Menadžment deponije u Mostaru odgovoran je što ona nema okolinsku dozvolu, a Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (BiH) donijela je odluku da deponija može nastaviti sa radom jer je njen rad od javnog interesa, kaže u intervjuuu za Radio Slobodna Evropa ministrica Federalnog ministarstva za okoliš i turizam Edita Đapo.
RSE: Zašto deponija Uborak nema okolinsku dozvolu?
Đapo: Zato što nisu zadovoljili zakonom propisane norme. Dakle, deponija Uborak je stara deponija i 2009. godine je data dozvola za novu deponiju. U septembru 2014. u rad je puštena ta nova deponija, koja je obuhvatala svega dva hektara. Da bi se dobila nova okolinska dozvola, potrebno je da se obuhvata cijeli prostor. Znači, nije se mogla obnoviti na dva hektara, jer su ona već bila popunjena, nego se mora ići na dobivanje nove okolinske dozvole, na sprovođenje svega onoga što je zakonom propisano, pravljenja studije uticaja na okoliš i provođenja javne rasprave.
Grad Mostar je otkupio zemljište da se može proširiti ta nova deponija, međutim organizacija „Jer me se tiče“ kao i građani koji se nalaze oko Uborka neprestalno demonstriraju, pa čak i na način da ne dozvoljavaju kamionima da deponiraju otpad i smeće iz Mostara. Ono što inspektori kažu jeste da je to jedna od najboljih deponija u Federaciji BiH. I deponija Smiljevići u Sarajevu tri godine nije imala okolinsku dozvolu.
- Nije korona, ali Mostaru prijeti epidemija
- Zbog blokade Uborka smeće se gomila na ulicama Mostara, novi sastanak 3. ožujka
Čija je odgovornost?
RSE: Ko nije završio posao kada je riječ o dobijanju okolinske dozvole?
Đapo: Nije završio menadžment koji upravlja tim preduzećem. Znači u Federaciji BiH imali smo Strategiju, koja je nalagala da trebamo imati deset regionalnih centara. Mi smo do sada završili samo pet. Kada govorimo o radu i dokumentima, kao što je svaka osoba odgovorna za svoje dokumente, tako je i menadžment odgovoran za rad deponije. Deponija Uborak pripada gradu, znači grad je vlasnik te deponije.
Govorim to, jer je u Federaciji to različito. U Kantonu Sarajevo je kanton vlasnik deponije Smiljevići. U Zeničko-dobojskom kantonu grad Zenica je vlasnik deponije Mošćanica. Rekla bih i, da je taj kanton najbolje implementirao ovu Strategiju Federacije, jer su oni donijeli i svoju Strategiju upravljanja otpadom, zatvorili su lokalne deponije, svi odvoze otpad na Mošćanicu, gdje se taj otpad izvaga i prema kilaži, mislim da je tona 65 maraka (oko 33 eura), otpad se naplaćuje, tako da to Javno preduzeće ima novca i da reinvestira i unaprjeđuje svoje poslovanje.
Nažalost u Mostaru smo imali situaciju, da prvo građani plaćaju vrlo jeftino odvoz otpada, drugo obzirom da je to gradska kompanija Grad Mostar ništa nije plaćao toj kompaniji. Jedini novac koji su dobijali je iz okolnih gradova, poput Širokog Brijega ili Ljubuškog, ali evo sada više ne odvoze tamo. Tako da je menadžment određene kompanije zadužen za poslovanje i naravno obezbjeđivanje svih dozvola koje su potrebne za rad.
RSE: Zbog čega je Vlada Federacije BiH donijela odluku da produži rad deponiji u Mostaru?
Menadžment deponije treba da ima svoje inžinjere i da vide da li se deponija treba možda zatvoriti, da to smeće ne bi letjelo i slično, odnosno trebaju da upravljaju deponijom, na određeni način da bi zaradili od nje i da bi unaprijeđivali njen rad
Đapo: Obzirom da nije dobila okolinsku dozvolu, onda bi inspekcija po svom zakonu, trebala da zatvori jedno takvo preduzeće. Međutim, deponija je nešto što je od javnog interesa. Vidjeli ste prošlo ljeto kada su bile demonstracije u Mostaru, desetak dana se nije odvozio otpad i to je smeće bilo po ulicama, na temperaturi od 40 stepeni. Dakle, tu je prijetila jedna epidemiološka katastrofa, gdje su se i djeca i građani Mostara, a i turisti mogli porazboljevati od tog smeća vani, koje je užasno smrdilo i raspadalo se i slično. Tako da smo mi dali preporuku da se to smeće odlaže na deponiji Uborak.
Federalna inspekcija ide i pregleda tu deponiju i oni tvrde da je to jedna od najboljih deponija. Ja znam da kruže snimci na kojima se prikazuje da lete plasatične kese i slično, ali Mostar je u jednom specifičnom području gdje imamo strašne vjetrove. Dakle, menadžment deponije treba da ima svoje inžinjere i da vide da li se deponija treba možda zatvoriti, da to smeće ne bi letjelo i slično, odnosno trebaju da upravljaju deponijom, na određeni način da bi zaradili od nje i da bi unaprijeđivali njen rad.
Skupi projekti
RSE: Zašto rade deponije koje nemaju okolinsku dozvolu?
Đapo: Zašto da ne rade? Šta biste vi ovde u Sarajevu, imali bismo smeće po ulicama neprestalno i naravno da bi onda došlo i do pojave štakora i raznih epidemioloških situacija. Smeće se mora negdje deponirati, te deponije treba unaprijeđivati u reciklažna dvorišta, u spalionice. Treba vidjeti kako iskoristiti taj otpad, odnosno treba ga posmatrati kao resurs. Nažalost mi u Bosni I Hercegovini nismo došli do tog nivoa.
Ono što smo završili jeste da smo uspostavili te centre. Evo, za sami Uborak, odnosno Javno preduzeće Deponija Mostar, uloženo je 13 miliona konvertibilnih maraka (6,5 miliona eura) i sada nakon pet godina traži se zatvaranje. Pomalo je to znate nelogično, jer obično kada se odlučite da negdje bude deponija, onda je to deponija na nekih 20, 30, 50 godina.
Teorija i praksa
RSE: Za 35 miliona dolara, koje je, za upravljanje otpadom, prije svega Svjetska banka osigurala, da li se moglo napraviti bolje?
Đapo: Sada je teško govoriti da li se moglo napraviti bolje. Znači uspostavljene su te deponije na način da se ispod nalazi jako skupa folija koja je neprobojna, tako da ništa ne ide u zemlju i slično. Kada govorimo o deponijama i uopće kada govorimo o okolišu, to su jako skupi projekti i zato se to u Evropi zovu heavy direktive. Kada želite da prečistite vode ili želite da uložite u otpad potrebno vam je jako puno novca.
Kada građani shvate i kada budu plaćali za odvoz i za odlaganje otpada malo veću cijenu onda će se razviti i svijest o tome da razdvajaju otpad.
Tridest pet miliona koliko je uloženo u pet deponija i te pokušaje da se otvori još pet, ja bih rekla da nije puno novca. Znači mi smo uspostavili regionalne centre, koji bi trebali da se unaprjeđuju. Oni se mogu unaprjeđivati na način da se povećaju cijene usluga koje plaćaju građani, o tome niko neće, pogotovo u izbornoj godini, da govori.
Stanovnici Sarajeva otprilike po stanu plaćaju prosjećno 7 maraka (3,5 eura). Dakle porodica sa četiri osobe plaća otprilike tu cijenu za jedan mjesec, u Mostaru 2 marke (euro) po mjesecu, a recimo u Ljubuškom je ta cijena 17 maraka (8,5 eura) po osobi, ali u tom gradu ne možete naći opušak na ulici. Dakle, kada građani shvate i kada budu plaćali za odvoz i za odlaganje otpada malo veću cijenu onda će se razviti i svijest o tome da razdvajaju otpad.
RSE: Šta po vašem mišljenju koči proces upravljanja otpadom u BiH?
Đapo: Kao prvo, kod nas komunalni otpad je na lokalnom nivou, potom su kantoni pa Federacija. Strategija o okolišu je bila savršena. Otvaraju se regionalni centri, načelnici su trebali biti motivisani da ulažu u infrastrukturu na način da obezbijede građanima da se vrši selekcija i odvajanje otpada. I onda bi se sa odvojenim otpadom uz naplatu ovih regionalnih centara moglo ići u razvoj reciklažne industrije. Međutim, niko od načelnika niti je htio čuti niti je uložio nešto u tu infrastrukturu da bi se omogućilo građanima da odvajaju otpad.
Facebook Forum