Nekada dio strateške vizije SAD-a, danas Kosovo gotovo da ne postoji u nacionalnoj strategiji. Prioriteti Vašingtona su se promijenili, a Kosovo nije iskoristilo period mira, ostajući ranjivo.
Početkom ovog mjeseca, Bijela kuća predsjednika Donalda Trumpa objavila je Strategiju nacionalne sigurnosti – dokument koji svaka američka administracija izdaje kako bi objasnila svoje prioritete u vanjskoj politici.
Strategija, koja nosi potpis predsjednika, naglašava da "dani kada su Sjedinjene Države podržavale cijeli svjetski poredak kao Atlas, su prošli", da "pitanja drugih zemalja su zabrinjavajuća za SAD samo ako njihove aktivnosti direktno ugrožavaju američke interese" i da "Sjedinjene Države će reafirmisati i implementirati Monroovu doktrinu kako bi povratile američki primat na Zapadnoj hemisferi".
Dokument od 33 stranice takođe poziva na "kultivisanje otpornosti" u Evropi, upozoravajući da kontinent potcjenjuje demokratiju, blokira mir u Ukrajini i suočava se sa "nestajanjem civilizacije" zbog visokih migracija i pada nataliteta.
Krivi i evropske zvaničnike za ometanje pokušaja SAD-a da zaustave rat u Ukrajini i optužuje vlade da ignorišu "veliku evropsku većinu" koja želi mir.
Kosovo se spominje samo u poglavlju o "principima", kao jedan od uspjeha predsjednika Trumpa u postizanju mira između Kosova i Srbije.
Evropljani su s zabrinutošću dočekali ovu strategiju – "temelji partnerstva zahtijevaju uzajamno poštovanje, posebno u momentima političkih neslaganja", rekao je predsjednik Evropskog savjeta, Antonio Costa.
Prema ocjeni Olivije Enos iz Hudson instituta, strategija otvoreno priznaje da Amerika ne može da se bavi sa svime, izostavlja neke regione i probleme, i jasno rangira prioritete, počevši od Zapadne hemisfere, zatim Azije, Evrope i na kraju Bliskog istoka.
Ovaj izbor, prema njenom mišljenju, je diskutabilan za one koji žele stabilniju vanjsku politiku, ali je namjeran.
"Ja sam to pročitala kao rangiranje prioriteta. Drugi se možda neće složiti, ali za mene je poruka jasna: ovo je naša hemisfera, zato ovo ima najveći značaj za nas. Mi ćemo se pobrinuti da naša granica bude sigurna. To je glavni prioritet", kaže Enos za Radio Slobodna Evropa.
Za kritičare, strategija je ideološki opterećena.
Bivši pomoćnik američkog sekretara za državu, Daniel Fried, kaže da ona razdvaja vrijednosti od interesa, kosi se sa drugim američkim politikama i favorizuje radikalnu desnicu u Evropi, suprotno samim strateškim ciljevima SAD-a.
Nepostojanje Kosova i Balkana uopšte u strategiji, prema Friedu, reflektuje i smanjenje hitnosti krize tamo, kao i očekivanje da Evropa preuzme glavnu ulogu.
Dodaje da, sa ideološkim tonom nove strategije, možda je i "bolje" za Kosovo da uopšte ne bude spomenuto.
"Strategija je lako mogla zanemariti Balkan kao evropsko pitanje, a ne pitanje SAD-a. I, čak, mogla je kritizirati i naš prethodni fokus na Balkanu... zašto smo se uključili u izgradnju države Kosova ili u pitanja ljudskih prava, što nas je dovelo do oružanog konflikta", kaže Fried za program Expose Radija Slobodna Evropa.
Ali, prema njegovim riječima, konfuzija je vidljiva i u samom glavnom gradu svjetskog odlučivanja – u Vašingtonu.
Kongres tamo gura naprijed Zakon o odobrenju nacionalne odbrane, koji je u suprotnosti sa Nacionalnom strategijom.
On ima za cilj da ojača vojni angažman SAD-a u Evropi i poveća pažnju prema saradnji Rusije sa Kinom i Sjevernom Korejom.
Zakon garantuje 76.000 američkih trupa u Evropi, zabranjuje velika povlačenja opreme i nastavlja podršku baltičkim državama, kako bi se suzbila Rusija.
U dijelu o Zapadnom Balkanu stoji, između ostalog, da je „u zajedničkom interesu SAD-a i zemalja ovog regiona da one imaju održiv ekonomski rast i razvoj“.
Sporazum o Putu ka normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije ocjenjuje se kao „pozitivan korak naprijed u unapređenju normalizacije između dvije zemlje“ i naglašava da se one moraju truditi da postignu neposredan napredak u njegovoj implementaciji.
"Sjedinjene Države moraju nastaviti podržavati sveobuhvatni konačni sporazum između Kosova i Srbije zasnovan na uzajamnom priznanju", stoji u dokumentu.
Fried kaže da je jezik u njemu "potpuno suprotan" jeziku same strategije.
"Postavlja granice nad sposobnošću administracije da povuče trupe iz Evrope. Ovo je takođe republikanski dokument. Predsjednik Predstavničkog doma, Mike Johnson, ga je podržao", kaže Fried.
Zbog ovih kontradikcija, kako ih Fried naziva, on vidi "relativnu nadu" – da SAD nisu toliko odlučne da se povuku iz Evrope koliko strategija sugeriše.
Za Kosovo, savez sa SAD ostaje nepokolebljiva osovina. Nakon sastanka sa predsjednikom Trumpom u septembru, predsjednica zemlje, Vjosa Osmani, rekla je da mu je zahvalila za, kako je navela, neumoran angažman za mir.
Tokom ove godine, Trump je nekoliko puta spomenuo Kosovo, uglavnom da istakne svoju ulogu posrednika koji je zaustavio konflikt između njega i Srbije.
Za bivšeg austrijskog diplomatu, Wolfganga Petritscha, epoha klasičnog saveza između Evrope i SAD – onog koji je izgrađen nakon 1945. – je završena.
Na Balkanu, kaže on, uloga SAD se smanjuje i u strateškom i u političkom smislu. Region se sve više vidi kao evropska odgovornost – a balkanske države, posebno Kosovo, koje nije ni član UN-a niti NATO-a, moraju se prilagoditi ovoj realnosti.
"Mi sada živimo u eri nesigurnosti – potpune nesigurnosti – što za manje i ranjivije države poput Kosova predstavlja još veći izazov nego za one koje su već u Evropskoj uniji i koje mogu pokušati djelovati zajedno unutar EU", kaže Petritsch.
On ne očekuje izbijanje novog velikog konflikta na Zapadnom Balkanu samo zato što SAD mogu smanjiti nivo svog angažmana. Naglašava da Evropa ima vitalni interes da ne dozvoli još jedan rat na svom pragu, izvan onoga što se već dešava u Ukrajini.
Američki kamp Bondsteel u Kosovu ostaje ključni element sigurnosti, ali njegova važnost u budućnosti, kaže Petritsch, u velikoj mjeri zavisi od odnosa SAD-Rusija.
Fried, s druge strane, je oprezniji: prema njegovim riječima, region bi postao ranjiviji ako Sjedinjene Države smanje svoje prisustvo i angažman.
On procjenjuje da bi Rusija i Kina iskoristile takav američki vakuum na različite, ali komplementarne načine.
"Kina će pokušati da kupi infrastrukturu i ključne čvorišta, kako bi dobila kontrolu nad više sektora ekonomije. Rusija će pokušati da koristi neke zemlje kao agente, kako bi iskoristila njihove slabosti i stvorila haos kad god može. U svakom slučaju, obje zemlje će vidjeti Balkan kao teren za ostvarenje svojih šireg ambicija“, kaže Fried.
Anketa koju je sproveo Međunarodni republikanski institut u periodu maj-jul ove godine pokazuje da lideri dvije velike sile uživaju značajnu podršku u nekim zemljama Balkana.
U Srbiji, na primjer, 50 posto ispitanika ima "veoma povoljan" stav prema Vladimiru Putinu iz Rusije, dok 38 posto ima isti stav prema Xi Jinpingu iz Kine.
Na Kosovu, samo sedam posto ispitanika izražava "veoma povoljan" stav prema Putinu i šest posto prema Kini. A za Trumpa, ovaj procenat dostiže 52.
Fried kaže da Evropa, posebno EU, mora preuzeti vođstvo u stabilizaciji Zapadnog Balkana, jer održiva budućnost regiona leži unutar EU.
On naglašava da EU mora imati moć da suzbije agresivne elemente u Beogradu, koji djeluju kako bi podstakli nove konflikte u Kosovu ili održali Bosnu podijeljenu zauvijek.
Prema njegovim riječima, kada Evropa potpuno preuzme ovu odgovornost, prostor za Rusiju i druge destabilizirajuće aktere da igraju igre na Balkanu biće znatno smanjen.
"Evropa mora preuzeti vođstvo sada. Kada je propala, SAD su bile primorane da intervenišu. Razumijem to, ali stvarni problem pripada Evropi, jer bolja budućnost ovih zemalja leži unutar Evrope – ako žele ostvariti potencijal koji zaslužuju", kaže Fried.
Evropska unija kontinuirano potvrđuje svoj angažman za perspektivu članstva Zapadnog Balkana u EU. Sljedeći samit EU-Zapadni Balkan održaće se 17. decembra u Briselu. Od zemalja regiona, samo Kosovo još nije kandidat za članstvo.
Petritsch kaže da će Kosovo uvijek trebati profesionalne i stabilne odnose sa Vašingtonom, ali mora prilagoditi očekivanja i izbjegavati pretpostavku da će SAD "riješiti"regionalne probleme kao krajem 1990-ih.
Prema njegovim riječima, sigurnost i napredak Kosova zavisiće mnogo više od evropske integracije, unutrašnje političke stabilnosti i postizanja stvarnog kompromisa sa manjinama.
"Kompromis je suština demokratije. Mislim da ideja da se pronađe pozitivan kompromis još nije snažna na Kosovu. Ali, vremena se sada mijenjaju. Evropa je najvažniji i najrelevantniji partner za izgradnju države i za ekonomski i politički razvoj. Ona sada mora postati novi i ozbiljan fokus za Prištinu", kaže Petritsch.
Fried naglašava važnost da Kosovo bude demokratska država, a ne nacionalistički projekat, koji odražava najgori dio prošlosti Srbije.
"Bio sam dio odluke SAD da podrže nezavisnost Kosova, i to je bila prava odluka. Zastava Kosova je izvrsna: ne predstavlja samo jedan narod, već sve građane zemlje, i oblikovana je prema zastavi EU. Ona jasno simbolizuje budućnost Kosova u Evropi za sve njene građane. Naš sporazum sa Kosovom bio je: mi ćemo podržati nezavisnost, ali vi morate raditi na demokratskom, a ne nacionalističkom Kosovu. Ne želimo malu verziju Miloševićeve Srbije", zaključuje Fried.
To implicira da je u regionu gdje se vrijeme čekanja na vanjske garancije bliži kraju, pravi test za Kosovo spremnost da implementira obećana prava za srpske građane i da pokaže da je demokratski kompromis, a ne stalni sukob, put ka sigurnosti i većoj evropskoj podršci. U suprotnom, Kosovo riskira da ostane zarobljeno u sopstvenim problemima, dajući za pravo skepticima.