Pojavu novog Tita u liku Slobodana Miloševića izbacilo je vrijeme s početka devedesetih prošlog vijeka. Mnoštvo je njegovih fotografija uokvireno i stavljeno na zid tih godina. Danas su se očuvale tek rijetke. Jedna je u Poljima kraj Mojkovca u stanu Dušana Rabrenovića dodatno ukrašena likovima haških optuženika Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Nekoliko posljednih proljeća, međutim, sa dolaskom sezone krečenja tu se vodi porodična rasprava sa suprugom koja traži da se skinu Duletovi omiljeni likovi:
RABRENOVIĆ: Ništa se ne može micati. To ne da Dule. Šta mi znače? Volim srpstvo, razumiješ, svi su moji bili Srbi. Ja sam sebe našao i to su moji idoli i za srpstvo sam vazda.
RSE: Šta mislite o tim ljudima koji i danas stavljaju Titove slike?
RABRENOVIĆ: Šta ima ja da mislim. To je njihovo.
RSE: Šta mislite o onima koji stavljaju Milove slike?
RABRENOVIĆ: Sa Milom se nijesam slagao nikada i ne slažem se.
RSE: Ali se Milo sa Miloševićem slagao.
RABRENOVIĆ: U redu je to bilo. Ja sam podržavao Mila kada je bio onako kako treba da bude, za jedinstvo i bratstvo, za srpstvo da se sačuva, ali promijenio se.
RSE: A vi slike nećete mijenjat?
RABRENOVIĆ: Ne.
Obavezna Titova fotografija u službenim postorijama danas je samo prošlost. Ponegdje u prašnjavim arhivima ili iza plakara sa službenim spisima tek je po koji ram ostao. Fotke su davno izjeli miševi i vlaga. U poneki očuvani ram stavlja se pokatkad novi lik, a lik budućnosti je Milo Đukanović, uvjeren je Garo Kajević, čiji restoran u Bijelom Polju krasi njegova fotografija:
„Prvo zato što je sačuvao ovu zemlju od krvoprolića, zato što je stvorio državu, jer nas je civilizovao i poveo nas je na put ka Evropi. Ta je fotografija Titovu zamijenila“.
Advokat Hajrudin Lukač nije nikada mijenjao fotografiju koja mu krasi kancelarij:
„Ne mislim da je Tito svetac, mislim da je najveća istorijska ličnost. Sve ono što je on stvorio i dalje to glođemo, a dovoljno govori i činjenica da si mogao sa crvenim pasošem obići čitav svijet. Nostalgičan sam, normalno, ali sam svjestan činjenice da se to ne može vratiti i smatram da je ovako najbolje da smo dobili samostalnu državu Crnu Goru i za tu Crnu Goru sam i glavom i dušom“.
RSE: A za fotografiju Mila Đukanovića u takvoj Crnoj Gori:
LUKAČ: Ja poštujem Mila Đukanovića kao državnika i mislim u određenom istorijskom trenutku da je odigrao istorijsku ulogu, ali smatram da Titu nema ravna i Crna Gora je faktički i nastala ’45. godine, kao republika. Što se tiče Mila ja kažem da ga poštujem kao ličnost, međutim, smatram da bi bilo to prenatrpano na zidu da držim toliko slika.
RABRENOVIĆ: Ništa se ne može micati. To ne da Dule. Šta mi znače? Volim srpstvo, razumiješ, svi su moji bili Srbi. Ja sam sebe našao i to su moji idoli i za srpstvo sam vazda.
RSE: Šta mislite o tim ljudima koji i danas stavljaju Titove slike?
RABRENOVIĆ: Šta ima ja da mislim. To je njihovo.
RSE: Šta mislite o onima koji stavljaju Milove slike?
RABRENOVIĆ: Sa Milom se nijesam slagao nikada i ne slažem se.
RSE: Ali se Milo sa Miloševićem slagao.
RABRENOVIĆ: U redu je to bilo. Ja sam podržavao Mila kada je bio onako kako treba da bude, za jedinstvo i bratstvo, za srpstvo da se sačuva, ali promijenio se.
RSE: A vi slike nećete mijenjat?
RABRENOVIĆ: Ne.
Obavezna Titova fotografija u službenim postorijama danas je samo prošlost. Ponegdje u prašnjavim arhivima ili iza plakara sa službenim spisima tek je po koji ram ostao. Fotke su davno izjeli miševi i vlaga. U poneki očuvani ram stavlja se pokatkad novi lik, a lik budućnosti je Milo Đukanović, uvjeren je Garo Kajević, čiji restoran u Bijelom Polju krasi njegova fotografija:
„Prvo zato što je sačuvao ovu zemlju od krvoprolića, zato što je stvorio državu, jer nas je civilizovao i poveo nas je na put ka Evropi. Ta je fotografija Titovu zamijenila“.
Advokat Hajrudin Lukač nije nikada mijenjao fotografiju koja mu krasi kancelarij:
„Ne mislim da je Tito svetac, mislim da je najveća istorijska ličnost. Sve ono što je on stvorio i dalje to glođemo, a dovoljno govori i činjenica da si mogao sa crvenim pasošem obići čitav svijet. Nostalgičan sam, normalno, ali sam svjestan činjenice da se to ne može vratiti i smatram da je ovako najbolje da smo dobili samostalnu državu Crnu Goru i za tu Crnu Goru sam i glavom i dušom“.
RSE: A za fotografiju Mila Đukanovića u takvoj Crnoj Gori:
LUKAČ: Ja poštujem Mila Đukanovića kao državnika i mislim u određenom istorijskom trenutku da je odigrao istorijsku ulogu, ali smatram da Titu nema ravna i Crna Gora je faktički i nastala ’45. godine, kao republika. Što se tiče Mila ja kažem da ga poštujem kao ličnost, međutim, smatram da bi bilo to prenatrpano na zidu da držim toliko slika.
