Dostupni linkovi

Skup u Zagrebu: Andrić dobio književno mjesto koje mu pripada


Ivo Andrić
Ivo Andrić
Hrvatsko društvo pisaca obilježilo je 120. obljetnicu rođenja jedinog književnog nobelovca iz jugoistočne Europe Ive Andrića znanstvenim simpozijem.

Ovim se simpozijem Andrića stavlja na mjesto koje mu pripada, jer prve je radove objavio upravo u Zagrebu, podsjetio je jedan od sudionika simpozija – Predrag Matvejević.
„U devedesetim godinama prošlog stoljeća bilo je problema sa recepcijom Ive Andrića u kod većine hrvatskih istraživača, ali taj se stav izmijenio, dijelom zahvaljujući i mom sugeriranju da hrvatsku književnost treba razumijevati kao jedan fleksibilan i otvoren korpus,“ kazao je književni povjesničar i književni teoretičar Velimir Visković na znanstvenom skupu povodom 120. obljetnice rođenja Ive Andrića.
„Čini mi se da je taj fleksibilni model hrvatske kulture prevladao, upravo se kod nas pojavljuje i novo izdanje Andrićevih sabranih djela, postojala su neka trvenja sa Andrićevom Zadužbinom oko integracije Andrića u ediciju 'Stoljeća hrvatske književnosti' i ja se nadam da će biti prevladana, znam da se na Katedri za hrvatsku književnost temeljito obrađuje Andrićev opus, tako da možemo očekivati da će se ponovo pokrenuti naša kroatistika, kao i naša serbistika, jer i na Katedri za serbistiku imamo čitav niz istraživača koji rade vrlo valjano na istraživanju Andrićeva djela“, kazao je Visković i zaključoio:
Velimir Visković govori na skupu u Zagrebu, 14. prosinac 2012.
Velimir Visković govori na skupu u Zagrebu, 14. prosinac 2012.
„Njemu ne treba pristupati ni kao hrvatskom ni kao srpskom piscu – on je velik pisac i u svjetskim razmjerima“.
Inače, nakon raspada Jugoslavije, Andrić je prvi puta u Hrvatskoj tiskan 1995. u izboru priređivača Dubravka Horvatića, potom je Visković uredio Andrićeva Izabrana djela u 6 svezaka, a pred 5 godina izišao je i jednosveščani izbor Andrićevih djela koji potpisuje akademik Krešimir Nemec. On je komentirao i postupanje beogradske Zadužbine Ive Andrića koja i dalje ne dopušta tiskanje piščevih djela u bilo kakvu izdanju koje nosi hrvatski naziv.
„To je jedna doista neobična pozicija da se jedna udruga, dakle Zadužbina Ive Andrića koja bi se trebala skrbiti za što češće objavljivanje Andrićevih tekstova, skrbi da se Andrića ne tiska – samo u Hrvatskoj! Dakle, može svugdje – može u Japanu, može u Kini, samo ne može – u Hrvatskoj! Mislim da je to jedna čudna politika“, kaže on.

Andrićev pristup
Pisac i publicist Predrag Matvejević o ovom skupu, kao svojevrsnom stavljanju Ive Andrića na mjesto koje mu pripada.
„Mislim da je to jedan dug i grada Zagreba i hrvatske kulture, kulture uopće, staviti Andrića na mjesto. Konačno, Andrić je počeo objavljivati u Zagrebu. Zagreb ovo želi napraviti za Ivu Andrića. Konačno, veliki pisci pripadaju svijetu, pripadaju najširem okružju, pripadaju prije svega onome tko može čitati njihov jezik neposredno, bez prijevoda. Andrić je takav pisac“, zaključuje Matvejević.
Tomislav Brlek sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta je nakon citiranja niza često proturječnih Andrićevih iskaza o vlastitom identitetu sugerirao svoj odgovor na pitanje – čiji je Ivo Andrić?
Učesnici simpozija o Ivi Andriću
Učesnici simpozija o Ivi Andriću
„Mislim da bi se tu moglo relativno jednostavno odgovoriti jednim citatom Samuela Becketta: 'Umjetnik koji ulaže, stavlja u igru svoje biće, ne dolazi niotkuda.' Taj pristup 'niotkuda' je naravno teorijski lako prihvatiti, ali praktično – kada se pišu povijesti književnosti, kada se čitaju djela – mnogo teže. Međutim, taj pristup je bio i Andrićev pristup“, istaknuo je Brlek.
Pročelnik Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Dušan Marinković požalio se na Andrićevu sudbinu unazad dvije decenije više-manje na cijelom prostoru bivše Jugoslavije.
„Mislim da je najvažnije ponovo ga početi čitati. U zadnjih dvadesetak godina u stvari ne proučavaju se njegovi tekstovi i što ti tekstovi govore, nego se praktično raspravlja o jednoj recepciji koja ima svoju historiju, govori se samo o jednoj društvenoj i ideološkoj praksi“, kaže Marinković.
Književni povjesničar i teoretičar Zvonko Kovač definirao je Andrića kao interkulturnog bosanskog pisca.
Povjesničar Ivo Banac je – govoreći o političkom aspektu Andrićevog djelovanja – upozorio na snažan filonacizam u njegovim novinskim tekstovima pred Drugi svjetski rat.
Dodajmo da među sudionicima skupa nije bilo nikoga iz Bosne i Hercegovine – pozvani Enver Kazaz je u Njemačkoj na stipendiji, dok je od sudionika iz Srbije bio Jovan Ćirilov.
XS
SM
MD
LG