(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić održao je prije nekoliko dana zapaženi govor ispred zagrebačke katedrale. Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta na molitveno-komemorativnom susretu nedvosmisleno je osudio strahote ustaškog logora Jasenovac. Ovaj put bez relativizirajuće mantre o "dva totalitarizma".
Kardinal je pred predstavnicima židovske zajednice snažno osudio genocid nad Židovima, dodajući: "Mi trebamo dati posebnu pozornost onome što se događalo u našoj sredini, u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške ističući istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi... Spominjemo se i velikoga stradanja hrvatske židovske zajednice, a posebno zagrebačkih Židova, duboko utkanih u život i kulturu našega grada, kojih je – kako govore podaci – od 11.000 preživjelo manje od 2.000".
Izrazio je suosjećanje i razumijevanje za bol potomaka žrtava, pozvao na "pročišćenje istinom" potomke počinitelja.
Pozivajući se na papu Franju, kardinal Bozanić osudio je svaki oblik suvremenog antisemitizma.
"Nama kršćanima sasvim je jasno da kršćanin ne može biti antisemit. Kršćanstvo i bilo koji oblik mržnje prema čovjeku i drugom narodu jedno drugo isključuju."
Prigodom spomenutog molitveno-komemorativnog susreta na zvoniku katedrale istaknut je ogroman, 50 metara dugačak spomen-natpis na hebrejskom i hrvatskom jeziku s citatom iz Starog zavjeta.
Predstavnici židovske zajednice pozdravili su kardinalove riječi. Očekuju, naravno, i djela. Za početak, da konačno stigne do jasenovačkog cvijeta i pridruži se molitvama za mrtve. Prvi put kada je tamo bio, prije deset godina, okrenuo se na pola puta.
Povjesničar Ivo Goldstein, autor knjige o stradanju zagrebačkih Židova, upozorio je da će ovaj istup moći smatrati prekretničkim ako Katolička crkva u Hrvatskoj krene u smjeru u kojemu idu nadbiskupove riječi. Kao kuriozum naveo je da je Bozanić čak spomenuo više žrtava zagrebačkih Židova, jer podaci govore o sedam do osam tisuća žrtava.
Hoće li se doista nešto promijeniti u odnosu Katoličke crkve u Hrvatskoj prema ustaštvu i genocidu iz Drugog svjetskog rata?
Ozbiljni su analitičari skeptični. Bez nekada prešutne, a nekada i javne potpore Katoličke crkve u Hrvatskoj otrovna biljka povijesnog revizionizma ne bi uhvatila tako duboke korijene. U proteklih tridesetak godina u crkvenom tisku objavljene su tisuće i tisuće kartica tekstova koji falsificiraju, prešućuju ili prekrajaju Jasenovac.
Crkveni prostori ugošćuju negatore jasenovačke tragedije na promocijama, tribinama i sličnim manifestacijama. Crkva ništa ne poduzima protiv svećenika koji otvoreno zastupaju povijesni revizionizam i veličaju NDH. Više negatora holokausta i genocida nad Židovima dobilo je prostor u crkvenom tisku. Mise za Antu Pavelića uredno se odvijaju. Sisački je biskup potpisao peticiju za proglašavanje ustaškog "Za dom spremni" u službeni pozdrav Hrvatske vojske. Nije sankcioniran. Glas koncila objavljuje intervju izvjesne sveučilišne docentice pod naslovom "Koncentracijski logor u Sisku apsolutna je laž".
Sjećanje na žrtve holokausta
Holokaust – genocid nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu
Kliknite na zvijezdu za više
Sjećanje na žrtve holokausta
Holokaust – genocid nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu
Kristalna noć
Noć sa 9. na 10. novembar 1938.
Sve je počelo u „Kristalnoj noći“. Tada je, u Njemačkoj i Austriji počeo progon Jevreja. U toj noći je
uništeno ili spaljeno stotine sinagoga, jevrejskih domova, radnji, a 91 osoba je ubijena. Teror su provodile
nacističke paravojne snage i
civili, dok je policija posmatrala. „Kristalna noć“ rezultat je višegodišnje propagande kancelara Njemačke
Adolfa Hitlera i njegove nacističke vlasti. Došavši na vlast 1930. Hitler počinje koristiti antisemitsku
retoriku, kriveći Jevreje za
propast Njemačkog Carstva, a usvojeni su i antijevrejski zakoni. Noć označava i početak terora, stradanja i
monstruoznih zločina.
U Poljskoj je propisano da Jevreji moraju nositi posebnu oznaku na odjeći. Kasnije se ovo pravilo počelo
primjenjivati i u drugim državama pod kontrolom Njemačke. Traka sa žutom Davidovom zvijezdom bila je
obavezna za sve Jevreje starije od
šest godina. Trake su služile da bi se segregirali i nadzirali Jevreji. Kasnije je učinila lakšom i
deportaciju Jevreja u logore. Nenošenje oznake, ili njeno pokrivanje tašnom ili šalom bilo je strogo
kažnjivo.
Aušvic
Maj 1940.
1940. godine su nacisti otvorili koncentracioni logor na periferiji Aušvica na jugu Poljske, prvo za Poljake,
da bi 1942. godine postao ključno mjesto za istrebljenje Jevreja. Logor je proširen izgradnjom Aušvica II -
Birkenau. U gasnim
komorama,
izgladnjivanjem, mučenjem, strijeljanjem ili zbog monstruoznih medicinskih eksperimentima život je tu
izgubilo najmanje 1,1 milion ljudi. Postao je simbol holokausta i stradanja. Ovdje je život izgubilo preko
20 hiljada Roma i 15 hiljada
pripadnika drugih naroda Evrope. Logor su 27. januara 1945. godine oslobodili vojnici Crvene armije.
„Konačno rješenje“
20. januar 1942.
„Konačno rješenje židovskog pitanja“ je ustvari plan za istrebljenje Jevreja u Evropi. Predložio ga je šef
sigurnosne policije Reinhard Heyndrich, na jednoj tajnoj konferenciji nacističkog vrha u Berlinu. Ranije
spomenuti Aušvic, bio je dio
ovog plana, ali provođenje ovog plana značilo je deportaciju Jevreja i u stotine drugih logora gdje su
pogubljeni.
Medicinski eksperimenti
Maj 1944.
Tada desetogodišnje bliznakinje Eva i Miriam Kor su, skupa sa još 1500 parova blizanaca, bile podvrgnute
medicinskim eksperimentima zloglasnog dr. Mengelea, koji je zbog onoga što je radio dobio nadimak „Anđeo
smrti“. Bile su podvrgnute
mučnim ispitivanjima, injekcijama i ostalim genetskim eksperimentima. Kor se prisjeća da su je odvojili od
sestre i ubrizgali joj nepoznatu supstancu koja joj je prouzročila tako visoku temperaturu da je mislila da
će izgorjeti. Ona se
prisjeća Mengeleovih riječi nakon što ju je uhvatila groznica: ‘Šteta što je tako mlada. Ima još samo dvije
sedmice života’.
7. maja je potpisana kapitulacija Njemačke, nakon odlučujuće bitke za Berlin. Pad nacističke Njemačke započeo
je mnogo ranije, u junu 1944. iskrcavanjem saveznika u Normandiji. Saveznici, SAD, Francuska, Velika
Britanija i Sovjetski Savez
tako su, nakon dugih i teških borbi porazili nacističku Njemačku, a nekoliko dana ranije, 30. aprila Adolf
Hitler izvršio je samoubistvo, kako ne bi pao u ruke protivničkih vojnika.
„Preživjela sam Aušvic“
8. maj 1945.
Beograđanka Žuža Marinković je sa 23 godine deportovana sa majkom u zloglasni logor smrti Aušvic. “I onda su
nas utjerali u takozvano kupalište, tu je onda krenulo šišanje, i sećam se da je majka počela tako
nenormalno da se smeje kad me je
vidjela takvu. Taj dolazak u Aušvic, to je bilo užasno”, prisjetila se Žuža.
Antisemitizam je prisutan i danas i potiče negativne stereotipe o Jevrejima, pokazalo je istraživanje
Agencije za temeljna prava Evropske unije. Istraživanje iz 2018. godine otkriva da je 28% ispitanih Jevreja
doživjelo antisemitsko
uznemiravanje u protekloj godini, koliko je trajalo istraživanje. Osim toga, 34% ispitanih, barem ponekad,
izbjegava posjećivanje jevrejskih događaja ili mjesta jer se ne osjećaju sigurno, a 38% ih je razmišljalo o
iseljavanju u proteklih
pet godina. Čak 79% ispitanika koji su bili uznemiravani nisu prijavili incidente policiji, jer smatraju da
to ništa ne bi promijenilo. Dan oslobađanja Aušvica, 27. januar, obilježava se kao Međunarodni dan sjećanja
na žrtve holokausta.
Jedinice Sovjetske armije 1945. godine ušle su Aušvic i tada je oslobođeno 7.500 zatvorenika koje su za
sobom ostavili nacisti. Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 2005. godine usvojila Rezoluciju o
obilježavanju ovog dana.
U Srbiji je ubijeno više od 10 hiljada Jevreja. Jedno od najpoznatijih stratišta je logor Staro Sajmište,
odakle su odvoženi i ubijani. Kroz ovaj logor je prošlo oko 32.000 osoba. → Šaul Adani o lekcijama holokausta
Tokom Drugog svjetskog rata, Kosovo je uspjelo spasiti skoro sve Jevreje, pa čak i ponuditi utočište za
hiljade drugih koji su bježali preko Kosova do Albanije. Međutim pred kraj rata, na desetine Jevreja je
zarobljeno i poslano u logore u
Nemačkoj i istočnoj Evropi i nikada se nisu vratili. → Priča o nezaboravljenim Jevrejima na Kosovu
Merkel u Aušvicu: Duboko se stidim njemačkih zločina
Decembar, 2019.
Njemačka kancelarka Angela Merkel je 6. decembra 2019. prvi put, otkako je na funkciji šefice njemačke Vlade,
posjetila nekadašnji nacistički koncentracioni logor Aušvic-Birkenau i odala počast žrtvama nacističkog
režima.
"Osjećam duboki stid zbog varvarskih zločina koje su ovdje počinili Nijemci. To su bili zločini koji su
prešli sve granice toga što čovjek može da zamisli", kazala je Merkelova i dodala: „Aušvic-Birkenau je
njemački logor smrti. Stvorili su ga Nijemci. Stalo mi je da naglasim tu činjenicu. To je odgovornost koja
nikada ne prolazi.“ Merkel su pratili poljski predsjednik vlade Mateuš Moravjecki i direktor spomen područja
i predsjednik fondacije Aušvic-Birkenau Pjotr Čujinski.
Predstavnici Crkve, osim u Istri, ne sudjeluju na antifašističkim skupovima, kao i na komemoracijama na mjestima velikih ustaških stratišta. Izabrali su Bleiburg kao glavno komemorativno mjesto za žrtve Drugog svjetskog rata. I poslali jasnu poruku.
Što se može očekivati nakon spomenutog istupa kardinala Bozanića?
Znakovita je tišina u crkvenim redovima. Kao i u vlasti. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković, prisutan na skupu ispred zagrebačke katedrale, u svome je obraćanju na državnoj komemoraciji dan kasnije nastavio utabanom hadezeovskom stazom. Govorio je o zlu kao takvom, citirao Toru i židovske filozofe, osudio genocid u Auschwitzu, spomenuo i žrtve nedavnog rata u Vukovaru, Škabrnji i Srebrenici. Jasenovac i NDH? Ni riječi. Spomenuo je 117 hrvatskih pravednika među narodima. Zašto su i u kojim okolnostima ti hrabri ljudi postali pravednici? Ni riječi. Jandroković se nije zamarao evidentnom šupljinom svoga govora.
Još je znakovitija reakcija Glasa koncila, tjednika čije je izdavač Nadbiskupski duhovni stol. Nakon kardinalovog istupa koji je izazvao veliku pozornost i objektivno ima težinu, glavni urednik crkvenih novina za temu svog redovitog komentara nije izabrao taj govor. Izabrao je Izjavu katoličkih biskupa i pravoslavnih episkopa s ekumenskog skupa u Požegi 17. siječnja. Izjavu je zapravo osudio.
Nisu mu se svidjele sljedeće formulacije: "Spomenuli smo se teških stradanja srpskog i hrvatskog naroda te drugih građana Hrvatske tijekom nedavne prošlosti u ratnim sukobima, progonima i ubijanjima, uzrokovanima mržnjom. Svjesni smo da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri, ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti".
Glavni urednik Glasa koncila drži da taj dio Izjave "održava dominantan pristup prošlosti uobičajen gledanjima u suvremenoj srbijanskoj politici". Katoličke je biskupe proglasio naivnima.
Crkvena je desnica, svjesna svoje snage, odlučila ignorirati kardinala Bozanića.
Što u takvoj situaciji objektivno može učiniti, kako se tvrdi, već odlazeći kardinal?
Facebook Forum