Dostupni linkovi

Zoran Pusić: Protiv Hrvatske koja nalikuje NDH


Ljudi koji se zaklinju u domoljublje rade od Hrvatske ovo što se događa danas – da postaje jedna nesimpatična, mala zemlja na rubu Europe: Zoran Pusić

Predsjednik Antifašističke lige Hrvatske i dugogodišnji aktivist za ljudska prava ​Zoran Pusić u razgovoru za Radio Slobodna Europa (RSE) govori o falsificiranju povijesti u Hrvatskoj, te o tome zašto smatra da je Katolička crkva u Hrvatskoj ispolitizirana u jednom krajnje negativnom i nekršćanskom smislu.

RSE: Kako tumačite inicijativu grupe povjesničara koji smatraju da ne treba zabraniti ustaški pozdrav "Za dom spremni", smatrajući to zadiranjem u slobodu govora i mišljenja?

Pusić: Kao i u svakoj grupi, tako i među povjesničarima ima ljudi koji su iz ideološke ostrašćenosti izdali svoju struku. Što mislite da li bi se u Njemačkoj dozvolilo vikanje "Sieg heil", a zabranu toga proglasiti narušavanjem slobode govora. "Za dom spremni" je inačica upravo tog nacističkog pozdrava. To je pisalo na dokumentima rasnih zakona, na naredbama o smaknućima ustaških prijekih sudova do uredbi u Jasenovcu. O karakteru toga pozdrava normalan čovjek ne bi trebao imati dvojbu.

Međutim, znamo da i u Njemačkoj postoje oni koji tvrde da je priča o Auschwitzu izmišljena, kao što u Hrvatskoj postoje oni koji o Jasenovcu govore, maltene, kao o sanatoriju u kojem se izvodila opereta "Mala Florami", u kojem je stradalo maksimalno nekoliko stotina ljudi i to "zahvaljujući" židovskim liječnicima koji su odgovorni za epidemiju tifusa i slične gluposti.

Tu je i besramna izmišljotina da su glavne žrtve u Jasenovcu bile one nakon 1945. i da su za njih odgovorne vlasti vod vodstvom Josipa Broza Tita.

Mjesto povijesnog revizionizma: Jasenovac
Mjesto povijesnog revizionizma: Jasenovac

RSE: Čini mi se da je falsificiranje antifašističkog pokreta u Hrvatskoj uzelo maha. Smatralo se da je normalno reći da je Hrvatska nastala na tekovinama antifašizma i tu se stalo. Nije li to bilo pogrešno?

Pusić: To se i dalje govori, a naročito za vanjske upotrebe. Kada su žrtve ustaških logora u Drugom svjetskom ratu od Hrvatske na sudu u Chicagu zatražile odštetu od 3,5 milijardi dolara, čuli smo da Hrvatska nije nasljednica NDH (Nezavisna Država Hrvatska) već država koja je nastala nakon ZAVNOH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske).

S druge strane, imate gromoglasnu šutnju vlade kada je riječ o potpunoj zabrani ploča sa ustaškim pozdravom. Prije gotovo tri godine smo osnovali Antifašističku ligu jer smo shvatili da fašizam postaje nešto vrlo moderno u Hrvatskoj. Pojave koje su vezane uz nacifašizam imate i u današnjoj Hrvatskoj, ali i u mnogim tranzicijskimzemljama istočne Europe. Moglo bi se diskutirati zašto se iskočilo iz jednog totalitarizma, koji je u Jugoslaviji bio najblaži, u drugu krajnost.

Vrlo brzo je jedan dio društva tražio utočište u drugom isključivo ideološkom sustavu priklonivši se gotovo fanatično vjeri, te su postali veliki vjernici, ili radikalnom desničarenju koje je u zemljama poput Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije povezano s prošlim totalitarnim režimima koji su nestali dolaskom komunista. Svi ti režimi su bili profašistički.

RSE: U 90-tim su se rušili spomenici Narodnooslobodilačke borbe (NOB). Pa je uklonjena bista Josipa Broza iz predsjedničkog ureda na Pantovčaku, pa mu je preimenovan trg u Zagrebu, a onda, gle čuda, bista narodnom heroju Ivi Loli Ribaru vraćena je tamo gdje je bila. O čemu se zapravo radi?

Pusić: Da Vas podsjetim, prvi otpor uklanjaju antifašističkih obilježja bilo je organiziranje Odbora za vraćanje imena Trga žrtava fašizma u Zagrebu koji je promijenjen na izričiti zahtjev Franje Tuđmana. Ima različitih objašnjena zašto je on to tražio. Jedno je objašnjenje da su postojale financijske veze s nekim ekstremnim emigracijskim krugovima koji su to tražili. Drugo, da je htio Meštrovićev paviljon pretvoriti u neku vrstu spomenika ili mauzoleja za sebe na kojeg izlaze samo ulice hrvatskih kraljeva. Tako su sve ulice koje dolaze do tog trga dobile imena po hrvatskim kraljevima ili knezovima, od kojih neki nisu ni postojali.

Tijekom posljednjeg rata su se rušili spomenici i propagandom se pokušala nametnuta jedna potpuno lažna tvrdnja da je onaj ostatak JNA (Jugoslavenska narodna armija) koji se pretvorio u agresorsku armiju koja je uništila samu ideju Jugoslavije, koja je razorila Vukovar i Dubrovnik, nasljednik partizanskih jedinica iz NOB-e i zato sve spomenike koje podsjećaju na to vrijeme treba uništiti, odnosni izbrisati iz sjećanja.

Što se tiče micanje biste Josipa Broza Tita iz predsjedničinog ureda, mislim da je to dodvoravanje Kolinde Grabar-Kitarović njenom glasačkom tijelu. Meni je mnogo gore bilo vidjeti koje je ljude pozvala kao VIP goste na svoju inauguraciju.

Naprimjer, Tomislav Merčep kasnije i osuđen za ratne zločine ili pojedinci koji su otvoreno propagirali ustaštvo i koji su hodali s kukastim križevima na rukavu, ili Velimir Bujanac koji je davao intervjue o tome kako bi riješio srpsko pitanje u Hrvatskoj. Trećinu prekrstiti, trećinu protjerati, trećinu pobiti, dakle ono što je u NDH govorio Mile Budak. To ja Kolindi Grabar-Kitarović jako zamjeram i nakon toga ne želim s njom kontaktirati, a izbacivanje Brozove biste može biti samo Titu na čast, a njoj na sramotu.

Što se tiče vraćanja biste Ive Lole Ribara, to vezujem uz nastojanje gradonačelnika Milana Bandića da povrati povjerenje birača nakon što je pristao promijeniti ime Trga Maršala Tita kako bi dobio glasove Nezavisne liste Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića u skupštini i ostao na funkciji gradonačelnika.

Trg maršala Tita prije preimenovanja u Zagrebu
Trg maršala Tita prije preimenovanja u Zagrebu

Kod nas se često govori da nam je dosta i ustaša i partizana. I meni je toga dosta, ali to ne pokreću ljudi koji brane antifašističke vrijednosti, već upravo ova vrsta revizionista koji nemaju saznaja što napraviti, što izgraditi, kako zavšiti neku bolnicu i zato se vraćaju na stvari koje su se dogodile prije 70 godina.

To je zabrinjavajuće jer budi iracionalne strasti kod ljudi i direktno šteti imidžu Hrvatske. Odgojite li mlade u netolerantnom duhu na osnovu lažnih, ideološki ofarbanih informacija, ne ostavlja vam neku nadu u dobru budućnost.

RSE: U javnom životu ima pozivana nasilje, suprotstavljanje drugim i drugačijima uzporuke – ako im ne odgovara mogu se seliti ili se čak prijeti smrću onima koji se zalažu za istinu o ratnim zločinima, pa se pišu spiskovi "notornih Jugoslavena". Dokle to može ići?

Pusić: Čovjek bi rekao da ima posla sa ludacima. I ja sam na tom spisku, ali stavili su i Ivu Sanadera, što nema veze. Našle su se osobe s kojima je autor očito u konfliktu. No, što znači "notorni Jugoslaven". To znači da je protiv Hrvatske, odnosno Hrvatske kakvu mi hoćemo, a to je Hrvatska koja bi, više ili manje, trebala sličiti na NDH.

Da, ja jesam protiv takve Hrvatske. Tako nešto bi bilo katastrofa za moju zemlju i posljednjih 27 godina se borim protiv toga da apologeti takvog režima nametnu svoj sustav vrijednosti.

Ljudi koji se zaklinju u domoljublje rade od Hrvatske ovo što se događa danas – da postaje jedna nesimpatična, mala zemlja na rubu Europe.

RSE: Iz redova Katoličke crkve u Hrvatskoj, kao i organizacija bliskih Crkvi, odašilju se dvojbene političke poruke. Zašto se u posljednje vrijeme Crkva miješa u sva društvena pitanja, kao da želi kontrolirati živote svih građana, kao da jedina ima pravo na istinu?

Pusić: Riječ istina kada se spominju bilo kakve vjerske organizacije ima potpuni drugi smisao od onog izvornog značenje te riječi. To je pristajanje na jednu krajnje problematičnu dogmu i nije ograničeno samo na katoličanstvo, odnosno kršćanstvo. No, u Hrvatskoj je crkva ispolitizirana u jednom krajnje negativnom i nekršćanskom smislu. Ona nije internacionalna kao što kršćanstvo jest, nego je izrazito i zagriženo nacionalistička. Drugo, ne prepoznaje patnje onih drugih koji ne pripadaju naciji kojoj propovijeda.

Dominantan dio crkvene hijerahije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini je takav. Oni za žene govore da su "drugotne" ili dočekuju i ratnog zločinca Darija Kordića kao narodnog heroja jer je postao vjerski fanatik dok je izdržavao kaznu za monstruozni ratni zločin, pokolj u Ahmićima. Sad je postao ikona i Katoličke crkve i krajne desnice.

[Izvor: YouTube]


RSE: Zašto Katolička crkva u Hrvatskoj nikada nije osudila pljačkašku privatizaciju u Hrvatskoj, zločine koje su počinili Hrvati tijekom rata. Ima li uopće kritičkog odnosa prema 90-tima?

Pusić: Ne. Za većinu toga kaže da se ili nije dogodilo ili priznaje ono što je potpuno jasno i poznato, ali uvijek uz jedno veliko – ali… što su ovi drugi napravili. Nikada nisu ozbiljno osudili zločine u NDH-a. U sadašnjoj crkvenoj hijerarhiji se nalaze neki notorni NDH-a nostalgičari i pojedinci koji agresivno promiču povijesni revizionizam, poput biskupa Vlade Košića iz Siska.

Čak bih rekao da je to eufizam, jer radi se o falsificiranju povijesti. Ta agresivnost pokazuje duboko nekršćanski karakter dijela sadašnje hijerarhije Katoličke crkve u Hrvatskoj. Ako toj hijerahiji itko više smeta od nevladinih organizacija koje je otvoreno kritiziraju – je sam papa Franjo.

RSE: O valu neoustaštva u Hrvatskoj sve češće pišu strani mediji, kao i u sve dubljim podjelama u hrvatskom društvu. Gdje je nestalo 21. stoljeće?

Pusić: Pitanje je da li je uopće došlo. Možda u jednom trenutku i jest došlo, ali stvari su počele ići nizbrdo poslije prijema Hrvatske u Europsku uniju. Nestao je onaj pritisak koji je postojao oko zadovoljavanja određenih standarda u oblasti ljudskih prava i pravosuđa. Ljudi koji se zaklinju u domoljublje, koje im se cijedi niz bradu, rade od Hrvatske ovo što se događa danas – da postaje jedna nesimpatična, mala zemlja na rubu Europe, da potpuno propušta šansu koju su neke organizacije, poput Građanskog odbora za ljudska prava, kojem i ja pripadam, godinama promovirale, a ta je da se aktivno zalaže za transformaciju ovog dijela Europe, a koji se sada poslovično zove Zapadni Balkan i gdje su ratovi u 20. stoljeću počeli i završili, pretvori u područje mira i suradnje.

Mislim da ne treba velika mašta da se vidi kakav bi ugled tada Hrvatska stekla u Europi. Ovo što nam se događa posljednje dvije godine je veliki korak unatrag.

  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica novinarske nagrade 'Lorenzo Natali'  2008. koje dodjeljuje Evropska komisija u saradnji sa Reporterima bez granica i Svjetskim udruženjem novinara. 

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG