodno bili, između ostalih, pripadnici ili predstavnici drugih političkih i vojnih snaga, posebno pojedinci povezani s Demokratskim savezom Kosova (LDK) i Oružanim snagama Republike Kosovo (FARK), pojedinci za koje se smatralo da su povezani sa srpskim vlastima, kao i pripadnici romske i srpske zajednice.
Tokom izricanja presude, pretresno vijeće je navelo da je taj zajednički cilj sprovođen kroz ubistva, hapšenja i pritvaranja bez zakonitog postupka, kao i fizičko i psihičko zlostavljanje, zastrašivanje i upotrebu onoga što se u presudi naziva "specijalnim ratom".
Vijeće je navelo da su bivši predsjednik Kosova Hašim Tači, bivši poslanici Jakup Krasnići i Kadri Veseli, te bivši poslanik Redžep Selimi, doprinijeli sprovođenju ovog zajedničkog cilja.
U Tačijevom slučaju, pretresno vijeće je navelo da je odigrao ključnu ulogu u formulisanju i sprovođenju zajedničkog cilja, utvrdivši i da je lično učestvovao u nekim od zločina, navodeći slučaj Behajdina Allaqija.
Za Veselija, Specijalni sud je izdvojio njegovu poziciju šefa Obavještajne uprave OVK, tijela koje je, prema nalazima pretresnog vijeća, bilo odgovorno za identifikaciju, praćenje i neutralisanje osumnjičenih „saradnika“. Specijalizovana vijeća su navela da on nije preduzeo korake da spriječi, istraži ili kazni zločine, uprkos tome što je imao saznanja o njima.
Za Selimija, pretresno vijeće je utvrdilo da je dao znatna doprinos sprovođenju zajedničkog cilja. Sud je naglasio da mu je njegova pozicija generalnog inspektora OVK davala manje ovlaštenja nad drugim pripadnicima OVK u poređenju s nekim od drugih optuženih.
Što se tiče Krasnićija, koji je tokom rata bio portparol OVK i član Generalštaba, sud je utvrdio da je iskoristio svoju poziciju, ulogu lidera, moć i status kako bi sproveo zločinačke aspekte zajedničkog cilja.