Uprkos embargu, izvoz naoružanja iz Srbije nije stao, a ključna državna firma za trgovinu oružjem Jugoimport SDPR imala je milionsku zaradu.
To pokazuju finansijski izveštaji firme za prošlu 2025. godinu, koje je analizirao Radio Slobodna Evropa (RSE).
Prihodi Jugoimport SDPR-a, za koje je zaslužan uvoz i izvoz naoružanja, premašili su 300 miliona evra.
Našli su se među prvih pet kompanija u državi po rastu prihoda.
Ali, dok za uvoz nije bilo smetnji, do zarade firme na polju izvoza došlo je u godini kada je država zvanično obustavila prodaju municije i naoružanja ka inostranstvu.
Srbija je, nakon instrukcija tadašnjeg predsednika Aleksandra Vučića, krajem juna 2025. uvela moratorijum na izvoz - u jeku izraelsko-iranskog sukoba, ali i učestalih optužbi iz Moskve da preko posrednika izvozi municiju u Ukrajinu.
Izvoz je ponovo pokrenut u februaru 2026.
Ali, kako se u međuvremenu prodavalo naoružanje iz Srbije?
Jugoimport SDPR u odgovoru za RSE tvrdi da njihov izvoz nije bio stopiran, već da je pooštrena procedura za dobijanje izvozne dozvole.
"Pored saglasnosti Ministarstva spoljnih poslova, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva odbrane i BIA (Bezbednosno-informativne agencije), uvedena je i saglasnost Saveta za nacionalnu bezbednost", dodaju.
A na čelu Saveta bio je Vučić, tada kao predsednik države.
"Činjenica da su poslovi funkcionisali pokazuje da su postojale dve liste. S jedne strane, zvanična blokada svih, a s druge strane, pozitivna lista onih kojima je odobreno da se izvozi", ocenio je za RSE vojni analitičar Aleksandar Radić.
"Zapravo je odluka bila u rukama Vučića. On je samovoljno uveo moratorijum. A ako Vučić kaže - negde izvozite, onda se izvozilo. Sve ostalo je bilo pod embargom", dodaje.
Iz Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) do objave teksta nisu stigli odgovori na pitanja u vezi sa trgovinom naoružanjem i ulozi Aleksandra Vučića u tim poslovima.
'Strogo poverljivo'
Poslovi sa naoružanjem bili su, po pravilu odlazeće vlasti, strogo poverljivi.
"Izvoz nije stao, ali nemate uvid kome se izvozilo", zaključuje Radić.
Isto važi i za uvoz oružja, gde su prihodi Jugoimport SDPR-a bili još veći. Dok je četvrtina prihoda u 2025. dolazila od izvoza, za tri četvrtine bili su zaslužni uvozni poslovi.
Taj trend se, prema javno dostupnim finansijskim izveštajima firme, nastavlja i sa novim poslovima, vrednim oko 2,9 milijardi dolara.
Jugoimport SDPR, tako, navodi da su tokom 2025. zaključili 57 izvoznih ugovora sa 22 zemlje, u vrednosti od 643 miliona dolara.
Sa 27 zemalja je, kako kažu, zaključeno 237 uvoznih ugovora u vrednosti od 2,2 milijarde dolara.
Koje su sve zemlje u pitanju i šta se nabavlja – nema detalja.
U odgovoru za RSE, kompanija kao svoje ključne klijente navodi Kipar, Azerbejdžan, Izrael. Ali ne precizira kako sa njima trguje.
Šta je sa uvozom oružja?
Najveći deo uvoza Jugoimport SDPR-a u 2025. godini - čak 90 odsto, jesu nabavke za oružane snage Srbije, pokazuju finansijska dokumenta.
Iz ove firme za RSE poručuju da Ministarstvu odbrane pružaju podršku u administrativnim poslovima - kao što su sastavljanje ugovora i plaćanje, ali da sama firma ne odlučuje šta će se i od koga kupiti.
O nabavkama ćuti Ministarstvo odbrane, dok su izveštaji međunarodnih organizacija u proteklom periodu pokazivali da je Srbija najviše naoružanja i vojne opreme uvozila iz Kine - poput balističkih raketa i protivvazdušnih sistema.
A u arsenalu Vojske Srbije našlo se i izraelsko oružje.
Istovremeno, tadašnji predsednik Aleksandar Vučić hvalio se rastućom vojnoindustrijskom saradnjom sa Izraelom.
U Srbiju su tako stizali izraelski dronovi, a ka Izraelu je ubrzana isporuka municije od oktobra 2023, kada je otpočeo sukob u Gazi.
Pod velom tajne, najavljena je i saradnja Jugoimport SDPR-a sa privatnom izraelskom firmom, u fabrici za proizvodnju dronova nadomak Beograda.
"Uvoz naoružanja nije bio odgovor na konkretne potrebe Vojske. Zapravo, politika je odlučivala šta će se kupiti prema nekim tajnim ugovorima, dogovorima koji su sklapani u četiri oka", smatra Aleksandar Radić.
Trgovinu oružjem opisuje kao jedan od ključnih poslova odlazeće vlasti.
"Naoružanje je korišćeno kao referenca u spoljnoj politici, ali pre svega kao mehanizam za potencijalno koruptivne ugovore za koje ćemo tek sad moći da vidimo šta se zapravo dešavalo", ukazuje Radić.
Šta obećavaju izborni pobednici?
Pobednici nedavnih parlamentarnih izbora 25. oktobra, Studentska lista, najavljuju reviziju ugovora o trgovini naoružanjem.
Kažu i da će buduća Vlada formirati nezavisnu komisiju koja bi utvrdila moguće zloupotrebe i korupciju. U fokus stavljaju i poslovanje Jugoimport SDPR-a.
A kako bi budući potezi nove vlasti mogli uticati na već dogovorene poslove, za sada nije poznato.
"O specifičnim akcijama koje se tiču pojedinačnih preduzeća ćemo raspravljati i javnost obavestiti kada bude formirana izvršna vlast", poručeno je iz Studentske liste u pisanom odgovoru za RSE.
Dok kao "apsolutno netačne" odbacuje optužbe za korupciju i kontrolu SNS-a nad poslovima, Jugoimport poručuje da će, kao državna firma, "slediti politiku Vlade".
Vojni analitičar Aleksandar Radić, međutim, ne veruje da bi već potpisani ugovori mogli da se stopiraju.
"Teško da ćemo moći da oborimo neke ugovore zbog koruptivnosti. Mi možemo da sredimo sistem, da u budućnosti uspostavimo neke normalne odnose, normalan režim kontrole. Ali nažalost, mislim da je sve što je do sada učinjeno zapravo nepopravljivo", dodaje on.
Smatra da su poslovi sklapani tako da štite interese ugovornih strana.
Radić je inače u egzilu, nakon što je za njim izdata poternica po nalogu Višeg javnog tužilaštva, koju on smatra politički motivisanom.
Zašto nema izveštaja o uvozu i izvozu oružja?
Detaljniji podaci o tome šta od naoružanja i vojne opreme, i u kojim količinama, Srbija izvozi i uvozi, nisu javno dostupni proteklih godina.
Tako, ne zna se precizno ni sa kim sve trguje državni Jugoimport SDPR.
Država je, međutim, preko nadležnog ministarstva ranije objavljivala izveštaje o trgovini naoružanjem, jer joj je to zakonska obaveza.
"Kao poverljivo je tretirana tačna struktura robe, ali ste imali precizne izveštaje koje zemlje su uvoznici, izvoznici. Sad više nemamo tu sliku", ukazuje Aleksandar Radić.
Izostanak državnih izveštaja poklopio se sa ruskom invazijom na Ukrajinu, kada su se pojavile sumnje da je Beograd izvozio oružje i ka Moskvi i ka Kijevu.
Od početka rata u februaru 2022, Beograd je tvrdio da se drži "principa neutralnosti" i da zaraćenim stranama ne isporučuje naoružanje i vojnu opremu.
Ipak, prijateljski odnosi Srbije i Rusije su se nastavili uprkos zapadnim sankcijama, dok je zvanični Beograd ostao među retkim evropskim saveznicima Kremlja.
A onda je Rusija optužila Srbiju da "pokušava da joj puca u leđa", jer isporučuje municiju Ukrajini preko posrednika, među kojima se ističu pojedine NATO članice u Evropi.
U saopštenju ruske Spoljne obaveštajne službe (SVR) iz 2025. godine, izlistane su i srpske državne firme koje su učestvovale u isporukama.
Na spisku firmi koje su Ukrajini isporučile "sto hiljada granata i milion komada municije za automatsko oružje" našao se i Jugoimport SDPR.
Zvaničnici Srbije su više puta odbacili optužbe da se Kijevu direktno isporučuje municija, ali su naglasili i da ne mogu da utiču na to gde će završiti naoružanje koje država legalno prodaje na međunarodnom tržištu.
Kojim je kanalima naoružanje stizalo na ratište u Ukrajini, nije zvanično potvrđeno.
Mreža ćerki firmi Jugoimport SDPR-a
Jugoimport je, kao državna kompanija, jedna od najvećih u regionu u oblasti odbrambene industrije.
Nije zadužena samo za trgovinu naoružanjem, već i za njegovu proizvodnju, kao i za razvoj složenih borbenih sistema - kao što su oklopna vozila.
Kako sami opisuju na sajtu, zaduženi su i za promociju "srpske vojno-industrijske proizvodnje na svetskom tržištu".
Zadatak im je i da vojsku i policiju Srbije opremaju složenim borbenim sistemima iz domaće proizvodnje i iz uvoza.
Jugoimport SDPR posluje i kroz mrežu ćerki firmi – njih desetak, koje se bave proizvodnjom i trgovinom naoružanjem.
Ćerke firme su stacionirane u Beogradu, ali i u Adi na severu zemlje, Valjevu i Požegi na zapadu, Kuršumliji na jugu.
Jugoimport SDPR ima manjinski udeo i u jednoj banci.
Sa 23 odsto akcija, manjinski je vlasnik Srpske banke.
Većinski udeo u ovoj banci, čiji je primarni zadatak da pruža podršku namenskoj industriji i javnim preduzećima, ima Vlada Srbije.
Poslovi sa Alta bankom u stečaju
Ali, Srpska banka nije jedina sa kojom Jugoimport SDPR posluje.
Registar Narodne banke Srbije pokazuje da firma ima desetine računa u različitim bankama.
Među njima su se našla i tri računa (jedan dinarski i dva devizna) u Alta banci, u momentu njenog gašenja i odlaska u stečaj krajem oktobra.
U odgovoru za RSE, Jugoimport SDPR tvrdi da je na njihovom računu ostalo "znatno manje od 50 hiljada evra", koliko pokriva osiguranje, i da će to biti u celosti namireno u postupku stečaja i likvidacije Alta banke.
Saopštili su i da poslovanje firme nije ugroženo.
Računi su, kako navode, otvoreni još za vreme JUBMES banke, pre privatizacije.
Nekada državna Jugoslovenska banka za međunarodnu ekonomsku saradnju (JUBMES) postala je vlasništvo Davora Macure i njegove Alta grupe 2020. godine.
Među malim akcionarima JUBMES-a, pre privatizacije, bio je i Jugoimport SDPR – sa oko 3,5 odsto akcija.
A račune u Alta banci imale su i dve ćerke firme Jugoimport SDPR-a.
Firma "Kovački centar" je u momentu gašenja banke na računu imala oko 150 evra (18 hiljada dinara), dok je firma "Belom" imala nešto više od deset hiljada evra (1,2 miliona dinara).
A registar Narodne banke Srbije pokazuje da je kod Alta banke bilo registrovano više stotina aktivnih menica, gde se Jugoimport SDPR navodi kao "dužnik".
Više od 40 menica registrovano je kod Alta banke samo od februara do oktobra ove godine - pre nego što je banka otišla u stečaj, a njen vlasnik Davor Macura završio u pritvoru zbog optužbi da je iz trezora izneo 380 miliona evra.
Menice, kao hartije od vrednosti, služe kao sredstvo plaćanja, obezbeđenja naplate ili garancije u poslovnim i finansijskim odnosima.
Jugoimport SDPR kaže da je Alta banka, kao i bilo koja druga, služila kao "tehnički kanal", koji je podnosio podatke za registar menica NBS.
"Uloga banke u tom poslu je da verifikuje identitet potpisnika i da prosledi podatke u centralnu bazu NBS. Posao i ugovor su nezavisni od banke u kojoj je izvršena registracija", navode u odgovoru.
Firma, međutim, ne objašnjava čemu služe ove menice, ranije zavedene kod Alta banke – odnosno, u čiju su korist registrovane i koje obaveze obezbeđuju.
Tajni ugovori i javni milionski tenderi
Tenderi za nabavku naoružanja izostaju, jer se poverljivi poslovi dogovaraju tajno i direktnom pogodbom, ali neki drugi se sprovode.
Jugoimport SDPR putem javnih nabavki ugovara različite usluge i nabavku opreme – od softvera, preko kancelarijskog pribora, goriva i vozila, do alata, opreme za restoran i radne odeće.
Za to je od početka 2026. godine potrošio gotovo osam miliona evra.
A jedan od najvrednijih tendera trenutno je u toku.
Firmama je upućen poziv da se nadmeću za ugovor vredan oko pet miliona evra – za nabavku avionskih karata i hotelskog smeštaja za potrebe Jugoimport SDPR-a u naredne tri godine.
Prošli trogodišnji ugovor, za iste usluge, bio je trostruko manji – oko 1,5 miliona evra.
Firma za RSE poručuje da su njene javne nabavke "transparentne" i da se sprovode u skladu sa zakonom, a da ugovor dobija "najpovoljniji ponuđač".
Ipak, odluke o dodeli ugovora tokom 2026. godine koje je analizirao RSE, pokazuju da je Jugoimport SDPR vrlo često imao samo jednog ponuđača na tenderima, što je suprotno načelima konkurentnosti.