Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Tataragić: Sarajevo zaslužuje status grada filma


Crveni tepih ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu

Glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo odnedavno je na UNESCO-ovoj listi kreativnih gradova, uz objašnjenje da je prepoznato u oblasti filma.

Priznanje se dodjeljuje gradovima koji imaju bogatu historiju filma, prepoznatljive filmske festivale, značajne filmske lokacije i produkcijsku infrastrukturu i koji su posvećeni promociji filmskog stvaralaštva.

"Ovi gradovi širom svijeta, svaki na svoj način, čine stubove kulture, a ne dodatkom njihove strategije", izjavila je generalna direktorica UNESCO-a Audrey Azoulay.

Naročit doprinos ovom statusu Sarajeva jeste Sarajevo Film Festival.

Za facebook rubriku Zašto o novom statusu Sarajeva kao grada filma, s jedne strane, filmskoj industriji u opadanju, s druge strane, za Radio Slobodna Europa govorila je scenaristica i selektorica Takmičarskog programa Sarajevo Film Festivala Elma Tataragić.

„Sarajevo zaslužuje status grada filma, a i istina je da je produkcija u opadanju, osobito produkcija dugometražnog igranog filma u Bosni i Hercegovini. Međutim, bez obzira na situaciju u kojoj se nalazimo, bez obzira na činjenicu da se izvori finansiranja nisu promijenili u državi Bosni i Hercegovini za film proteklih dvadeset godina uopšte, dok se potpuno promijenila produkcijska klima i kod nas u državi a i šire.

Bez obzira na tu činjenicu da ne pratimo te trendove u smislu finansiranja filmova i razvoja filmske infrastrukture, postoje i neke druge ohrabrujuće činjenice, a to je da naši autori, producenti nastavljaju raditi, nastavljaju snimati i svake godine imamo, u takvoj jednoj vrlo negativnoj klimi preko 60 dugometražnih, kratkometražnih filmova snimljenih u BiH.“

Tataragić ovo uspoređuje sa situacijom u Hrvatskoj gdje su izdvajanja za film znatno viša. Samo za produkciju u Hrvatskoj se izdvaja između pet i deset miliona eura, gdje se s ovim novcem proizvede oko 200 filmova. S druge strane, u Bosni i Hercegovini s praktično 800.000 eura, u najboljem slučaju, se proizvede 60 filmova.

„To pokazuje zapravo da smo mi jedna vitalna industrija i da imamo autore, da imamo producente, i da još uvijek imamo snagu, i to je nešto što je prepoznao UNESCO, a to je nešto što se vidi i svake godine ne Sarajevo Film Festivalu.“

Zakon korak ka rješenju

Problem bh. kinematografije jesu nedovoljna sredstva koja izdvajaju vlade na državnom i nižim nivoima. Do rješenja, smatra Tataragić, moglo bi se doći u samo dva koraka. Na prvom mjestu je svakako usvajanje zakona o audiovizualnoj djelatnosti.

„Bez zakona koji će strukturirati i sistematizirati cijelu kinematografiju, mi ne možemo krenuti dalje. To je prvi korak. A drug korak jeste donijeti mjere kojima bi se pomoglo produkciji bh. filma. Tu bi značajne mjere bile u vidu poreskih olakšica. To bi nas učinilo konkurentnim na tržištu filmske produkcije.“

Sve više filmova u BiH nastaje koprodukcijom, a o prednostima takve suradnje za male kinematografije kakva je bosanskohercegovačka, Tataragić kaže da su velike.

„Nešto što je koprodukcija nije strana produkcija. Ako uzmemo za primjer moj film Šavovi, koji će uskoro ići u kina, koji je imao premijeru u Berlinu, to je bh. film, srpski, slovenački i hrvatski film.

Bez obzira koliko je koja država doprinijela, investirala u taj film, on ima četiri nacionalnosti. I to nije nešto loše. S raspadom Jugoslavije mi smo postali jedna jako mala država i jednostavno, barem mi koji se bavimo proizvodnjom filma, znamo da mi ne možemo sami snimiti film. Pa čak i kada on nije zvanično koprodukcija, pa čak i onda kada je samo bosanskohercegovački film, mi znamo da ćemo morati zovnuti nekoga od strane ekipe, je li, ako već nazivamo Hrvatima ili Srbima ili Makedoncima, Crnogorcima, Slovencima… strancima. Mi znamo da ćemo sigurno nekoga iz ekipe imati ko je iz Hrvatske, ko je iz Srbije, ko je iz Crne Gore itd. Možda i iz Njemačke, Austrije.“

Prednosti koprodukcije bh. filmski autori su prepoznali, na samo zbog toga što je bh. filmska industrija mala nego i zato što su u BiH tako nesređeni izvori finansiranja.

Tataragić s tim i vezi smatra da baš iz ovih razloga treba govoriti o „vitalnim autorima i hrabrim producentima“ koji usprkos nepovoljnim uvjetima odluče producirati filmove.

„Ako ostane tako i ako mi i dalje budemo imali po 50, 60 ili 70 filmova u bh. programu na Sarajevo Film Festivalu, ja ću biti optimistična. Ovo znači da nama jako malo fali da se vratimo u normalnije tokove.“

Kao "gradovi filma" za 2019. godinu, osim Sarajeva na listu su upisani Valladolid (Španija), Potsdam (Njemačka), Mumbai (Indija) i Wellington (Novi Zeland). Ovaj status gradove stavlja na mapu drugih kreativnih gradova kojih dosad ima 246.

„Status grada filma daje posebnu vidljivost u svijetu filma, što je uvijek jako dobro.“

Međutim, scenaristica Tataragić smatra da za unapređenje kinematografije u BiH treba više razumijevanja vlasti u BiH, prvom redu donošenje zakona o audiovizualnoj djelatnosti.

  • 16x9 Image

    Meliha Kešmer

    Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku na bosanski, hrvatski i srpski jezik. Novinarstvom se bavi od 2014. kada je počela raditi na portalu Radiosarajevo.ba. Prije toga je radila kao lektorica. Na Radiju Slobodna Evropa radi od oktobra 2017. kao novinarka i producentica za društvene mreže u digitalnoj jedinici Balkanskog servisa Radija Slobodna Evropa.

XS
SM
MD
LG