Duže od mjesec od kada je predsjednik parlamenta raspisao izbore za predsjednika države za 15. april i kraće od dva mjeseca do njihovog održavanja, u Crnoj Gori nije poznat niti jedan kandidat za najvišu funkciju u državi, što je svojevrstan fenomen nazabilježen u skorašnjoj političkoj praksi.
Šta to samo po sebi govori, ulaze li predsjednički izbori u cajtnot i kome će nikad kraća kampanja za šefa države više odgovarati, vladajućoj partiji ili opoziciji, ma u koliko ona na izbore izašla?
"U ozbiljnim društvima se predsjednički kandidati znaju gotovo i godinu dana pred izbore. To samo po sebi dosta govori Da smo nezreli i u nečemu što se zove politička kultura. Odnosno, to je stvar i političke kulture političkih partija u odnosu prema građanima, prema biračima" - tako direktor Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević za Radio Slobodna Evropa komentariše činjenicu da pedesetak dana uoči predsjedničkih izbora Crna Gora zvanično nema niti jednog pretendenta za državni prijesto.
Ma koliko to bilo odraz aktuelne real politike i kalkulisanja vlasti i opozicije, da je riječ o fenomenu u skorašnjoj političkoj praksi smatra i politički analitičar, advokat Sergej Sekulović.
Ovakvim ponašanjem političkih aktera situacija se bitno obesmišljava- Sergej Sekulović
"Ako su predsjednički izbori, uslovno rečeno, izbori drugog reda, bez obzira što predsjednik države crpi svoj legitimet iz direktne, neposredne izborne volje građana, s obzirom na to koje su mu nadležnosti, ipak izbori za predsjednika države nemaju tu snagu koju imaju parlamentarni izbori. Međutim, ovakvim ponašanjem političkih aktera situacija se bitno obesmišljava. Tako da bi smo predsjedničke izbore čak mogli da nazovemo izborima trećeg reda. Jer, ukoliko se ovakvo stanje produži, ovi izbori lagano postaju neka vrsta rijalitija i koje građani ne mogu ozbiljno da shvate", ocjenjuje Sekulović.
Dok razjedinjena opozicija bezuspješno pokušava da dođe do jedinstvenog nestranačkog kandidata za predsjednika države, manje očekivano je to što sa imenovanjem svoga predstavnika odugovlači vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS). Iako je više puta prolongirala rokove koje je sama sebi postavljala za objavljivanje svog učesnika u utrci za prvog čovjeka države, DPS se sada odlučila za taktiziranje, što je nedavno potvrdio i sam lider najjače partije u Crnoj Gori Milo Đukanović.
"Ne bih rekao da je u pitanju cajtnot. Dakle, valjda je jasno da kada jedan tim izlazi na teren da određuje njegov sastav zavisno od toga kako će izgledati tim protivnika. Mi imamo spremnih više kandidata, za koje smo sigurni da mogu da pobijede na predsjedničkim izborima. Ali ko će biti kandidat zavisi od mnogo čega", rekao je Đukanović.
Dragiša Janjušević, međutim, smatra da tu nije riječ o taktiziranju vladjuće partije, već o pripremi kadrovske strukture i birača DPS da njen kandidat za šefa države neće biti Milo Đukanović.
"To je situacija kada se čitav taj partijski aparat, odnosno partijski vrh i aparatura mora prilagoditi jednoj činjenici a to je da gospodin Đukanović neće biti kandidat", konstatuje Janjušević.
Na pitanje zašto tako misli, odgovara:
"Pa sigurno je da su odlučni u tom stavu da se kandiduje Đukanović, oni bi sa tim stavom izašli još i kada su prvi put najavili, krajem novembra."
Sergej Sekulović podsjeća kako smo navikli da najjača partija samopouzdano i uvjerljivo vuče poteze na crnogorskoj političkoj sceni, a što, kako primjećuje, sada ne pokazuje u odabiru svog kandidata za šefa države.
"Sama činjenica da od DPS-a imamo najavu da se čeka opoziciona scena, odnosno rezultat njihovih dogovora o kandidatu, može da odslikava sa jedne strane taktiziranje koje je politički oportuno, ali sa druge strane otvara i prostor za razmišljanje – da li se i sam DPS nalazi u problemu? Po meni, i jedan i drugo scenario su u igri", kaže Sekulović.
Bilo kako bilo, čini se da Crna Gora ulazi u izborni cajtnot, pa se postavlja pitanje kome ćeodgovarati gotovo ekstremno kratko predizborno nadmetanje, koje više može da liči na politički blickrig, vladajućoj DPS ili opoziciji, ma koliko koliko kandidata ona imala.
"Bez dileme - Demokratskoj partiji socijalista, a za to je više razloga. Prvenstveno što oni imaju najrazvijeniju partijsku infrastrukturu, oni imaju resurse. Osim toga, poslije predsjedničkih slijede izbori u više crnogorskih opština. I ako ovako nesihronizovana i nejedinstvena opozicija izađe sa dva ili više kandidata ishod predsjedničkih izbora bude povoljan po DPS, tek će tu opozicija imati štetu. A predsjednički izbori se formalno neće ni završiti a već ćemo biti u kampanji za lokalne izbore", komentariše Dragiša Janjušević.
Slično razmišlja i Sergej Sekulović.
"Čitava situacija odgovara onim političkim strukturama koje će je dočekati sa jakom infrastrukturom, koja može u relativno kratkom roku da se podigne i da radi po terenu i koji izađu sa kandidatom, koji će ipak biti prepoznatljiv zapolitičku strukturu, odnosno za članstvo od koga se traži podrška. Karakter kampanje će sigurno zavisiti od toga ko će biti predsjednički kandidat i ona sigurno neće biti nježna. Ukoliko kandidati budu predsjednik DPS-a i sa strane opozicije dominantno kandidati koji su prepoznati po tvrdoj anti DPS retorici, ta će kampanja sigurno da bude puna optužbi i teških riječi", zaključuje Sekulović.
Facebook Forum