Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Ćerimagić: Nema lakih dogovora na Balkanu


Ruski interes na Balkanu rezultat je dugogodišnje nezinteresovanosti EU i SAD: Adnan Ćerimagić

Analitičar njemačke Inicijative za europsku stabilnost Adnan Ćerimagić ocjenjuje da "ono što je tipično za Bosnu i Hercegovinu je da se uoči svakih izbora pojavi očekivanje da će upravo ti izbori i njihovi rezultati dovesti do tektonskih promjena".

"U nekom najpesimističnijem slučaju do obnavljanja sukoba i rata, a u najoptimističnijem slučaju do ustavnog i institucionalnog kolapsa. Činjenica je da se to do sada nije desilo", navodi on.

Ćerimagić u intervjuu za Radio Slobodna Europa (RSE) ističe i da je "pokušaj oživljavanja stare ideje o promjeni granica prema etničkim linijama kao brzi lijek za kompleksan problem doživio otpor u Srbiji i na Kosovu, ali i regionu i na Zapadu".

RSE: Poznavatelji prilika skreću pažnju na "značajnu zainteresiranost" Rusije za područje Zapadnog Balkana. Miješanje u Makedoniju, povezanost sa Srbijom, stalno koketiranje sa liderima Republike Srpske (RS), ruski državljani umiješani u pokušaj državnog udara u Crnoj Gori… Mnogo je toga da bi bila tek "slučajna zainteresiranost".

Ćerimagić: Ruski interes na Balkanu, prema mom mišljenju, rezultat je dugogodišnje nezinteresovanosti Evropske unije (EU) i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) da konkretnije podrže pozitivne promjene statusa kvo u državama Zapadnog Balkana i punu integraciju ovih država u EU i NATO.

Rusi vide da je to prostor na koji mogu doći, da tu ima domaćih aktera koji su spremni surađivati s njima na održavanju negativnog statusa kvo ili pogoršanju situacije i da će time, ne samo imati uticaj u regionu, već i stvoriti glavobolje Zapadu.

"Rusi vide da je to (Zapadni Balkan) prostor na koji mogu doći." (na fotografiji: zastava Rusije na trgu u Banjoj Luci uoči dolaska ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova, rujan 2018.)
"Rusi vide da je to (Zapadni Balkan) prostor na koji mogu doći." (na fotografiji: zastava Rusije na trgu u Banjoj Luci uoči dolaska ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova, rujan 2018.)

RSE: Nakon što referendum u Makedoniji nije prešao potreban cenzus, iako je 90 posto izašlih bilo za dogovor sa Grčkom oko imena, premijeru Zoranu Zaevu predstoji mnogo posla, jer su to za Makedoniju ipak povijesni trenuci. Kako tumačite takav odaziv? Koliko je iza svega bilo zakulisnih igara nekih grupa i pojedinaca?

Ćerimagić: Uzrok slabog odziva valja tražiti, prije svega, u nejasnoj i zbunjujućoj poziciji VMRO-DPMNE, kako prema referendumu, tako i prema samom sporazumu. S obzirom da se radilo o konsultativnom referendumu, od početka se znalo da će presudna borba za provedbu sporazuma biti vođena u makedonskom parlamentu.

Parlamentarci iz VMRO-DPMNE bi prilikom donošenja odluke o podršci sporazumu trebali razumjeti da je u nedjelju oko 610.000 ljudi glasalo za provedbu sporazuma. To je oko 150.000 glasova više nego što je VMRO-DPMNE dobio na parlamentarnim izborima 2016. i oko 130.000 glasova više nego što su dobili na izborima 2014. godine, kada je stranka, i uz pomoć zarobljene države, imala najsnažniju podršku među građanima.

Za VMRO-DPMNE bi, prije svega, zbog budućnosti Makedonije i regiona, ali i zbog svoje političke budućnosti među građanima, bilo najbolje da podrži sporazum. Podrška iz EU i SAD prihvatanju sporazuma u parlamentu je važna, a izvor te podrške vidim u činjenici da dogovor sa Grčkom donosi rješenje višedecenijskog spora i doprinosi stabilnosti regiona, ali i činjenici da vjerodostojne alternative ovom dogovoru jednostavno nema.

RSE: Kosovski predsjednik Hašim Tači upozorio je na mogućnost "zamrznutog sukoba" sa Srbijom, a srpski predsjednik Aleksandar Vučić je rekao ruskom kolegi Vladimiru Putinu da se plaši za svoj narod na Kosovu. Kako vidite moguće rješenje spora između Kosova i Srbije?

Ćerimagić: Predsjednik Tači i predsjednik Vučić u posljednjih mjesec dana pokušavaju da ponude Zapadu, svojoj javnosti i političkoj opoziciji, ali i regionu, precrtavanje granica prema etničkim linijama kao jedan brzi, jednostavan i laki dogovor između dvije zemlje.

Čak i površno promatranje događaja na Zapadnom Balkanu ukazuje na to da nema brzih i lakih dogovora, a da dogovori o novim granicama po etničkim linijama ne samo da nisu mogući, već i zemlje i region vode u destabilizaciju i otvaranje novih problema.

Dvojica predsjednika nas, također, pokušavaju ubijediti kako u posljednjih deset godina nije ništa postignuto o pitanju integracije sjevernog dijela Kosova u strukture kosovske države ili o pitanju unapređenja međunacionalnih odnosa između Albanaca i Srba na Kosovu. To je vrlo neobično i netačno.

Pokušaj prodaje oživljavanja stare ideje o promjeni granica prema etničkim linijama kao brzi lijek za kompleksan problem doživio je ogroman otpor, prije svega, u Srbiji i na Kosovu, ali i regionu i na Zapadu, i čini mi se kako za sada nisu uspjeli. Zarad situacije u dvije zemlje i regionu, nadam se da neće te da će se vratiti dijalogu koji će ići u pravcu kvalitetnog i dugotrajnog uređenja odnosa dvije zemlje.

Svaki sporazum, pa i onaj između Kosova i Srbije, zahtijevat će puno vremena, transparentnosti, uključenosti različitih aktera u Srbiji i Kosovu, kao i spremnosti na kompromise.

RSE: Bosnu i Hercegovinu očekuju 7. oktobra opći izbori. Kampanja, barem do sada, izuzetno je prljava. Analitičari upozoravaju da bi ishod mogao zatresti institucionalne temelje države. Kako komentirate predizbornu retoriku pojedinih političara koja podsjeća na onu uoči ratnih zbivanja s početka '90-ih?

Ćerimagić: Ono što je tipično za BiH je da se pred svake izbore pojavi očekivanje da će upravo ti izbori i njihovi rezultati dovesti do tektonskih promjena. U nekom najpesimističnijem slučaju do obnavljanja sukoba i rata, a u najoptimističnijem slučaju do ustavnog i institucionalnog kolapsa. Činjenica je da se to do sada nije desilo.

U Bosni i Hercegovini ovakav pristup izborima stvara uslove da interes za probleme građana, kao što su nedostatak posla, loše obrazovanje, loše zdravstvo, loša infrastruktura, izoliranost BiH u odnosu na region i EU, padne u drugi plan, da se ne razgovara o tome šta je urađeno na tom polju u prethodne četiri godine i šta se može i želi uraditi u naredne četiri.

Ono što čini ove izbore drugačijim je činjenica da ih Bosna i Hercegovina dočekuje u trenutku kada se čini kako su neki na Zapadu spremni razgovarati o izmjenama granica. Također, bespotrebno i vrlo nespretno je stvoren pogrešan utisak kako Centralna izborna komisija neće moći provesti izborne rezultate. Centralna izborna komisija treba da radi u skladu sa Izbornim zakonom i važećim ustavima u BiH. Do sada je, prema ocjenama međunarodnih organizacija, to i radila, pa nema razloga očekivati da ovaj put bude drugačije.

RSE: Iz Bosne i Hercegovine se iselilo mnogo, posebno, mladih ljudi. Pojedini dijelovi zemlje i 20 godina nakon rata su prazni. Malo je toga obnovljeno. Stopa nezaposlenost je među najvišima u Europi. Koliko i ta situacija može utjecati na ishod izbora?

Ćerimagić: Čini se kako se najveći dio predizborne kampanje i bitke u Bosni i Hercegovini vodi oko Predsjedništva BiH. Institucija je to koja ima malo ili nimalo nadležnosti vezanih za ta pitanja. Bosna i Hercegovina je federalno uređena država, pa su tako, na primjer, zdravstvo i obrazovanje u nadležnosti kantonâ. To otvara mogućnost da se politička bitka o ovim pitanjima može voditi na nižim nivoima.

Nakon protesta 2014. i fokusa na Reformsku agendu u posljednje četiri godine, vidim da je iznenađujuće veliki broj stranaka, naročito opozicionih, odlučio ovaj put do glasova pokušati doći i kroz otvaranje ovih za građane važnih tema.

"Najveći dio predizborne kampanje i bitke se vodi oko Predsjedništva BiH." (na fotografiji: prosvjednik ispred zgrade Predsjedništva BiH, fotoarhiv)
"Najveći dio predizborne kampanje i bitke se vodi oko Predsjedništva BiH." (na fotografiji: prosvjednik ispred zgrade Predsjedništva BiH, fotoarhiv)

Ono što znamo iz prethodnih izbornih ciklusa je da građani Bosne i Hercegovine često glasaju za manje stranke, da su skloni izboru novih stranaka i da im Izborni zakon omogućava ulazak takvih stranaka u parlamente.

Na prošlim izborima u deset kantonalnih skupština, Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH) i Stranka demokratske akcije (SDA), koje se računaju kao najveće stranke, imale su svega 40 posto mandata. U samo jednom kantonu vladu je mogla sastaviti jedna stranka, u svim drugim bile su potrebne široke koalicije. To otvara mogućnost da nakon ovih izbora, upravo ove stranke, koje sada do građana pokušavaju doći kroz razgovor o ovim temama, uđu u vlade i insistiraju na rješenjima za neke od problema koji građane muče desetljećima.

RSE: Čini mi se da je nacionalna karta ona na koju se sigurnije igra u BiH kada dolazi vrijeme izbora.

Ćerimagić: Predizborna kampanja fokusirana na Predsjedništvo BiH definitivno stvara taj utisak. U RS-u često možemo čuti i pročitati kako su nacionalna karta i zapaljujuća retorika recept za uspjeh Milorada Dodika (predsjednik RS-a) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Ali, kada pogledate broj glasova, vidite nešto drugo.

Od 2006. do 2014. broj onih koji su izlašli i glasali na izborima u RS-u povećavao se za oko 100.000, ali se ukupan broj glasova SNSD-a smanjio za oko 30.000. U odnosu na 2010. godinu, prije četiri godine 35.000 više građana RS-a je izašlo i glasalo, ali je Dodik dobio 17.000 manje glasova.

Naravno, SNSD je uz koalicijske partnere uspio izabrati vladu u RS-u, ali o trendu njihovog jačanja nikako ne možemo razgovarati. To je vidljivo i kroz broj glasova koje je SNSD dobio za općinska vijeća 2016. Ali, u pravu ste, većina političara u Bosni i Hercegovini još uvijek je uvjerena da je nacionalna karta ono što im omogućava pobjedu te da uz pomoć iste nacionalne karte i zapaljive retorike mogu osigurati veći broj glasova.

  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica Međunarodne novinarske nagrade Lorenzo Natali 2008. koju dodjeljuje Europska komisija u suradnji sa Reporterima bez granica.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG