Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Vrabec-Mojzeš: Hrvata i Kineza dvije milijarde


Vrabec-Mojzeš: Nikada veća kolona u Jasenovcu
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:00:56 0:00

Vrabec-Mojzeš: Nikada veća kolona u Jasenovcu

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Zrinka Vrabec-Mojzeš je novinarka i kolumnistica tjednika Nacional. Bila je urednica na Radiju 101 od njegova osnivanja polovicom 80-ih. U vrijeme hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana izvela je 100.000 Zagrepčana za spas radija i uspjela. Radio 101 je sačuvan. Bila je i savjetnica bivšeg predsjednika Hrvatske Ive Josipovića.

Petak 12. travnja.

Hladno i kišno jutro, jurim kroz gužvu do autobusa koji u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske voze sudionike komemoracije u Jasenovcu. Već godinama idem s antifašistima, jer – osim što mi je nekako prirodno biti među veteranima i istomišljenicima i zabavno slušati njihove priče, pa i recitacije, imam i svoj mali ženski razlog.

Naime, uvjerljivo sam najmlađa u autobusu, pa se osjećam kao piletina. Skoro pionirka. Usprkos kiši i hladnoći, usprkos vjetru i blatu – nikad veća kolona ljudi iz svih dijelova Hrvatske, pa i susjednih zemalja. Drhturimo pod kišobranima, gacamo kroz blato. "Logorašima je bilo gore, nemamo se što žaliti", kaže usput Rada Borić, poznata feministkinja, sada potpredsjednica Nove ljevice, koja je, baš kao i ja – svake godine u Jasenovcu.

Za razliku od nekih političara, koje nikad prije nismo vidjeli, ali su ovaj skup iskoristili za početak kampanje za europske izbore. Masa ljudi je masa ljudi, zgodno je tako doći među narod, rukovati se, popričati, obećati svašta, pa makar događaj bio i tužan. U kampanji, kao i u ljubavi, navodno je sve dopušteno, zar ne?

Šalu na stranu, ovo je četvrti puta za redom da se održava nekoliko paralelnih komemoracija, odnosno – događa se bojkot one službene, na kojoj sudjeluje cijela Vlada, ali – otkad je Kolinde, i bez predsjednice. Ona za to ima, naravno, vrlo osebujno objašnjenje i dolazi sama, u tišini, s buketom cvijeća i službenim fotografom.

Iako je premijer Andrej Plenković iz nekog čudnog razloga pomislio da će predstavnici žrtava Jasenovca – Koordinacija židovskih općina, Srpsko narodno vijeće i Savez antifašista pristati na zajednički dolazak, to se naravno nije dogodilo. Razloge je vrlo jasno u svom govoru pod jasenovačkim cvijetom naveo dr Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine iz Zagreba – ništa se, naime, od lani promijenilo nije.

Ploča poginulim borcima HOS-a s ustaškim simbolima i pozdravom i dalje stoji, doduše pomaknuta osam kilometara dalje od ulaza u Jasenovac – u Novsku, u javnom se prostoru tolerira ne samo ustaška simbolika, već i revizija povijesti, osobito na takozvanom javnom servisu odnosno Hrvatskoj televiziji, dok je Sabor je i dalje pokrovitelj komemoracije u Bleiburgu koja se godinama pretvarala u ustaški dernek na koji hrle poklonici Ante Pavelića iz svih zemalja Europe.

Niti pljuska koja je došla od strane austrijske Crkve hrvatskim biskupima, u vidu zabrane održavanje mise u takvom kontekstu, niti strogo kažnjavanje upotrebe nacističkih, fašističkih i ustaških pozdrava i simbola od strane austrijske vlade očito nisu bili dovoljno jaki motivi da Hrvatski Sabor odustane od pokroviteljstva. Ognjen Kraus jasno je i glasno podsjetio kako su na Bleiburgu, osim nevinih kojih je svakako bilo, poginuli i pripadnici poraženih vojski – ne samo Ustaša, već i Četnika, Belogardejaca i ostalih kolaboracionista i da to nitko ne komemorira u zemljama regije, osim Hrvatske. A dok je tako – zajedničke komemoracije s Vladom neće biti.

Zanimljivo je kako je premijer preko trbuhozboraca iz Ministarstva vanjskih poslova nastojao uvjeriti strane diplomate da se ne pojave na "neformalnoj" komemoraciji, a onda je po starom običaju tvrdio da o tome pojma nema. Očito je da Plenković radije bira i dalje sjediti na dvije stolice – u Europi se hvaliti antifašizmom, a u Hrvatskoj tolerirati žal za NDH u javnom prostoru i na taj se način valjda dodvoravati radikalno desnim biračima svoje stranke. Ivo Sanader čiji je grijeh na žalost neizlječiva kleptomanija svojedobno je održao najbolji govor koji sam ikada čula na službenoj komemoraciji u Jasenovcu, a na spomenike ustaškim velikanima u roku od 24 sata poslao je bager. Šteta što te Ćaćine karakteristike nije naslijedio umiveni europski vođa HDZ-a.

Subota, 13. travnja

Nas i Kineza dvije milijarde! Čudo jedno kako Hrvatska koja je u mnogo čemu kaotična zemlja, odlično organizira velike parade, dočeke pape, američkog predsjednika, ili velikih državničkih izaslanstava. To je neki skriveni talent, kojeg pokažemo kada nas gleda oko Velikog brata iz svijeta. Pratim prijenos odlaska kineske delegacije predvođene premijerom Li Keqiangom iz Dubrovnika, gdje su sudjelovali na Summitu i poslovnom forumu Kina plus 16, odnosno sedamnaest, jer se ovoga puta premijerima zemalja srednje i istočne Europe pridružio i grčki Aleksis Tsipras.

Ma koliko bila skeptična prema politici, pa i vanjskoj Vlade Andreja Plenkovića, konačno otvaranje prema Kini izuzetno je mudar potez. Poznato je, naime, da su dvojica predsjednika – Stipe Mesić, a nakon njega i Ivo Josipović intenzivno radila na uspostavljanju boljih političkih i gospodarskih odnosa Kine i Hrvatske i nastojala dovesti kineske investicije u Hrvatsku. Interes za velike infrastrukturne projekte – od pruge Budimpešta-Zagreb-Rijeka, do luke Rijeka iskazan je već odavno, no svi dosadašnji premijeri – i oni iz HDZ-a i iz SDP-a za to nisu imali sluha.

Ivo Sanader pokušao je čak izbjeći susret s kineskim predsjednikom koji je na poziv Stipe Mesića 2009. posjetio Hrvatsku, kao jednu od dvije zemlje u Europi, a Zoran Milanović odbio je sudjelovati na skupu Kina plus 16 u Beogradu. A sve to, navodno zbog negodovanja Europske unije i SAD-a kojima se ulazak Kine na zajedničko europsko tržište nikako ne sviđa. Andrej Plenković odigrao je pametnije. Shvatio je da i Njemačka i Italija i mnoge europske zemlje itekako posluju s Kinom i objasnio kolegama u Europskom vijeću svoj stav. Nakon toga diplomatski je izjavio da svi o tome isto razmišljaju, ali ima različitu optiku. Začudno hrabro za inače suzdržanog, da ne kažemo anemičnog Andreja.

Ovoga puta, kao što je poznato, kineskog premijera pratila je brojna delegacija u kojoj je sudjelovalo 400 gospodarstvenika, a potpisano je i 6 međudržavnih sporazuma. Naravno, prijelomna točka bio je Pelješki most, čiju gradnju je na natječaju dobila kineska tvrtka. A bit će financiran novcem iz EU fondova.

Je li crveni gumb kojim su hrvatski i kineski premijer simbolički zajednički pokrenuli postavljanje najveće pilona mosta bio lažan ili ne, nije važno. Važno je vidjeti hoće li se pusta obećanja i dogovori o velikim infrastrukturnim investicijama nakon svega ostvariti i hoće li najveća brodogradilišna tvrtka iz Kine postati strateški partner za Uljanik i Treći maj, čiji radnici već mjesecima doslovce skapavaju od gladi, bez plaće i bez nade da za hrvatsku brodogradnju ima spasa. S nestrpljenjem iščekujemo gospođu Yu koja bi u Kumrovcu željela sagraditi Titoland. Da Hrvatska konačno zarađuje na Titovom brendu.

Nedjelja, 14. travnja

Kampanja za europske izbore je počela. Trajat će beskrajnih četrdeset dana, dvostruko dulje od svih ostalih, a po novom zakonu stranke će moći potrošiti i trostruko više – 4,5 milijuna kuna, koje, po mojim skromnim procjenama, može sakupiti jedino vladajući HDZ. Natjerati birače na izbore glavni je motiv, osobito zato jer je izlaznost prošloga puta bila tek 25%, dok je mladih izašlo tek poražavajućih 13%.

No, na ovim će izborima svoju snagu prije svega unutar svojih stranaka morati dokazivati veliki vođe – Andrej Plenković, na čijoj su listi njegovi osobni odabranici, predvođeni mlađahnim i anonimnim Karlom Resslerom i Davor Bernardić, kojem je imperativ da osvoji tri mandata, inače će mu stranački kolege ozbiljno poraditi na skidanju glave. Obzirom na veliki zgoditak i privilegije koje donosi pozicija Eurozastupnika, stvorilo se trideset i tri liste sa gotovo 400 kandidata koji su već počeli obećavati sve i svašta, zaboravljajući da domaće teme nisu u fokusu europske politike.

Počela su i bombastična predstavljanja stranačkih lista, uz gromoglasnu muziku, uz koju se kandidati njišu, plješću, a i povremeno zapjevaju. Pitanje je koliko će im to pomoći, budući da su hrvatski građani razočarani etabliranim strankama desnog i lijevog centra, sve skloniji političkim ridikulima koji se zalažu za izlazak iz Europske unije. Koje će možda zato ubuduće iznositi iz Europskog parlamenta, a ne više iz Hrvatskog sabora.

U nedjelju je održana i otužna službena komemoracija u Jasenovcu, na kojoj su sudjelovali premijer i njegovi ministri, veleposlanici stranih zemalja i šačica poslušnika koji su slali neuvjerljive i licemjerne poruke o antifašizmu. Osobito predsjednik Sabora, Gordan Jandroković-Njonjo, pokrovitelj Bleiburga. Na mjestu Andreja Plenkovića osjećala bih se prilično pokislo.

Ponedjeljak, 15. travnja

Milijan Brkić, nekada Vaso, čini se da je dolijao u istrazi o aferi SMS. Priča je duga i komplicirana, ali drugi čovjek HDZ-a, potpredsjednik stranke i Hrvatskog sabora, ljuti protivnik uljuđenog Andreja Plenkovića izgleda se zapleo u špijunske igre u koje je bio uključen njegov kolega iz policijskih dana, navodni mag informatike Franjo Varga, kao i njegov kum, inače bivši vozač ministra Tolušića, Blaž Curić. U istrazi u kojoj se ovu dvojicu optužuje za lažiranje SMS poruka premijera Plenkovića i bivše potpredsjednice Vlade, Martine Dalić, kojima su trebali biti kompromitirani, kao iza curenje informacija iz državnih institucija, PNUSKOK je izgleda tjerao zeca, a istjerao medvjeda.

Naime, u bogatom fundusu računalnih podataka koje Varga nije stigao obrisati, pronašli su dokaze da je Brkić između ostalog koristio njegove usluge za presretanje e-mailova i sms-ova bivše supruge i aktualne intimne prijateljice, a i njegov brat Jozo, čini se, bio je upleten u slične radnje. I tako je junačina Vaso, mozak tajnih operacija HDZ-a i čovjek kojem vjeruju na terenu pao na banalnom špijuniranju bivše žene.

Treba li tome dodati da se vrh HDZ-a, na čelu s premijerom Plenkovićem nesumnjivo naslađuje ovakvim ishodom istrage, iako ga službeno ne žele komentirati. No, budući da je kaznena prijava podignuta, a DORH pokrenuo istragu, posljedica unutar stranke za ionako politički mrtvog Milijana Brkića zacijelo će biti.

Utorak, 16. travnja

Cijeli svijet s nevjericom je promatrao plamen koji je gutao jednu od najpoznatijih gotičkih katedrala na svijetu, znamenitost svjetske kulturne baštine – Notre Dame u Parizu. Vjerujem da su se milijuni gledatelja prikovani uz male ekrane s ljutnjom pitali – pa gdje su kanaderi? Zašto ne gase iz zraka, zašto puštaju da gori preko sat vremena, gotovo bez ikakve intervencije? Da se to događalo u Hrvatskoj, već bi prozvali naše vatrogasce i službe koje ne funkcioniraju. No – radi se o Francuskoj, o jednoj od tri najbolje vatrogasne postrojbe u svijetu i oni su očito znali što rade.

Notre Dame: Krunisanja, romani i neprocjenjive relikvije
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:01:06 0:00

Zbog plamena na Notre Damu vijesti iz domovine nekako su pale u drugi plan. Pa tako i otvoreno pismo bivše supruge Milijana Brkića koja je podizanje kaznene optužnice protiv njega proglasila konstrukcijama koje su prevršile svaku mjeru i predstavljaju nasrtaj na njenu obitelj i privatnost. U želji da demantira neistinite napise, optužila je institucije za politički obračun s njenim bivšim suprugom, što je i on indirektno učinio u jednom od rijetkih obraćanja novinarima. Što je Milijan radio bivšoj supruzi da ga tako vatreno brani, vjerojatno nikada nećemo doznati, ali nema većeg razloga od zajedničkog interesa u zajedničkim prilično netransparentnim poslovima u kojima su bivši supružnici zajedno sudjelovali.

Hrvatska Vlada konačno je otkrila akcijski plan za predsjedanje nad EU, koje započinje 1. siječnja 2020. Planirano je više od 220 političkih događaja i sastanaka na najvišoj razini. Obzirom na činjenicu da rekonstrukcija prostora u NSK u kojoj će biti smješten centar predsjedanja nisu ni započeli, ne čudi sumnjičavost javnosti u spremnost hrvatske Vlade da uspješno preuzme predsjedanje nad EU nakon Rumunjske. Koja također nije baš bila spremna, na što je svojedobno upozoravao i predsjednik Europske komisije, Jean-Claude Juncker. Nadajmo se da neki budući predsjednik neće tako govoriti i o Hrvatskoj.

Srijeda, 17. travnja

Na suđenju u aferi Agram – jednoj od brojnih u kojoj je prvooptuženi zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, puštene su kompromitirajuće snimke u kojima se lijepo može čuti kako se za javni novac zapošljavaju poznanici, rođaci i njihova djeca. A sve to uz sočne psovke i ribanje podređenih koji nisu proveli želje faraona Mileta u djelo. Budući da poslovično nije nazočan na suđenjima, Bandić je naknadno izjavio kako stoji iza svake svoje riječi, kao ida su prostački izljevi naprosto njegov stil! E pa dobar mu je stil, koji je čak i Zagrepčane, navikle na gradonačelnikov osebujan način vladanja i izražavanja poprilično šokirao. No, budući trebaju podršku zastupnika Bandićeve stranke u Saboru, čiji je broj raste iz mjeseca u mjesec – snimke nisu pretjerano iznenadile njegove koalicijske partnere iz HDZ-a koji nisu imali komentara.

Inače, Mile Fontana, kako ga zovemo u Zagrebu ima oko 200 kaznenih prijava koje trule po ladicama DORH-a, protiv njega se vodi nekoliko procesa koji se zbog raznih pravosudnih marifetluka stalno vraćaju na početak, pa više nitko ne vjeruje da će ikada doći do neke pravomoćne presude. Inače, optužbe koje između ostalog uključuju kriminal sa zbrinjavanjem otpada , pogodovanje tvrtki CIOS i zamjene gradskog zemljišta, po procjeni DORH-a teške su preko 25 milijuna kuna javnog novca. No, Bandić ima sve karakteristike teflon tave – afere se od njega odbijaju i ni najmanje mu ne štete. A što se pravosuđa tiče, iz aviona se vidi da je sve samo ne neovisno i da itekako osluškuje što politika želi.

Četvrtak, 18. travnja

U spektakularnoj akciji USKOK-a uhićeni su visokopozicionirani dužnosnici Ministarstva graditeljstva, zbog navodnog mita od 660 eura. Čudo jedno kako represivni aparat primjenjuje dvostruka mjerila kada je u pitanju korupcija. Što je 25 milijuna kuna prema 660 eura? Zato je zagrebački gradonačelnik bezbrižan i slobodan, a Josip Binenfeld, šef pravnih poslova Ministarstva graditeljstva u istražnom zatvoru.

Kad smo već kod dvostrukih kriterija, zanimljivo je i kako je istaknuti član Živog zida, Branimir Bunjac zbog svog ispada u Saboru prijavljen za prijetnje smrću, za što bi mu mogli odrezati i do pet godina zatvora. Jest da mu urlanje na saborske stražare koji su samo radili svoj posao nije trebalo, jest da nije smio izgovoriti sve ono što je u afektu izvalio braneći svog stranačkog kolegu, Ivana Pernara koji se po običaju bacao po podu, ali pokretanje takvog kaznenog postupka je ipak pretjerano.

Treba li posebno podsjećati da je Darko Kovačević-Daruvarac koji je brutalno premlatio djevojku u Zadru također optužen za prijetnju i nanošenje teških ozljeda, a ne za pokušaj ubojstva, pa zbog takvih pravosudnih grešaka slobodno šeće Hrvatskom dok mu presuda na pet godina zatvora ne postane pravomoćna.

I dok premijer obilazi Hrvatsku i predizborno se hvali reformama koje samo što nisu započele , kao i velikim dostignućima svoje Vlade, osobito u projektu Slavonija i Baranja, predstavnici Svjetske banke upozorili su nas da bi povlačenje novca iz EU fondova moglo biti daleko brže i efikasnije. Dotle eurozastupnica iz redova SDP-a – Biljana Borzan ima razloga za slavlje. Naime, EU Parlament usvojio je Direktivu o nepoštenoj poslovnoj praksi i zabrani različite kvalitete proizvoda na istoku i zapadu, na čemu je Borzan marljivo radila veliki dio svoga mandata.

Eto – to je dobar primjer kako zastupnici u Bruxellesu doista mogu nešto promijeniti svojim djelovanjem, ako su dovoljno uporni i dovoljno aktivni. Predstavljanje Plenkovićevih odabranika na listi HDZ-a znakovito su bojkotirali pripadnici Brkićeve frakcije. Kako bi izbjegli izbornu katastrofu, vrh stranke izdao je naređenje da svaki član mora osigurati po četiri dodatna glasa. Budući da birači HDZ-a baš i nisu skloni eurobirokratima, moglo bi se dogoditi da ovaj puta neće poslušati ono što gazda stranke od njih traži. Kad ga ionako doživljavaju kao strano tijelo u svojim redovima.

Petak, 19. travnja

Veliki je petak, katoličkim vjernicima jedan od najvažnijih blagdana. Uz veliko poštovanje svima koji iskreno vjeruju i žive u skladu s kršćanskim vrijednostima, ne može se ne primijetiti da je mnogo više onih kojima će Uskrs poslužiti kao odličan povod za produljeni vikend i nekontrolirano trošenje novca, kojeg većina socijalno ugroženog stanovništva nema ni za osnovne životne potrebe.

Budući da se Hrvati u posljednjih trideset godina masovno deklariraju kao katolici, iako im ni prije toga to nitko nije zabranjivao, vjersko-konzumerističko ludilo osjeća se posvuda. Manijakalno se kupuju jaja, šunka, mladi luk, rotkvice, čokoladni zečići… Kad je Beg bio cicija – to je krilatica kojom se rukovode osiromašeni hrvatski građani, a onda mjesecima otplaćuju svoje potrošačke grijehe. Hoće li na ovaj Uskrs početi još jedan turistički bum, ili su nas Grčka, Turska, Bugarska i ostale zemlje regije svojom jeftinijom i dostupnijom ponudom pregazile, vidjet ćemo na kraju sezone.

Ono što je sigurno jest da građani Hrvatske, već godinama cs3 ne mogu na vlastito more niti na tri dana. Ne mogu niti njihova djeca, jer su radnička i dječja odmarališta mahom rasprodana tajkunima. Tako da Uskrs u Opatiji, ili negdje južnije, hrvatski vjernici mogu tek sanjati i moliti se Bogu da prosvijetli mozak onima koji su na vlasti, kako bi domaća verzija kapitalizma postala socijalno osvještenija. A ne da samo obilaze mise i natječu tko će biti bliže oltaru, iako se mnogi od njih prije dvadesetak godina nisu znali ni prekrižiti.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG