Turska je dominirala svjetskim vijestima ovoga tjedna. U središtu pozornosti bio je izbor predsjednika države, odnosno bojazan da bi se zemlja, na razmedji Evrope i Azije, mogla okrenuti islamskoj vjerskoj tradiciji i napustiti tekovine sekularne države. Gotovo milijun ljudi proteklog vikenda bilo je na nogama strahujući da bi Abdullah Gul, predsjednički kandidat iz vladajuće Stranke pravde i razvoja, mogao Tursku isuviše islamizirati.
4. maj je godišnjica smrti Josipa Broza Tita. Njegovo vijeme obilježile su i obavezne fotografije koje su krasile zidove stanova, kancelarija, prodavnica, fabrika. I danas se tek ponegdje mogu vidjeti kod jugonostalgičara jer su ih smijenili likovi novih idola.
Vlade Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država postigle su sporazum kojim se Crna Gora obavezala da Međunarodnom krivičnom sudu ne izručuje državaljane SAD-a, koji bi pred tim sudom mogli biti optuženi za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Sporazum je sklopljen još 19. aprila, ali je javnost o tome informisana tek 3. maja. U prvim reakcijama na sporazum, koji je sklopljen putem diplomatske note, postavlja se pitanje legitimnosti tako postignutog sproazuma, te otvara dilema kako će reagovati EU?
Jedna je novinarka, ime joj je Khalaf Khamail, izvještavala za RFE iz Bagdada. Kidnapovana je i ubijena prije mjesec dana. Imam njenu sliku na mom stolu i ne znam sta da radim sa njom.
Danas je Svetski dan slobode medija. Nećemo ga obeležiti prigodnim govorima političara i novinara o potrebi postojanja slobodnih medija, nego se osvrnuti u prošlost i izvestiti gde su danas i šta rade novinari koji su u ratovima devedesetih na području nekadašnje Jugoslavije bili najgori ratni huškači. Obeležavajuci Svetski dan slobode medija podsecamo da je u bliskoj prošlosti bilo i teških zloppotreba medijskih sloboda. Tokom ratova na području bivše Jugoslavije novinari bliski ratnim režimima prekršili su elementarne profesionalne i etičke norme, služeći se govorom mržnje I raspirujući netrpeljivost prema drugim narodima.
U povodu 3. svibnja, Svjetskog dana slobode medija, novinarska udruženja i organizacije za ljudska prava objavili su godišnje izvještaje o medijskim slobodama u svijetu. Opća ocjena je da je umedijima sve manje slobode, a posebno su zabrinjavajući trendovi u Aziji, državama bivšeg Sovjetskog saveza i u Latinskoj Americi. Države regije ovaj su put rangirane , od 81. mjesta na kojem je Hrvatska do 99. koje je zauzela Makedonija. Između su, Crna Gora koja je na 82. mjestu, Srbija na 86, dok je Bosna i Hercegovina zauzela 98 mjesto.
Nakon Tuzlanskog, i Sarajevski univerzitet se našao pred pitanjem da li studenti, u okviru visokoobrazovnih institucija, trebaju imati "sobu za molitvu"? Odbijanje zahtjeva upućenog Dekanatu Filozofskog fakulteta, naišlo je na burne, ali različite reakcije.
Međunarodni praznik rada obilježava se u znak sjećanja na veliki štrajk desetina hiljada radnika Čikaga, održan 1. maja 1886. godine. U sukobima policije i radnika, koji su tražili osmosatno radno vrijeme, 3. i 4. maja te godine poginulo je više od 200 radnika, a osam ih je kasnije osuđeno na smrt. Prvi maj je u većini evropskih zemalja državni praznik. Danas je teško reći da li se za Prvi maj više praznuje ili protestuje.
U intervjuu Radiju Slobodna Evropa, Momčilo Vučetić, potpredsjednik Socijalističke narodne partije i dugogodišnji poslanik te partije, procjenjuje da li će doći do široke saglasnosti u vezi novog ustava, razmatra međusobne odnose opozicionih partija, strategiju djelovanja svoje partije i predstojeće privatizacije postojećih energetskih sistema Crne Gore.
Zahtjevi za uspostavu trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini su stari gotovo koliko i potpisi na tekstu Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim su njegovi glavni akteri prihvatili postojeću strukturu Bosne i Hercegovine. Od kraja 1995. godine i službeno je čine dva entiteta – Federacija Bosne i Hercegovine, s bošnjačko-hrvatskom većinom stanovništva, stvorena uglavnom kao rezultat američke diplomacije, i Republika Srpska, s izrazitom srpskom većinom građana, stvorena u ratu ali i ratom.
Vođa hrvatske oporbe i donedavni predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske, Ivica Račan, umro je noćas u Zagrebu, u 64. godini života. Ostat će zapamćen kao jedini šef neke komunističke partije u Europi, koji je nakon prvih izbora izgubio vlast, da bi deset godina kasnije dobio zbore. U prvim reakcijama na smrt Ivice Račana ističe se kako njegov odlazak predstavlja velik gubitak za hrvatsku političku scenu, napose za socijaldemokraciju i njegovu stanku. Ivica Račan u martu i aprilu prošle godine bio je gost rubrike Online Radija Slobodna Evropa. Tada je dao odgovore na mnoga pitanja posjetilaca naše web stranice, uz ostalo i na pitanja o putu Hrvatske ka EU, budućnosti socijaldemokratije, te SDP-a Hrvatske.
Ove se sedmice mnogo više svijet, a manje Rusija, oprostio od Borisa Jeljcina, prvog ruskog predsjednika. U tom energičnom državniku koji je početkom 90-ih skršio Sovjetski Savez, uveo liberalnu demokratiju i tržišnu ekonomiju mnogi vide potpunu suprotnost onome što nazivaju puzajućom diktaturom njegovog autoritarnog nasljednika. Većina riječi koja je izgovorena posljednjih nekoliko dana o Borisu Jeljcinu zapravo je neposredna ili posredna kritika sadašnjeg stanja u Rusiji. Takvi stavovi korespondiraju s mišljenjem na Zapadu gdje je Jeljcin i nakon silaska s vlasti uživao ogroman ugled i popularnost, prije svega zato što je završetkom hladnog rata, barem nakratko, stvorio uvjete u kojima vrijednostima zapadnog svijeta pod vodstvom SAD i Clintona nije bilo nikakve alternative.
Učitajte više sadržaja...
No media source currently available
