Posjeta generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea Sjedinjenim Američkim Državama 8. - 12. aprila bila je u velikoj mjeri uokvirena kao trenutak "biti ili ne biti" za vojni savez.
S obzirom na to da je Washington sve ogorčeniji zbog manjka pomoći evropskih saveznika u napadu na Iran i držanju Hormuškog moreuza otvorenim, pojavile su se sugestije da će predsjednik Donald Trump pokušati povući Sjedinjene Države iz NATO-a.
To se nije dogodilo kada su se lideri sastali u Bijeloj kući 8. aprila. Međutim, prijetnja ostaje, kao i američke kritike alijansi.
Ipak, čini se da postoji svojevrsni put za opstanak NATO-a kao netaknute i relevantne organizacije, što uključuje nastavak potrošnje na odbranu i aktivniju ulogu Evrope na Bliskom istoku.
Može se reći da je transatlantsko putovanje bivšeg nizozemskog premijera nosilo određene rizike.
Trump se danima obrušavao na svoje saveznike, optužujući evropske zemlje za "veoma glupu grešku" i tvrdeći da "NATO nije uradio apsolutno ništa" kada je u pitanju Iran.
Ponovo je iznio prijetnje o svojim političkim planovima za Grenland, što je dodatno uplašilo Brisel, dok je državni sekretar Marco Rubio napomenuo da će Washington "ponovo ispitati svoj odnos s NATO-om" nakon što se kampanja u Iranu završi.
Kritike su nastavljene i nakon sastanka Trumpa i Ruttea, pri čemu je predsjednik na mreži Truth Social objavio: "NATO nije bio tu kada nam je trebao, i neće biti tu ako nam ponovo zatreba. Zapamtite Grenland, taj veliki, loše vođeni komad leda!!!"
Pa ipak, olakšanje u Briselu bilo je opipljivo.
Povlačenje ili premještanje američkih trupa?
Jedan izvor upoznat s razgovorima, govoreći pod uslovom anonimnosti, rekao je da postoji "olakšanje što nakon toga nisu imali zajedničku izjavu za medije ili konferenciju na kojoj bismo dobili još više javnog šibanja". Drugi je rekao da su utisci "pomiješani".
"Nije sjajno, ali moglo je biti i gore; očigledno je to bila korisna prilika za Trumpa da iskaže svoje frustracije", dodali su.
Na samu činjenicu da je do sastanka došlo samo dan nakon objave dvosedmičnog primirja gleda se kao na "sretnu koincidenciju", jer se posjeta planirala već duže vrijeme.
Umjesto potpunog povlačenja SAD-a iz saveza, što bi zahtijevalo teško dostižnu dvotrećinsku većinu u američkom Senatu, čini se da bi Washington mogao razmotriti premještanje trupa iz zemalja koje se smatraju "beskorisnim" u vezi s Iranom.
To je, međutim, nešto što je većina evropskih saveznika ionako očekivala, jer se o daljem smanjenju broja američkih trupa u vojnom savezu raspravlja već mjesecima, iako konkretne brojke još nisu objavljene.
U Evropi se nalazi oko 70.000 američkih vojnika raspoređenih u 30 baza, koje služe i kao sredstvo odvraćanja, ali i za podršku operacijama poput onih na Bliskom istoku.
Ta korisnost navodi većinu evropskih prijestolnica na vjerovanje da će Amerikanci ostati, mada u smanjenom broju.
"SAD neće otići, ali će igrati sporedniju ulogu u Evropi, iako na mnogo načina to već radi", rekao je jedan evropski diplomata za RSE, dodajući da problem nije toliko u "vojnicima na terenu", koliko u stručnjacima poput obavještajnih službenika, gdje "određeni jaz već postoji".
Više evropski NATO?
Međutim, Rutte je pokušavao pozitivno prikazati situaciju.
U Briselu ga vide kao "vrhunskog šaptača Trumpu", ne uvijek u laskavom smislu, a posjeta SAD-u dala je šefu NATO-a još jednu priliku da pohvali američkog predsjednika.
U intervjuu za CNN nakon sastanka u Bijeloj kući, rekao je da je to bila "veoma otvorena i iskrena diskusija, ali i diskusija između dobrih prijatelja". Priznao je i da je predsjednik "očigledno razočaran mnogim saveznicima NATO-a, i ja razumijem njegove razloge".
Iako su neki evropski diplomati naveli da nisu sve članice EU bile sretne s nekim Rutteovim stavovima, posebno njegovom tvrdnjom da u organizaciji ne preovladava mišljenje da je rat ilegalan, a drugi su se osjećali nelagodno kada je odbio komentarisati Trumpovu nedavnu prijetnju o uništenju čitave civilizacije, i dalje su smatrali da je sastanak prošao najbolje što je mogao.
Kasnije, u govoru u Fondaciji i institutu Ronald Reagan 11. aprila, Rutte je izložio ono što vidi kao put naprijed uoči sljedećeg samita NATO-a u Ankari u julu, odbacujući tvrdnje da savez slabi.
"Da budem jasan: ovaj savez se ne zavarava da problemi ne postoje. Saveznici prepoznaju, i ja prepoznajem, da smo u periodu dubokih promjena u transatlantskom savezu. Evropa preuzima veći i pravedniji udio u zadatku osiguravanja svoje konvencionalne odbrane. I od toga nema povratka, niti ga treba biti", istakao je Rutte.
Istakao je da su prošle jeseni, kada su ruski avioni narušili estonski vazdušni prostor, italijanski, finski i švedski avioni bili ti koji su ih presreli. A kada su ruski dronovi prošle godine upali na teritoriju Poljske, holandski lovac F-35 je bio taj koji je pucao na njih.
Očekujte da ćete čuti mnogo više o tome kako Evropa i Kanada povećavaju izdatke za odbranu.
Nedavni godišnji izvještaj NATO-a pokazao je da su svi saveznici, osim Mađarske i Slovačke, povećali svoje rashode u 2025. godini u odnosu na prethodnu.
NATO na Bliskom istoku?
Jedan diplomata NATO-a primijetio je da će "Ankara biti festival osmijeha i vrtit će se oko samo jedne stvari – novca, a tu nam ide dobro".
Ali ubuduće neće biti riječ samo o tome koliko Evropljani troše na odbranu. Morat će dokazati svoju korisnost Washingtonu i izvan vlastitog kontinenta.
Iako je veliki fokus bio na odbijanju Španije da dozvoli Sjedinjenim Državama korištenje svojih baza u kampanji protiv Irana, NATO je želio istaći da je većina drugih saveznika pokušala pomoći.
Što je najvažnije, Njemačka, Portugal i Ujedinjeno Kraljevstvo dozvolili su Washingtonu korištenje baza u svojim zemljama. Francuska je dala zeleno svjetlo za prisustvo američkih aviona u misijama podrške partnerima u Zaljevu.
Na primjer, bazu Souda Bay na grčkom ostrvu Krit koristio je nosač aviona USS Gerald R. Ford za popunu zaliha, goriva i popravke prije nego što je nastavio prema Splitu, u Hrvatskoj, na dalje održavanje.
NATO će nastojati promovisati više ovakvih primjera u budućnosti.
Iako Trump nije postavio nikakve konkretne zahtjeve na sastanku u Washingtonu, zvaničnici NATO-a priznaju da će pojedinačni saveznici morati učiniti više.
Oana Lungescu, bivša glasnogovornica NATO-a, rekla je za RSE da bi konkretnije stvari mogle biti u pripremi uoči ili tokom okupljanja u Ankari.
"Iako u ovoj fazi nema rasprave o NATO-ovoj misiji, Rutte igra ključnu ulogu iza kulisa u koordinaciji s britanskim premijerom Starmerom i francuskim predsjednikom Macronom, sastavljajući 'koaliciju voljnih' za osiguranje Hormuškog moreuza nakon prestanka neprijateljstava i za provođenje vojnog planiranja", rekla je ona.
Šta je s Ukrajinom?
Tu je i pitanje Ukrajine, za koju se mnogi evropski saveznici u NATO-u boje da će biti zaboravljena usred rata u Iranu.
"Trebali smo reći 'pomozite nam oko Ukrajine, a mi ćemo pomoći oko Irana'", rekao je jedan evropski diplomata pod uslovom anonimnosti, dodajući da su tu "propustili priliku".
I dalje postoji strah da bi Sjedinjene Države mogle povući ključno dijeljenje obavještajnih podataka u ovoj oblasti, ali i da će vazdušna odbrana koja je Kijevu očajnički potrebna otići negdje drugo ako dođe do nastavka ratovanja na Bliskom istoku.
Linas Kojala, šef Centra za geopolitičke i sigurnosne studije u Vilniusu, rekao je da je to upravo onaj balans koji će Rutte morati izvesti kako se približava samit u Ankari, dok sjena Moskve uveliko visi nad istočnim članicama saveza.
Pogled u budućnost
Ambasadori EU trebali bi se sastati u Briselu kako bi odobrili novu misiju u Armeniji, koju će zvanično potvrditi ministri vanjskih poslova bloka sedmicu dana kasnije.
Misija, koja počinje kasnije ove godine i uključuje do 100 državljana EU, uglavnom će pomagati Erevanu u suočavanju sa stranim uplitanjem, kao što su razne hibridne prijetnje koje dolaze iz Rusije.