Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Psiholozi objašnjavaju: Korona je virus, anksioznost stvaramo sami


Poremećaj svakodnevice i nove emocije proizvode strah i strepnju, a zbog toga mentalno zdravlje može biti narušeno, pojašnjavaju psihologinje.

Sačuvati mentalno zdravlje i biti sabran tokom pandemije korona virusa i svega što je uslijedilo kao posljedica širenja zaraze važno je skoro jednako kao i pridržavati se uputa i savjeta Svjetske zdravstvene organizacije i lokalnih nadležnih institucija.

Psihologinje koje su govorile za rubriku Zašto? Radija Slobodna Evropa (RSE) složne su u jednom – „ne možemo se ponašati kao da se ništa ne događa, ali možemo i moramo mirno i racionalno, hladne glave uzeti u obzir činjenice, slušati stručnjake i sagledati koliko će zapravo ova situacija trajati“.

Posljednje, u značajnoj mjeri ovisi o odgovornosti svakog pojedinca.

BLOG UŽIVO o korona virusu

Jasna Bajraktarević, doktorica psihologije, pojasnila je za RSE da je najvažnije pripremiti se preventivno da bi cjelokupna situacija mogla potrajati.

„Zdravstveni sistem čuvamo time što ćemo ostati u kući ako ne moramo da izlazimo, što ćemo naći način da u kućnim uslovima organizujemo život, da budemo produktivni. Aktivnosti moraju da se podele na onaj deo društveno-zabavnih i na onaj deo radnih. Dakle, u kući ste, u četiri zida, počinje polako da vas hvata nervoza i nemir…

U tom momentu morate sebi da objasnite da nije došlo do ekonomske blokade, neće nestati ni struja ni voda, nije ovo rat, nisu ovo ratni uslovi, već nešto sasvim drugo. Smirite sebe, ove stvari neće trajati godinama. Ne povezujte s rečenicom – tako je bilo i u ratu. Mnogi ljudi počet će sada da razmišljaju i da se aktivira nešto poput posttraumatskog stresnog sindroma. Sebi objasnite da to nije to.“

Poremećaj svakodnevice i nove emocije proizvode strah i strepnju a zbog toga mentalno zdravlje može biti narušeno, objašnjava profesorica psihologije s Filozofskog fakulteta u Sarajevu Dženana Husremović. Jedini način da se izbjegne panika jeste slušati šta o svemu kažu nauka i struka.

„Mi imamo u državi ljude koji su se školovali i oni su opredijeljeni da nas vode kroz ovu situaciju, a na nama je svima da budemo kooperativni. Slušati naredbe, slušati upute koje nam se daju, kako bi sačuvali svoje fizičko zdravlje, a tako i mentalno“, ocijenila je za RSE Husremović.

Kako kontrolirati vrijeme?

Kako bismo se sačuvali stresa i anksioznosti, psihologinje naglašavaju da je potrebno kontrolirati vrijeme koliko sami sebe izlažemo informacijama u vezi s korona virusom.

„Nemojte po čitav dan glavu okupirati isključivo pričama o Covidu-19, naš život je sadržajan, imamo različite identitete i trebamo se baviti drugim stvarima i aktivnostima, razmišljati o drugim aktivnostima, a informacije primati onoliko koliko nam treba, da bismo bili korisni i efektivni kao član jedne zajednice“, kaže profesorica Husremović.

Umjesto praćenja svega na svim platformama, psihologinja Bajraktarević savjetuje da odaberemo vrijeme kad ćemo se dva puta u toku dana informirati.

„Korona će nas promeniti u mnogim segmentnima, emotivnim, ljudskim, bliskim i pri upoznavanju nas samih – šta znači razviti rezilijentnost ili otpornost na stres. To je jako bitno u ovoj situaciji. Anksioznost i anksiozni napad je produkt našeg mentalnog procesa, mi ga stvaramo u sebi, to nije bolest koja nas je uhvatila, to je stanje koje nastaje jer je produkt naših misli. Kako je nastalo mislima, tako mislima može i da nestane“, kaže Bajraktarević.

Za sve one koji imaju poteškoća da se nose s ovom situacijom, da imaju osjećaj panike, da su anksiozni, psihologinje savjetuju da pozovu neki od telefona kako bi dobili psihološku pomoć.

Stigma prema oboljelima

Bolest Covid-19 može se desiti bilo kome, pa ipak kako se stvari kompliciraju, javlja se i stigma prema onima koji su zaraženi. Husremović ovo uspoređuje sa stigmom koja postoji prema osobama s mentalnim poremećajima, protiv čega se psiholozi godinama bore.

„Ono što i Svjetska zdravstvena organizacija navodi u svojim uputama je – budite empatični. U ovom trenutku je jako važno biti empatičan. Razumjeti da niko ne želi da bude zaražen. Dakle, to podrazumijeva da razumijemo da se ove stvari dešavaju, da će se ljudi zaraziti i da ti ljudi zaslužuju brigu i pažnju našeg društva, maksimalno moguće. Svaka stigma je jednostavno potpuno kontraproduktivna, kao što je i uvijek“, naglasila je profesorica Husremović.

Empatija jeste potrebna, ali i individualna odgovornost, smatra Bajraktarević.

„Virus je takav da mi ne znamo ko ga ima, jer postoje ljudi koji neće imati simptome, a zapravo ga prenose. Ljudi koji ne znaju da imaju virus i ponašaju se u skladu s tim - nisu krivi. Tu nema stigmatizacije, niste krivi. Virus se ponaša i mutira u zavisnosti od samog organizma.

Ali jesmo krivi, ako sumnjamo i ne ispoštujemo proceduru. Ako se osećamo loše, imamo temperaturu i odemo u bolnicu. Najveća opasnost je upravo u tome da zarazimo kliničke centre“, kazala je Bajraktarević.

Strah mijenja percepciju života

Od početka širenja korona virusa i naučnih saznanja da se najčešće prenosi ili kapljicama s osobe na osobu ili s kontaminiranih ruku kad dodirujemo oči, nos ili usta, uslijedili su brojni apeli stručnjaka da ne dodirujemo lice rukama.

Uz ovo, uslijedili su i savjeti o nošenju maski i rukavica, ali mnogi se muče s činjenicom da zapravo treba mijenjati navike koje su toliko dio ponašanja da ih je većina tek sad postala svjesna.

Navike koje su toliko dugo ukorijenjene u svačijem životu nemoguće je u tako kratkom periodu promijeniti.

„Od toga će nas odvići samo fizička prepreka, rukavice i maska. Jer ta navika da dodirujemo lice nastala je još u vreme puberteta kod većine ljudi. To je isto kao da vam neko zabrani, onima koji gestikuliraju, da gestikuliraju rukama. To je nešto što je prihvaćeno i potrebno je mnogo vremena da bismo se od toga odvikli. Iako, i to ću vam reći, strah od bolesti zaista menja percepciju života i sveta. Dakle, ljudi prestaju da puše kad im je zdravlje ugroženo.

Prema tome, puno je onih kojima je taj strah od bolesti dovoljan da bi neku naviku izmenili. Da li ova navika dodirivanja lica može da se izmeni? Naravno da može, ali je ovo previše kratak period“, objasnila je psihologinja Bajraktarević.

„Dodirujemo kosu, dodirujemo lice, trljamo oči, dodirujemo nos, stavljamo ruku na usta, dakle, to su sve neka ponašanja na koja smo mi navikli, kojih u biti u nekim normalnim, rutinskim situacijama mi nismo ni svjesni. U ovoj situaciji, kada ih počinjemo osvještavati, što kažu – kada nešto počnete primjećivati onda počnete primjećivati koliko vi to radite.

Sada kada su nam rekli - ne smijete dodirivati lice, mi smo svi počeli primjećivati koliko dodirujemo lice, koliko često peremo ruke, i u toj situaciji vjerujem da mi nismo ništa pojačano počeli dodirivati lice, nego da smo samo sebi osvijestili, što je dobra stvar, osvijestili sebi koliko dodirujemo lice rukama koje mogu biti onečišćene, i mislim da je to ustvari jedan vrlo dobar korak za prevenciju dodirivanja lica“, ispričala je profesorica Husremović.

Gubitak kontrole

Blokirane granice sa šatorskim naseljima, obustava javnih prijevoza i zatvaranje javnih objekata odluke su koje su donijele manje-više sve zemlje u regionu. Za BiH je zanimljivo i da su te odluke bile jedinstvene bez obzira na kompliciran administrativni i politički sistem.

Psihologinja Bajraktarević kaže da je potrebno naći način da izolacija bude što podnošljivija svima, a da pritom svaki pojedinac olakša prvom ešalonu ljudi koji se bore protiv epidemije – medicinskim sestrama, ljekarima, policiji, graničarima, vojsci…

„Ovakav način prevencije što je radikalniji i represivniji, dat će bolje rezultate. Ovakva prevencija spašava države koje nemaju dobar ekonomski stabilni sistem, ali i to funkcioniše do jednog racionalnog broja obolelih. Dakle, ono što moramo da učinimo jeste da im olakšamo i da probamo koliko god je to moguće da zdravstveni sistem održimo stabilnim. U ovom mometnu, ne samo mi u regionu, nego svaki čovek i svaki pojedinac deo je borbe protiv korona virusa i svaki pojedinac jednako štiti sebe i čitav svet.“

Čak i prije proglašenja pandemije, mnogi su, u strahu da će doći do nestašice svega, počeli kupovati značajne zalihe osnovnih životnih namirnica. Psihologinje ovo objašnjavaju osjećajem gubljenja kontrole.

„Mi nemamo sada kontrolu nad ovom situacijom, jer je nama ovaj virus nov, on nosi sa sobom neizvjesnost i mi ne možemo predvidjeti koliko dugo može trajati. Jedan od načina kako ljudi u ovakvim situacijama stiču kontrolu je između ostalog ova kupovina, nakupljanje hrane. Bez obzira da imate informaciju da toga svega ima, kada gledate ljude oko sebe koji kupuju velike količine hrane, vas to stavlja u jedno posebno stanje straha, strepnje od gubitka, a posebno strepnje od gubitka jedne tako egzistencijalne stvari kao što je hrana.

Tako da, nije se čuditi zašto ljudi toliko kupuju hranu, jer na taj način pokušavaju postići kontrolu i zaštititi sebe u smislu preživljavanja. Ali je isto tako tačno da, evo vraćamo se na početak, trebamo slušati ljude od struke i nauke. Mi nemamo ništa od toga što ćemo nakupiti hrane, ako nismo u svemu tome solidarni. Dakle, mi iz ovoga možemo izaći samo kao zajednica“, kazala je Husremović.

Ovakva kupovina, smatra Bajraktarević, neće trajati dugo, ali važno je „voditi računa o kompulsivnom prejedanju, jer to će se desiti, ne trebate sve to što ste kupili pojesti u prvih nekoliko dana“.

Suočavanje s posljedicama

Bez obzira na to kad pandemija bude zaustavljena i kakve posljedice budu, novonastala situacija i iskustvo koje je skoro cijeli svijet prošao, ostavit će posljedice na većinu. Psihologinja Husremović smatra da sve ovisi o tome kakav će biti odgovor društva.

„Što budemo efektivniji kao zajednica u odgovoru na ovu situaciju, to ćemo individualno mi biti zadovoljniji sobom. Osjećat ćemo se bolje i vjerovat ćemo da mi kao individue, kao dio zajednice, možemo doprinijeti nečemu, možemo doprinijeti zajedničkom efektivnom odgovoru.

I to sigurno da će utjecati na povećanje naše kolektivne efikasnosti u suočavanju s bilo kakvim krizama. Jako je važno u ovom trenutku da ističemo pozitivne primjere, da se ljudi ponašaju onako kako se to od njih traži, kako bismo na kraju svi imali dobar i što efektivniji kolektivni odgovor“, kazala je Husremović.

Korona virus se desio, proći će i zaboravit ćemo, kazala je psihologinja Bajraktarević, dodavši da će odnos prema svemu ovome ovisiti o otpornosti na stres.

„Individualno ćemo reagovati na ovu situaciju. Neki ljudi će to shvatiti kao lekciju da to može da se desi i sledeći put idem da primim vakcinu protiv gripe, kakva god bila sezonska, zaštitit će me, krenut ću da jačam imuni sistem čitave godine, bavit ću se fizičkom aktivnošću i promeniti način ishrane, način života… da bi se pripremio za period koji će doći“, ocijenila je Bajraktarević.

Na nekima će ostaviti traga, ne nekim neće, zaključuju psihologinje, uz nadu da će države ipak biti spremnije nakon ovakvog iskustva. Solidarnost, znanje, moral, pažnja i briga jednih za druge i dijeljenje, smatraju psihologinje, i ovaj put će održati svijet.

XS
SM
MD
LG