Presuda u slučaju protiv Hašima Tačija (Hashim Thaçi), Kadrija Veseljija (Veseli), Jakupa Krasnićija (Krasniqi) i Redžepa Selimija (Rexep Selimi) mogla bi imati težinu koja prevazilazi pravnu sudbinu četvorice optuženih.
Mark Ellis, pravni stručnjak, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da bi to moglo pomoći u definisanju granica zajedničkog zločinačkog poduhvata i komandne odgovornosti kada su u pitanju viši rukovodioci.
U centru će biti pitanje da li je postojala zajednička zločinačka namjera i da li je svaki od optuženih imao efektivnu kontrolu i znanje o zločinima koje su počinili njihovi podređeni.
Za Ellisa, direktora Međunarodne advokatske komore, važnost odluke ne leži samo u njenom zaključku, već i u načinu na koji će biti obrazložena, kao i u tragovima koje može ostaviti na međunarodno krivično pravo i razumijevanje rata na Kosovu (1998-99).
Za šta su Thaci i ostali optuženi?
Hašim Tači (Hashim Thaçi), Kadri Veselji (Veseli), Redžep Selimi (Rexep Selimi) i Jakup Krasnići (Krasniqi), svi istaknute ličnosti Oslobodilačke vojske Kosova tokom rata 1998. i 1999. godine, nalaze se u pritvoru u Hagu od novembra 2020. godine, kada je optužnica protiv njih objavljena.
Ona uključuje šest tačaka optužnice za zločine protiv čovječnosti: progon, zatvaranje, druga nehumana djela, mučenje, ubistvo i prisilni nestanak, kao i četiri tačke optužnice za ratne zločine: nezakonito ili proizvoljno hapšenje i pritvaranje, okrutno postupanje, mučenje i ubistvo.
U tom dosijeu, četvorica su opisana kao dio "zajedničkog zločinačkog poduhvata", koji je imao za cilj da zauzme i vrši kontrolu putem zastrašivanja, zlostavljanja i uklanjanja protivnika.
Njihove žrtve, prema optužnici, bili su Srbi, Romi i Albanci koji nisu podržavali OVK.
Sumnja se da je najmanje 102 osobe ubijeno, dok se više od 20 vodi kao nestalo.
Tužilaštvo takođe tvrdi da optuženi, zbog svojih rukovodećih položaja, snose odgovornost i za zločine koje su počinili njihovi podređeni.
Sva četvorica optuženih su se izjasnila da nisu krivi po optužbama.
Presuda će biti objavljena 16. septembra 2026. godine.
U centru, zajednički zločinački poduhvat
Radio Slobodna Evropa: Nakon više od tri godine suđenja, koja su po vašem mišljenju glavna pravna pitanja koja sudije moraju da riješe u slučaju protiv Tačija, Veseljija, Selimija i Krasnićija?
Mark Ellis: Generalno, mislim da je ovo izuzetno važan slučaj i da su pravna pitanja zaista zanimljiva.
Mislim da će se ljudi, prije svega, fokusirati na pitanje da li je uopšte postojao zajednički zločinački poduhvat i, ako jeste, koji je bio njegov obim.
To je glavni fokus.
Kao što znamo, optužnica kaže da su sva četvorica optuženih dijelila ovaj zajednički cilj. Dakle, prvi zadatak, mislim, biće da se odluči da li je ovaj zajednički cilj dokazan van razumne sumnje, a zatim, naravno, da se pređe na procjenu učešća svakog optuženog u ovom zajedničkom planu.
Jer, kao što znamo, četvorica optuženih su imala različite funkcije i, stoga, mislim, doprinos svakog od njih će morati da se procijeni.
Dakle, morate donekle razdvojiti ova pitanja, iako posmatrate sva četiri pojedinca u okviru koncepta zajedničkog zločinačkog poduhvata.
Drugo pitanje koje me je uvijek zanimalo i za koje mislim da će ovde biti zanimljivo jeste komandna odgovornost.
To je, kao što znamo, pokretano paralelno sa optužbama za zajednički zločinački poduhvat.
Govorimo o konceptu koji postoji već duže vrijeme. Bio je dio Statuta Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, ali će vijeće morati da procijeni svakog optuženog pojedinačno, da li je postojao odnos nadređenog i podređenog i da li je optuženi imao efektivnu kontrolu.
To je ovde zaista bitno.
Zatim, mora se utvrditi da li su optuženi znali ili imali razloga da znaju da se zločini čine i nisu ništa učinili da ih zaustave. To je poseban pravni test od optužbi za zajednički zločinački poduhvat.
Dakle, to su pitanja koja me intrigiraju u ovom slučaju i koja smatram bitnim za njega.
Kontrola i hijerarhija u OVK takođe u fokusu
Radio Slobodna Evropa: Koliko je za presudu ključan sukob između tvrdnje Tužilaštva da su zločini bili dio koordinisane kampanje i argumenta odbrane da je OVK bila fragmentirana i da četvorica optuženih nisu imala efikasnu kontrolu na terenu?
Mark Ellis: Izuzetno je važno. Mislim da je ovo jedno od dva najvažnija činjenična pitanja koja će biti obrađena u presudi, jer utiče i na optužbu za komandnu odgovornost i na tužilačku teoriju o zajedničkom zločinačkom poduhvatu.
Tužilaštvo je tvrdilo da su njih četvorica imali neku vrstu opšteg autoriteta nad ovim pokretom i nad akcijama koje su se dogodile, uključujući, ako se dobro sjećam, nad mrežom pritvorskih centara gdje su, naravno, navodno počinjeni zločini.
Tužilaštvo će reći: "To možemo dokazati putem komunikacije OVK, interne komunikacije".
Ali, kao što ste rekli, odbrana tvrdi da je, u stvari, cijela ova struktura bila veoma labavo organizovana. Nije bilo hijerarhije. Operativni autoritet o kome se govorilo u ovom slučaju, prema ovom argumentu, pripadao je vojnim komandantima, a ne političkom i obavještajnom rukovodstvu koje se sada sudi.
Dakle, presuda bi trebalo da se pozabavi ovim pitanjem. Ovo su zaista kritične tačke.
Radio Slobodna Evropa: Ali koliko je teško, prema međunarodnom krivičnom pravu, preći sa utvrđivanja da su se zločini dogodili na utvrđivanje da su viši politički ili vojni lideri individualno odgovorni za njih? Koji dokazi obično utvrđuju ovu vezu?
Mark Ellis: Veza je u tome da se može pokazati da su optuženi, zapravo, bili na položaju vlasti. Da su imali efektivnu kontrolu. Da su imali kontrolu nad onim što se dešavalo. Da su znali šta njihovi podređeni rade i nisu ništa učinili da ih zaustave. Sve ovo služi za izgradnju slučaja.
Tužilaštvo je bilo u mogućnosti da koristi internu komunikaciju koju je uspjelo da unese u sudski dosije, i to je ono što se radi: gradi se struktura dokaza.
Ranije ste pitali da li je ovo ključni dio slučaja. I jeste. Jer su i odbrana i tužilaštvo proveli mnogo vremena fokusirajući se na pokušaje da opovrgnu međusobne argumente.
Dakle, u osnovi, radi se o izgradnji slučaja kroz dokaze.
Radio Slobodna Evropa: Ali ako sudije zaključe da su zločini počinjeni, ali nisu uvjerene da je tužilaštvo van razumne sumnje dokazalo vezu optuženih sa njima, šta bi to značilo za širu teoriju slučaja tužilaštva?
Mark Ellis: Kao što sam rekao na početku, ovde postoje dvije paralelne linije: jedna se odnosi na komandnu odgovornost, a druga na zajednički zločinački poduhvat.
Dakle, teorija zajedničkog zločinačkog poduhvata može opstati čak i bez dokazivanja da je svaki od optuženih lično naredio ili počinio određeno nezakonito djelo ili zlostavljanje.
Ona služi kao teorija koja povezuje sva četiri optužena sa navodnim zločinima, dok se individualna komandna odgovornost ispituje odvojeno.
Mislim da je zajednički zločinački poduhvat možda najkritičniji dio slučaja.
Ranije ste pitali koliko je ova teorija tužilaštva centralna i šta bi se desilo ako bi je sudije odbacile. Ovo je veoma važno pitanje, jer ako sudije odbace ili značajno ograniče zajednički zločinački poduhvat, onda se moraju osloniti na individualnu odgovornost, uključujući komandnu odgovornost, koja mora biti posebno povezana sa svakim optuženim, a ne sa širim zajedničkim ciljem.
To ne znači da se to ne može učiniti. Ali onda se postavlja pitanje: šta se dešava ako se ne može dokazati da je optuženi imao efektivnu kontrolu? Ako se ni to ne dokaže, onda slučaj počinje da slabi.
Dakle, sudije mogu odbaciti ili značajno ograničiti teoriju zajedničkog zločinačkog poduhvata, a ipak utvrditi individualnu odgovornost, posebno na osnovu komandne odgovornosti.
Zato je ovo pitanje toliko važno za presudu.
S druge strane, ako sudije prihvate teoriju zajedničkog zločinačkog poduhvata uglavnom onako kako je predstavljena u optužnici, uključujući i njene proširene oblike, to bi bilo od velikog značaja. To bi ojačalo primjenjljivost ove doktrine u međunarodnim tribunalima, jer je zajednički zločinački poduhvat bio kontroverzan koncept, posebno njegov treći oblik [koji se bavi predvidljivim posljedicama].
Ovaj oblik se suočava sa sve većom kontrolom i kritikama u međunarodnim krugovima krivičnog prava. Stoga, ako ga sudije podrže, to bi dalo veću težinu konceptu.
Iz tog razloga, značaj presude ide dalje od Kosova. Bez obzira da li sudije odbace zajednički zločinački poduhvat, ograniče njegovu primjenu ili ga prihvate, odluka će biti važna i za buduće slučajeve i za sudove koji mogu koristiti koncept.
Presuda sa težinom koja prevazilazi Kosovo
Radio Slobodna Evropa: Ovo je najvažniji slučaj o kome će Specijalizovana vijeća Kosova ikada odlučivati. Da li će kredibilitet samog Suda biti u pitanju 16. septembra?
Mark Ellis: Nikada nisam bio jedan od onih koji povezuju kredibilitet suda sa odlukom koju donese. Uvijek sam bio rezervisan prema takvom pristupu.
Ono što ja gledam je koliko je presuda dobro obrazložena, koliko je kontroverzna i na kojim argumentima je zasnovana.
Do sada je sam slučaj praćen kontradikcijama. Ali, na primjer, ako optužbe nisu dokazane, ne bih odmah rekao da se dovodi u pitanje ceo kredibilitet procesa ili Suda. Ne vidim to tako.
Moramo veoma pažljivo pogledati kakva je presuda bila i kako je obrazložena.
Jer, šta god da se desi, mislim da će ova presuda imati dubok uticaj na buduće slučajeve i na razvoj međunarodnog krivičnog prava.
Radio Slobodna Evropa: Da li bi ova presuda mogla postati presedan za način na koji međunarodni sudovi procjenjuju odgovornost?
Mark Ellis: Mislim da će to postati presedan. Mislim da će doprinijeti postojećoj sudskoj praksi, bez obzira na to kakva će biti odluka.
Tako funkcioniše međunarodno pravo. Ono se nastavlja nadograđivati slučajevima; odluke u tim slučajevima definišu i redefinišu elemente pravne teorije.
Radio Slobodna Evropa: Kakva god da bude presuda, ona će postati dio debate o tome kako se pamti rat na Kosovu. Kako bi sud trebalo da napravi razliku između procjene krivične odgovornosti četiri osobe i donošenja presude o OVK ili o legitimnosti samog rata na Kosovu?
Mark Ellis: Oduvijek sam smatrao da sudove treba posmatrati kao institucije sa važnim, ali ograničenim odgovornostima. Oni se bave konkretnim optužbama i slučajevima. Njihova uloga je da pokušaju da donesu pravdu žrtvama koje više nemaju glas, ali to ne znači da sudovi uvijek uspjevaju u tome.
Posljedice njihovih odluka mogu biti ogromne i dalekosežne. Često ljudi van pravosudnog sistema donose ove odluke i pokušavaju da ih iskoriste za svoje interese, da podrže svoje stavove. Sudovi to ne mogu da kontrolišu.
Ali mislim da je veoma važno da odluka bude dobro obrazložena, bez obzira na konačni ishod, i da takođe uključuje istorijski kontekst, ako ga možemo tako nazvati, onoga što se dogodilo na Kosovu, kao što ste pomenuli.
U tom smislu, sudske odluke mogu imati značajan uticaj na to kako će istorija gledati na sukob.
Ali, opet, sud je ograničen slučajem koji je pred njim i optužbama o kojima mora da odluči. Mora da ostane u okviru tih ograničenja.
Vjerujem da takve odluke pomažu u stvaranju činjenične osnove, od istorijskog značaja i što bliže istini koliko sud može postići.
Mislim da ovo pomaže javnosti da razumije šta se dogodilo i, nadam se, takođe pomaže da se osigura da u istoriji onoga što se dogodilo ostane osnova istine, da su neke činjenice iznete na vidjelo kroz sudski proces.
Mislim da je ovo važan doprinos koji sudovi daju.
Radio Slobodna Evropa: Šta ćete vi, lično, vidjeti u presudi?
Mark Ellis: Mislim da ću se osvrnuti na tačno ono što sam upravo rekao: da li je to jasna i dobro definisana odluka, koja nam daje dublji uvid u počinjene zločine, u vezi sa konkretnim optužbama.
Takođe ću se osvrnuti na to kako ova odluka može pomoći da se ponovo potvrde pravni principi koje danas poznajemo ili da se redefinišu, da li će ih ojačati ili oslabiti. Za mene će to biti među najvažnijim aspektima odluke.
I, na kraju, pitaću se: da li nam ova odluka pomaže da imamo objektivnu i istorijsku sliku, ma koliko ograničenu, o tome šta se dogodilo? Mislim da će i to biti veoma važno.
Da li će ljudi na jednoj ili drugoj strani sukoba prihvatiti odluku je druga stvar.
Ako je odluka dobro obrazložena, biću potpuno zadovoljan time.