Aktuelna iskopavanja na sjeveru Kosova, gdje se sumnja na postojanje masovne grobnice, pojačala su pozive Srbiji da otvori svoje državne i vojne arhive koji se odnose na rat 1998. – 1999. godine.
Za porodice oko 1.600 ljudi koji se i dalje vode kao nestali iz tog rata, potpuni pristup tim podacima mogao bi biti jedan od najvažnijih izvora za rasvjetljavanje sudbine njihovih najbližih.
Iako se pitanje nasilno nestalih prvenstveno smatra humanitarnim, Srbija do sada nije omogućila potpuni pristup dokumentima institucija koje su djelovale tokom rata na Kosovu, uprkos obavezama o saradnji i razmjeni podataka.
Stručnjaci za dokumentovanje ratnih zločina i nestalih osoba kažu za Radio Slobodna Evropa (RSE) da bi potpuni pristup arhivama mogao pomoći u rasvjetljavanju lokacija grobnica, lanca odgovornosti i sudbine ljudi koji još nisu pronađeni.
Koje institucije Srbije čuvaju ključne podatke?
Glavne institucije za koje se vjeruje da posjeduju najvažnije podatke jesu državni arhivi, kao i ključne institucije Vojske Srbije i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije, kaže predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko.
Sonja Biserko: Arhivi državnih sigurnosnih službi sadrže obavještajne izvještaje iz operacija na Kosovu
"Vojni arhivi i policijske strukture čuvaju ratne izvještaje, podatke o djelovanju jedinica i evidencije o premještanjima, što može pomoći u identifikaciji sekundarnih masovnih grobnica ili slučajeva nestalih osoba na područjima gdje su vođene borbe", kaže Biserko za RSE.
Dodaje da arhivi državnih sigurnosnih službi sadrže obavještajne izvještaje iz operacija na Kosovu, u kojima su opisani pritvaranja i koordinacija između MUP-a i vojske.
Bekim Bljakaj (Blakaj) iz Fonda za humanitarno pravo na Kosovu kaže za RSE da, iako MUP i vojska raspolažu ključnim podacima, bilo bi korisno otvoriti i arhive drugih institucija.
Kao primjer navodi arhive onih koji su bili zaduženi za transport i ukop tijela, "poput komunalnih preduzeća i sličnih organizacija".
Spomenik posvećen poginulima u selu Marina, opština Srbica. Prema podacima kosovskih vlasti, više od 12.000 ljudi je dokumentovano kao žrtve rata.
Koliko bi otvaranje arhiva pomoglo?
Potpuni pristup državnim i vojnim arhivama Srbije ne bi nužno značio rasvjetljavanje sudbine svih osoba koje se još vode kao nestale iz posljednjeg rata na Kosovu, smatraju stručnjaci.
"Mnoga pogubljenja na terenu, koja nisu dokumentovana, nisu bila praćena zvaničnom dokumentacijom", navodi Biserko.
Čitajte:
Kurti: Više od 12.000 dokumentiranih žrtava rata, na Srbiju izvršiti pritisak da otvori arhiveBiserko ističe da su tokom i nakon sukoba na Kosovu srbijanske državne strukture bile uključene u sistematsko premještanje tijela ubijenih kosovskih Albanaca sa Kosova u masovne grobnice u Srbiji, "u očiglednom pokušaju prikrivanja dokaza o zločinima".
"To pokazuje da je postojao organizovan pokušaj prikrivanja tragova tih zločina. Da li postoji dodatna dokumentacija koja bi mogla pomoći u rasvjetljavanju sudbine nestalih osoba može se utvrditi samo potpunim i neograničenim pristupom odgovarajućim arhivama", kaže ona.
Bljakaj vjeruje da bi otvaranje svih arhiva i dosijea moglo značajno smanjiti broj nestalih, navodeći da bi "veliki procenat nestalih osoba bio identifikovan".
Prazan grob u Velikoj Kruši, opština Orahovac. Gotovo 1.600 ljudi, uglavnom Albanaca, još se vodi kao nestalo.
Zašto Srbija ne dozvoljava potpuni pristup svojim arhivama?
Postoji više razloga zbog kojih Srbija ne dozvoljava potpuni pristup svojim arhivama, ali je glavni taj što bi njihovo otvaranje "direktno ukazalo na odgovornost vojske i tajnih službi koje su djelovale na Kosovu prije sukoba, zapravo još od 90-ih godina", naglašava Biserko.
- 'Blago onim obiteljima koje su pronašle svoje članove': 27 godina čekanja na nestalog brata na Kosovu
- Sumnje na masovnu grobnicu bude nadu za 'grupu mitrovačkih intelektualaca'
Ni 27 godina nakon rata, u kojem je ubijeno 12.230 ljudi, stotine hiljada protjerane, a Kosovo razoreno, Srbija ne priznaje odgovornost i dalje čini malo na rješavanju ratnih pitanja, uključujući pitanje nasilno nestalih.
Kosovo sada posebno traži otvaranje arhiva 37. motorizovane brigade Vojske Jugoslavije, koji je 2014. godine, odlukom Ministarstva odbrane Srbije, proglašen tajnim na period od 30 godina.
Fond za humanitarno pravo iz Beograda iste godine zatražio je pristup arhivu te brigade, a 2015. tužio tadašnjeg ministra odbrane Bratislava Gašića zbog odluke koju je ocijenio nezakonitom.
Bekim Bljakaj: Otvaranje arhiva i dosijea bi moglo značajno smanjiti broj nestalih
Bljakaj navodi da se dokumenti odnose na djelovanje 37. brigade na Kosovu tokom 1999. godine, uključujući ubistva albanskih civila i premještanje te skrivanje njihovih tijela u masovnoj grobnici u Rudnici u Srbiji.
Brigadom je tada komandovao Ljubiša Diković, kasnije načelnik Generalštaba Vojske Srbije.
Prije nekoliko godina Kosovo i Srbija postigli su saglasnost o Zajedničkoj deklaraciji o nestalim osobama u okviru dijaloga u Briselu, obavezujući se na potpuni pristup pouzdanim informacijama, uključujući i povjerljive podatke, radi utvrđivanja sudbine nestalih.
Čitajte:
EU: Sudbina nestalih važan element dijaloga Beograda i PrištinePočetkom 2026. godine dvije države održale su prvi sastanak Zajedničke komisije za nestale osobe iz rata na Kosovu, ali on nije donio rezultate.
Prema riječima Bljakaja, Srbija je dostavila Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju značajan broj dokumenata o događajima iz rata na Kosovu.
Međutim, to nije bilo dovoljno da se rasvijetli sudbina 1.577 ljudi koji se i dalje vode kao nestali iz tog rata.