Beograd je od Pekinga kupio supersonične balističke rakete, potvrdio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, dok susedna Hrvatska traži reakciju NATO saveza.
Srbija je tom kupovinom, posle Pakistana, postala prva država kojoj je Kina isporučila rakete CM-400, velike razorne moći.
I, prema međunarodno dostupnim registrima naoružanja, jedina u Evropi koja ih poseduje, dok su joj u okruženju države NATO članice.
U regionu se zato "upalio radar", jer ciljevi ovih raketa, velike razorne moći, mogu biti udaljeni i par stotina kilometara.
Aleksandar Vučić, sa druge strane, tvrdi da Srbija nema nameru nikog da napada, dok ističe da Vojska ima "značajan broj raketa i da će ih imati još više".
Ne odgovara, međutim, koliko ih je, kad su nabavljene i koliko ih je Srbija platila Kini, dok Beograd sa Pekingom produbljuje vojnu saradnju, uprkos kritikama Zapada.
Na pitanja o detaljima nabavke novog kineskog naoružanja do objave teksta za RSE nisu odgovorili Predsedništvo i Vlada Srbije, ni Ministarstvo odbrane.
Komentari do sada nisu stigli ni iz Evropske unije, američkog Stejt Departmenta (State Department) i sedišta NATO saveza.
Vojni analitičar Aleksandar Radić smatra da Zapad "neće ćutati" na odluku vlasti u Srbiji da izaberu Kinu kao partnera za nabavku hipersoničnih raketa.
"To je politički izbor Aleksandra Vučića. Kina mu pruža podršku, dok on kupuje kinesko oružje. Nabavka je zapravo instrument spoljne politike, mehanizam kojim ulazite u čvrst, strategijski odnos na nivou država i očekujete određeni nivo razumevanja i podrške za svoje interese", opisuje on.
Radić ističe i da Srbija, kao država koja nije deo NATO saveza, ne bi mogla ni da očekuje da ovako razorno oružje kupi na Zapadu, od neke od država članica.
"Vi, i kad ste unutar NATO, limitirani ste kako ćete i kad dobiti neka sredstva, a kamoli kad niste. Kina je, sa druge strane, spremna da proda tehnološka dostignuća koja druge zemlje neće da prodaju ili ih ne poseduju", dodaje on.
Peking je, prema poslednjim podacima, najveći vojni snabdevač Beograda – gotovo dve trećine naoružanja stiglo je iz Kine u proteklih pet godina.
Iako su Evropska unija i Sjedinjene Države više puta upozoravale vlasti u Srbiji na opasnosti produbljivanja vojne saradnje sa Kinom, konkretnije mere su do sada izostajale.
Čemu služe rakete CM-400?
Vojni analitičar Aleksandar Radić rakete CM-400 opisuje kao sredstva velikog dometa i velike vatrene moći, koja "daleko nadmašuju sve što je do sad imala Vojska Srbije".
"Ovo je drastičan iskorak u odnosu na dosadašnje mogućnosti. Srbija ima ofanzivne kapacitete, jer su dometi ovih sredstava maltene ravni balističkim raketama iz vremena Hladnog rata", dodaje on.
Domet kineskih raketa CM-400 može biti i do 400 kilometara.
Ali, pretpostavlja se da je verzija za strano tržište, sa oznakom CM-400 AKG koju poseduje i Srbija, sa manjim dometom – oko 250 kilometara.
Time ove rakete mogu da gađaju udaljene ciljeve, bez opasnosti da se nađu u dometu neprijateljske protivvazduhoplovne odbrane.
Ovi projektili, prema specifikacijama, pri kraju svoje putanje ka meti dostižu brzinu od oko pet maha, što je petostruka brzina zvuka.
"Zato je takvo sredstvo jako teško za oboriti. Nije nemoguće, ali je u praksi odbrana od takvih sredstava vrlo težak zadatak", ocenjuje Radić.
Ističe i da se ovakve rakete smatraju sredstvom odvraćanja od eventualnog napada.
Napominje i da u okruženju nema zemalja "koje bi imale sredstvo uzvratnog udara" ili protivvazdušni sistem koji bi bio efikasan u odbrani od takve rakete.
Zato je, kaže, pojava ovih raketa u posedu Vojske Srbije otvorila pitanja u regionu - šta to treba da znači i da li bi jačanje ofanzivnog potencijala moglo da se tumači kao direktna pretnja.
Ali, naglašava da Srbija "nema kapacitet" da nekog napadne.
"Nije reč o sredstvima, već o atmosferi i istorijskom momentu. Jer Srbija je okružena članicama NATO, jedini mogući scenario rata u ovom momentu bio bi rat protiv NATO. Dakle, ne postoji ništa što bi bila indicija da Srbija ima agresivne namere", dodaje on.
Smatra da će, zbog toga, kineske rakete služiti za "psihološko-propagandnu igru u regionu" i rasprave ko šta ima od oružja i "ko kome preti".
'Alarm u Zagrebu'
Od država regiona, na nabavku kineskih supersoničnih raketa prva je reagovala Hrvatska.
Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je 12. marta da će Zagreb tim povodom razgovarati sa NATO saveznicima i upozoriti ih na "novost u arsenalu Vojske Srbije".
Dodao je da ne očekuje "da bi posjedovanje takvog vrlo ozbiljnog oružja moglo u bilo kojoj varijanti doći u poziciju da se koristi prema susjednim zemljama, Hrvatskoj ili nekoj drugoj".
Pre toga je i hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić rekao da se nada da će rakete "ostati u skladištu gde im je i mesto".
Na društvenim mrežama i u hrvatskim medijima raspravljalo se o dometu rakete, kojoj je dat nadimak "zagrepčanka" - uz pitanje da li bi mogle da dosegnu ciljeve u glavnom gradu Hrvatske.
"Zagreb neće odlučivati šta će Srbija da ima", bio je komentar predsednika Srbije na reakcije iz Zagreba.
Reagujući na Plenkovićevu izjavu, Vučić je 12. marta za RTS naveo da se Srbija "sprema da bude napadnuta od strane saveza koji formiraju Priština, Tirana i Zagreb".
"Mi ne možemo da napadamo NATO zemlje, a i Albanija i Hrvatska su NATO zemlje. Niti želimo da ih napadamo. Ali mislim da su njima to jedine namere. Samo što čekaju trenutak. Srbija ima dovoljno odvraćajuće snage za dve zemlje i jedan entitet", rekao je on.
Hrvatska, Albanija i Kosovo su u martu 2025. potpisali Deklaraciju o saradnji u oblasti odbrane i bezbednosti, što su srpski zvaničnici opisali kao pretnju po bezbednost Srbije.
Vučić je rekao da mu je Plenković, u razgovoru polovinom februara, rekao da vojna saradnja Hrvatske sa Albanijom i Kosovom nije usmerena protiv Srbije.
"Saslušao sam ga i to je to. Ali, da li i dalje imam tu dozu nelagode i straha? Imam", dodao je.
Prema Vučićevoj oceni, Srbija ima korektne i dobre odnose sa NATO. Ali je ponovio da neće pristupiti toj vojnoj alijansi.
Kako je Vučić potvrdio da Srbija ima supersonične rakete?
Vučićeva potvrda na javnom servisu, da je Srbija kupila kineske supersoinčne rakete, dolazi nakon što su na jednom specijalizovanom vojnom forumu proteklih dana objavljene fotografije borbenih aviona MiG-29 u letu, sa "novim teretom".
Jedan avion je, kako je navedeno, nosio kineske rakete sa oznakom CM-400 AKG.
Aleksandar Radić opisuje da je fotografije u blizini vojnog aerodroma Batajnica, kod Beograda, napravio "anonimni entuzijasta" i okačio ih na forum.
Ističe da su "fotografi entuzijasti", kako se nazivaju u vojnim krugovima, čest izvor podataka o tome šta poseduju armije zemalja širom sveta.
"To nije slučaj samo Srbije, već i u Sjedinjenim Državama, na primer. Uobičajeno je, nije protivzakonito. Čak i u Kini, gde biste očekivali zatvoreniji sistem, gotovo svakodnevno se pojavljuju snimci nekih njihovih novih aviona, nove generacije, koje su napravili entuzijasti", opisuje.
"Na fotografiji se vide rakete koje su vrlo verovatno školske, pretpostavljam da je reč o proveri gabarita i ponašanja MiG-29 u letu sa takvim teretom, jer one nisu namenski projektovane za taj avion", dodaje on.
U intervjuu za javni servis, predsednik Srbije je potvrdio da je vojska "uspešno izvršila integraciju" kineske rakete na ruske borbene avione koje poseduje.
Ali ovo, prema fotografijama, nije jedino novo kinesko oružje.
Na borbenom avionu uočena je i planirajuća avio bomba LS-6, takođe kineske proizvodnje.
Ove bombe, prema opisu vojnog analitičara Aleksandra Radića, omogućavaju da avioni sa velike udaljenosti "precizno ili relativno precizno" pogađaju mete.
"To su sredstva vrlo solidnog dometa: šezdeset, sedamdeset kilometara", dodaje on.
Predsednik Srbije, međutim, nije želeo da kaže koliko je novog naoružanja kupljeno od Kine i po kojoj ceni.
"Strašno su skupe rakete. Mi smo dobili popust mali", poručio je.
"Količina tajna, a cena još tajnija", ocenjuje Aleksandar Radić, ukazujući na praksu vlasti da ne objavljuju podatke o uvozu i izvozu naoružanja i vojne opreme.
Ali Srbija je, u skladu sa međunarodnim konvencijama, dužna da prijavljuje uvoz ovakvih sistema naoružanja. Ti međunarodni izveštaji se objavljuju polovinom godine, za prethodnu godinu.
U tom slučaju bi, ukoliko su kineske rakete stigle ove godine, podaci o količini mogli da budu dostupni polovinom 2026.
Ko ima kineske rakete CM-400?
Prema podacima Međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) iz Stokholma, supersonične rakete CM-400, i to verziju CM-400AKG, od Kine je do sada kupio Pakistan.
Od 2010, kada su poručene, pa do 2019. godine, Pakistanu je isporučeno 100 ovih raketa.
Prema ovom registru, nijedna država Evropske unije proteklih godina nije kupovala sisteme naoružanja iz Kine.
U trgovini oružjem, glavni partneri Pekinga su u Africi i Aziji, uz pojačavanje vojne saradnje sa Rusijom.
A dok vlast u Srbiji i dalje "balansira" između Istoka i Zapada, pojačavaju se pritisci iz Brisela da Srbija uskladi svoju spoljnu bezbednosnu politiku sa evropskom.
Iako sa EU pregovara o članstvu od 2014, otvaranje poglavlja stoji u mestu. Od 2021. nije otvoreno nijedno.
"Iz EU, kao saveza, insistira se na poštovanju elemenata zajedničke spoljne i odbrambene politike. Tu Srbija dolazi u konflikt između ambicije da ide ka Evropi i želje da se poseduje ofanzivni kapacitet kineskog porekla", ocenjuje vojni analitičar Aleksandar Radić.
Jednom kada Srbija postane članica EU, svi sporazumi sa trećim državama moraće da se raskinu. To uključuje i sporazume sa Kinom.
Od dronova do protivvazdušnih sistema
Vojnici Srbije već operišu kineskim naoružanjem, od borbenih dronova do raketnog protivvazdušnog sistema FK-3.
Dronovi CH92-A predstavljeni su 2020. i to je bila prva nabavka iz Kine koja je ušla u borbeni sastav Vojske.
Srbija je tada postala prva evropska država koja je uvezla kinesku avijacijsku opremu.
Potom su usledile nabavke borbenih dronova CH-95, i protivvazdušnih sistema FK-3 i HQ-17.
Nakon vojne parade u Pekingu, na kojoj je u septembru prošle godine bio gost kineskog predsednika Si Đinpinga, Vučić je izjavio je da je gledao "šta bi bilo zanimljivo da se nabavi za potrebe Vojske Srbije".
Tada su, kako je rekao, zvaničnici Srbije razgovarali sa predstavnicima više od deset kineskih vojnih kompanija, ali nije naveo više detalja.
A tri meseca kasnije, nakon sednice Saveta za nacionalnu bezbednost, Vučić je najavio da će Srbija u narednih i po dana udvostručiti vojne kapacitete.
Nije, međutim, precizirao šta će od naoružanja biti nabavljeno iz inostranstva.
Prema podacima Međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) iz Stokholma, u proteklih pet godina, Srbija je najviše oružja uvezla upravo iz Kine (61 odsto), zatim iz Francuske (12 odsto) i Rusije (7 odsto).
U poslednje dve godine domaća namenska industrija uvezla je iz Kine robu vrednu najmanje 240 miliona evra.
To pokazuju carinski podaci u koje je Radio Slobodna Evropa imao uvid, za 2024. i prvu polovinu 2025. godine.
Radio Slobodna Evropa na Telegramu
Registrujte se i budite u toku uz sadržaje Radija Slobodna Evropa na Telegramu!
Klikom ovde dobijate brze, pouzdane i relevantne informacije o najvažnijim dešavanjima o kojima svakodnevno izveštavamo.