Šanse postoje, ali su ograničene.
Tako direktorka nevladinog Pokreta Fol (Govori), Međide Demoli (Mexhide Demolli), i Emir Abraši (Abrashi) iz nevladine organizacije Demokratija plus vide mogućnost postizanja političkog dogovora o izboru novog predsednika Kosova.
Premijer Kosova Aljbin (Albin) Kurti, inače lider vladajućeg Pokreta Samoopredeljenje, održao je u ponedeljak sastanak sa liderom Demokratskog saveza Kosova (DSK), Ljumirom Abdidžikuom (Lumir Abdixhiku), te najavio razgovore i sa Demokratskom partijom Kosova (DPK).
Kurti i Abdidžiku su nakon sastanka naveli da dogovor nije postignut, ali da će nastaviti razgovore kako bi se izbegli novi parlamentarni izbori.
Radio Slobodna Evropa (RSE) se obratio kabinetu premijera Kurtija sa upitom kakva su očekivanja od pregovora, te da li je neko političko rešenje na vidiku, ali odgovor nije stigao.
S druge strane, portparol Demokratske partije Kosova, Faton (Abdullahu) Abdulahu, za RSE kaže da će se lider ove najveće opozicione stranke, Bedri Hamza, odazvati pozivu premijera kada se konkretizuje predlog, odnosno kada bude jasno o čemu će se razgovarati.
"To konkretizovanje bi nam pomoglo da predlog razmotrimo u našim najvišim partijskim organima, na primer u Glavnom odboru DPK-a, i da nakon toga izađemo sa konkretnim odgovorom", navodi Abdulahu.
Kurti mora da obezbedi širu podršku poslanika Skupštine Kosova do 28. aprila – kada ističe rok koji je odredio Ustavni sud za izbor predsednika. Ukoliko do dogovora ne dođe, Kosovo će ići na prevremene parlamentarne izbore, koji moraju biti održani u roku od 45 dana.
Vjosi Osmani je predsednički mandat istekao u subotu, nakon čega je funkciju vršioca dužnosti predsednika preuzela predsednica Skupštine, Aljbulena Hadžiu (Albulena Haxhiu), kako je predviđeno Ustavom Kosova.
Šta kažu brojke?
Prema Ustavu Kosova, kandidat za predsednika mora da dobije dvotrećinsku većinu u Skupštini od 120 poslanika, odnosno najmanje 80 glasova.
Ukoliko u prva dva kruga glasanja nijedan kandidat ne dobije potreban broj glasova, u trećem krugu dovoljna je prosta većina – najmanje 61 glas, uz kvorum od 80 prisutnih poslanika.
Pokret Samoopredeljenje ima 57 poslaničkih mandata i formirao je Vladu uz podršku devet poslanika iz redova nevećinskih zajednica. Demokratska partija Kosova ima 22 mesta u Skupštini, Demokratski savez Kosova 15, a Alijansa za budućnost Kosova (ABK) 6.
Kurti je ranije rekao da želi da obezbedi više od 80 glasova kako bi izbor predsednika bio siguran.
Kakve su šanse za konsenzus?
Međide Demoli za RSE ukazuje da su sve političke partije izrazile želju da se novi izbori izbegnu, te da je sastanak Kurtija i Abdidžikua ostavio prostor za nastavak pregovora.
Ipak, naglašava da je za postizanje konsenzusa potrebno da Samoopredeljenje prihvati nepartijskog kandidata, da DPK ili ABK ne bojkotuju sednice i obezbede kvorum, te da DSK sa svojih 15 poslanika bude "most" između strana.
"Verovatnoća da se ova tri uslova ispune u roku od tri nedelje je mala, ali ne i nemoguća, ukoliko bude spoljnog pritiska, naročito od međunarodnih partnera poput EU i Sjedinjenih Američkih Država", kaže Demoli.
Emir Abraši ocenjuje da nije bilo ozbiljnijih pregovora sa DPK i ABK, dok razgovori sa DSK nisu doneli konkretne rezultate.
"Ukoliko se ovako nastavi, najverovatnije je da će rok isteći bez rešenja, a zatim sledi još jedan politički manevar uz prebacivanje odgovornosti na opoziciju", navodi on.
Dodaje da Samoopredeljenje, kao najveća parlamentarna stranka, treba da olakša postizanje konsenzusa.
"To može podrazumevati prihvatanje određenih zahteva opozicije kako bi se izbegli prevremeni izbori", kaže Abraši i dodaje da bi neuspeh mogao ukazivati na nedostatak stvarne želje za rešenjem ili težnju da se zadrži kontrola nad predsedničkom funkcijom.
Ko može da bude kompromisni kandidat?
Abraši smatra da bi nepolitička ličnost mogla da obezbedi konsenzus, jer je predsednik ustavom definisan kao "simbol nacionalnog jedinstva".
U tom kontekstu dodaje da je potreban kandidat koji garantuje institucionalnu neutralnost, stabilnost i kredibilitet.
"S obzirom na duboku polarizaciju, teško je zamisliti da neko iz postojeće političke elite može efikasno da obavlja tu funkciju. Najrealniji put je izbor ugledne, nestranačke ličnosti", kaže on.
Samoopredeljenje je 5. marta za predsednika predložilo Gljauka Konjufcu (Glauk Konjufca) i Fatmire (Kollcaku) Kolčaku, ali proces nije završen zbog nedostatka kvoruma.
Dan kasnije, bivša predsednica Osmani donela je dekret o raspuštanju Skupštine, ali ga je Ustavni sud poništio uz obrazloženje da nema pravno dejstvo.
Da li se proces izbora predsednika zloupotrebljava?
Demoli ocenjuje da Samoopredeljenje pokušava da se predstavi kao konstruktivna strana, ali da u praksi nema dovoljno pomaka ka rešenju.
Dodaje da je i opozicija često posezala za opstrukcijom, pa je bojkot sednica postao gotovo rutinska reakcija, što je narušilo parlamentarnu kulturu.
"Na kraju, imamo dve strane koje tvrde da žele stabilnost, ali je svaka vidi kroz sopstvenu dominaciju. To znači da više nije reč samo o ustavnoj krizi, već o krizi zajedničke političke svrhe", zaključuje ona.
Abraši ocenjuje da opozicija pokazuje spremnost za dijalog, dok je pristup Kurtija i Samoopredeljenja manje fleksibilan.
"Očekuje se da opozicija podrži kandidata vlasti, što nije održivo u parlamentarnom sistemu koji zahteva saradnju", navodi on.
Dodaje da je Kurti ranije imao priliku za širi dogovor, uključujući reizbor Vjose Osmani, ali do toga nije došlo.
U međuvremenu, predsednica Skupštine i vršilac dužnosti predsednice, Aljbulena Hadžiu, izjavila je 7. aprila da je spremna da pomogne u rešavanju pitanja izbora predsednika.