Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Gibson: Novinarstvo rizičan posao i u EU


Tom Gibson, predstavnik za EU Komiteta za zaštitu novinara (Committee to Protect Journalists/CPJ)

Živimo u rastućem neprijateljskom okruženju za novinare, unutar i van Evropske unije, i to je duboko zabrinjavajuće i nešto se mora učiniti. Posljednja ubistva pokazuju da je biti novinar veoma rizičan posao i u mnogim EU državama, i pitanje je ko će da ustane i da ih zaštiti, kaže u intervju za RSE Tom Gibson, predstavnik za Evropsku uniju Komiteta za zaštitu novinara (Committee to Protect Journalists/CPJ).

Kada je riječ o EU institucijama, Gibson ukazuje da one kritikuju zemlje izvan EU, ali kada je riječ o unutrašnjosti samog bloka, nemaju kompetencija da kritikuju članice svog kluba, te smatra da je to je jedna od stvari na koju treba da se odgovori.

Predstavnik CPJ kaže da će novinarske organizacije nastaviti da pritiskaju i EU i druge institucije da se osiguraju uslovi za slobodan rad novinara, ali i ukazuje na opasnosti od populističkog trenda unutar EU i potencijalnu promjenu politike nakon izbora za Evropski parlament iduće godine.

Uz ocjenu da i sami građani sve češće nemaju povjerenja u rad novinara, podsjeća i kako su opštoj atmosferi doprinijeli američki i češki predsjednik slanjem indirektnih neprijateljskih poruka.

RSE: Počećemo sa prilično dugim uvodom za prvo pitanje, ali mislim da je važno. U posljednjih godinu i tri mjeseca, četvoro novinara je ubijeno samo na tlu EU. Prvo švedska novinarka Kim Wall u avgustu 2017. Ubio ju je i potom isjekao na komade i bacio u more danski izumitelj Petar Madsen. Policija je relativno brzo riješila slučaj i ubica je osuđen. Potom je u oktobru prošle godine, novinarka istraživač Daphne Caruana Galizia ubijena u eksploziji automobila bombe na Malti. Deset je ljudi uhapšeno u ovom slučaju, samo trojica optužena, naručilac i dalje nepoznat. U februaru 2018. je u Slovačkoj ubijen novinar istraživač Jan Kuciak, zajedno sa vjerenicom, što je uzrokovalo ostavku premijera i njegovog kabineta. U septembru je policija saopštila da je Kuciak ubijen zbog svog posla, da je ubistvo bilo naručeno, a uhapšeno je osam osumnjičenih.

I onda je 6. oktobra u bugarskom gradu Ruse, na obali Dunava, pronađeno tijelo novinarke Viktorije Marinove koja je silovana, pretučena i zadavljena. Za sada su uspjeli da uhapse, relativno brzo, dvije osobe. Kasnije ćemo takođe govoriti o nestalom saudijskom novinaru, ali da Vas prvo pitam o ovom prilično novom trendu unutar EU. Kako ste sve ovo doživjeli?

Gibson: Zajednica za slobodu štampe uključujući, i moju organizaciju Komitet za zaštitu novinara (CPJ), je veoma zabrinuta zbog ovog trenda koji pokazuje rastuće teške uslove za rad novinara, i naravno opasne. Mi smo veoma svjesni da novinari unutar EU i u susjednim zemljama rizikuju prijetnje zbog svog rada. Takođe, treba da gledamo i na širi problem, a to je da se novinari susrijeću sa mnogo izazova u medijskom okruženju koje se veoma brzo mijenja. Što znači da su mnogi novinari pod pritiskom, ne samo fizičkih prijetnji, već psiholoških prijetnji i sajber zastrašivanja (cyber bullying).

Novinari se osim toga suočavaju sa zakonskim prijetnjama, pod ekonomskim su pritiskom i stoga su često prisiljeni da primijene autocenzuru da bi se zaštitili.

Živimo u rastućem neprijateljskom okruženju za novinare, unutar i van EU, i to je duboko zabrinjavajuće i nešto se mora učiniti. Ova ubistva pokazuju da je biti novinar veoma rizičan posao u mnogim EU državama. I pitanje je ko će da ustane i da ih zaštiti.

RSE: Da! Kao i kakvu poruku ubistva novinara unutar EU šalju manje demokratskim društvima kao što su na Balkanu, gdje još imamo brojne nerasvijetljene slučajeve napada i ubistava, kao i prijetnji novinarima na dnevnoj bazi, uključujući i za najviših zvaničnih adresa. Da ne pominjem autoritarne države snažnih vladara kao što su Rusija, Turska, Kina ili, kako što smo nedavno vidjeli u Mjanmaru, sa hapšenjem dvojice Reutersovih novinara koji su istraživali ratne zločine nad Rohindžama?

Gibson: Da, mislim da je veoma važno i da treba da obratimo pažnju na to i da se borimo da se evropske institucije uključe i vide kako one same mogu podržati novinare. U svakom od slučajeva koje ste pomenuli na početku, mi smo imali saopštenje EU lidera koji su snažno osudili ubistva, ali mi zapravo znamo da mnogo novinara u članicama EU rade u veoma teškim uslovima. Prijeti im se i izloženi su kao što sam rekao, raznim vrstama pritisaka, a suštinsko je pitanje kakvu podršku dobijaju.

Ako se osvrnemo, na primjer, na slučaj Daphne Caruane Galizie, znamo da se prije smrti suočavala sa prijetnjama smrću, zakonskim prijetnjama, vlada je kreirala kampanju mržnje prema njoj, bila je hapšena, stavljana na bilborde kojima su je omalovažavali. Znamo pod kakvim je pritiskom bila, bila je u jednoj veoma izolovanoj poziciji, i nije imala niti podrške, niti zaštite.

A ona je samo jedna od mnogih novinara koji su u istoj situaciji. Tako da je pitanje kako EU institucije u Briselu mogu bolje podržati te novinare i da li su zaista voljni da budu kritični prema EU članicama. Jer u ovom trenutku mnogo EU institucija mogu da kritikuju zemlje izvan EU, ali kada je riječ o unutrašnjosti samog bloka, onda oni nemaju kompetencije da kritikuju, i to je jedna od stvari na koju stvarno treba da se odgovori.


RSE: Svi znamo važnost snažne reakcija na ovu vrstu nasilja, ali koliko je važna rekacija ne samo novinarskih udruženja i civilnog društva, oni uvijek osuđuju ovakvo nasilje, već i, kao što ste pomenuli, EU institucija. Primjera radi, Brisel, ili da budem precizna Evropska komisija, u periodičnim izvještajima o napretku za balkanske države zahtijeva od svake države pojedinačno, kandidata ili aspiranta za članstvo, da razriješi napade na novinare i da osiguraju poštovanje slobode medija. I to su postavili kao jedan od glavnih kriterijuma na putu ka EU. Da li mislite da je ovo dobra strategija i da li mislite da postoji još nešto što bi mogli, ili trebali, da urade?

Gibson: Hajde da to stavimo u okvir pristupanja. Zemlja je aplicirala za članstvo, EU je postavila set kriterijuma koje treba ispuniti da bi se priključili Evropskoj uniji, jedan od njih je zaštita slobode medija i to je izvjesna poluga prednosti koju EU može imati.

No, moja poruka koju sam pomenuo ranije je kad se zemlje priključe EU one postaju dio kluba, i onda postaje mnogo teže za institucije u Briselu da budu kritične. Tako da je to ono što vidimo u jednom broju zemlja EU, a Bugarska je jedna od njih gdje smo imali slučaj ubistva novinarke Viktorije Marinove.

Ovo je veoma važan slučaj i sačekaćemo da vidimo šta će se dogoditi, mada u ovom trenutku nijesmo potpuno sigurni da li ubistvo ima ili ne veze sa novinarstvom. Ali ono što je najvažnije je pravda za nju i njenu porodicu, ali je takođe važno da vidimo uslove sa kojima se novinari susrijeću.

Znamo da tamo postoji velika tržišna medijska koncentracija, da je to teškoća za nezavisne novinare, jako je teško novinarima da rade istrage, to je i veoma korumpirano društvo, sa velikim nivoom rizika od fizičkih napada i velikim nivoom rizika od pshihološkog pritiska.

Ono što mi, kao zajednica za slobodu medija, treba da činimo jeste da nastavimo da budemo solidarni, da radimo zajedno, da nastavimo sa pritiskom na vlade da bi uspješno procesuirali ova ubistva. Ali, takođe i da zaštitimo novinare, i da se postaramo da ljudi razumiju ulogu koju novinarske akcije čine za društvo - da one imaju moć pozivanja na odgovornost, građanima osiguravaju informacije. Mi znamo da su u mnogim državama, uključujući i na Balkanu, novinari redovno meta zastrašivanja, stalno imaju problema, a i nemaju uvijek podršku građana.

I pored navedenog, istovremeno oni rade veoma osjetljive istrage a to je veoma važan posao.

Ilustracija
Ilustracija


RSE: Šta mislite da same novinarske asocijacije, kao CPJ, mogu učiniti da bolje zaštite novinare?

Gibson: Komitet za zaštitu novinara će nastaviti da istražuje i dokumentuje slučajeve pojedinačnih hapšenja, napada i ostale probleme, nastavićeno da budemo zagovornici ovdje u Briselu, ali takođe i u Vašingtonu i UN. Želimo da stojimo rame uz rame uz novinare svugdje, novinare koji rade pod rizikom. Mislimo da je veoma važno da uvijek radimo sa novinarima, u ime novinara i sa ostalim organizacijama koje imaju istu misiju.

U veoma smo teškoj situaciji u ovom trenutku i moramo raditi na solidarnosti.

RSE: A koliko je važna saradnja sa institucijama kao EU a i drugim institucijama na Zapadu?

Gibson: EU nastavlja da igra veoma važnu ulogu u zaštiti slobode medija i ljudi gledaju na EU širom svijeta kao na instituciju koja može braniti novinare, zaštiti slobodu štampe i novinare kada su pod rizikom. I stoga je veoma važno da nastavimo vršiti pritisak na EU da bi osigurali da ona ispuni svoju obavezu zaštite novinara. Tako da je traženje podrške u Briselu, za koje sam ja zadužen, jedan aspekat, ali takođe kao dodatak tome, veoma je važno da čujemo glasove novinara širom Evrope, i da se njihovi glasovi pojačaju kroz izvještavanje organizacija za slobodu medija, kao i da ih ljudi u Briselu čuju, slušaju i djeluju.

RSE: Pomenuli ste u odgovoru na prvo pitanje okruženje u kojem novinari danas rade. Do koje mjere neprijateljsko ponašanje prema medijima, generalno tako popularno sada čak i na Zapadu, kao i rast ekstremne desnice i populizma, doprinose tom užasnom trendu otvorenih napada na novinare?

Gibson: Ono što vidimo u Evropi je potencijalna promjena politike. Znamo da sljedeće godine imamo izbore, evropske izbore i izgleda da ih može obilježiti rast populističkih stranka, kao što smo vidjeli da su određene partije uspjele dobiti kontrolu u Mađarskoj, Poljskoj, Italiji. A ove partije često zauzimaju poziciju da podržavaju izvještavanje koje njih favorizuje.

Naravno ono što mi želimo da nastavimo da radimo je da podstičemo sve novinare da izvještavaju na način koji se traži, a to je nezavisno izvještavanje, bez pritiska na njih da predstavljaju određene stavove, da nema miješanja vlade u njihov rad. Mislim da je ključ pronaći prostor da novinari budu kritični. Mi još uvijek kažemo da će novinari unutar EU uvijek imati prostora, koji će im dozvoliti da rade svoj posao slobodno bez miješanja.

Ali mi znamo da su u zemljama kao što je Mađarska i Poljska novinari pod pritiskom, a postoji i polarizacija u novinarskoj zajednici, primjera radi u Poljskoj. Na jednoj strani imate novinare koji zastupaju provladine pozicije, a na novinare koji imaju drugačije mišljenje se gleda kao na antinacionaliste i opoziciju vladi. I to je veoma opasan trend zato što stvara klimu "oni" i "mi". A to nije svrha novinarstva. Novinarstvo je istraživački rad, izvještavanje o činjenicama, i kao što sam rekao, ranije pozivanje na odgovornost onih u čijim je rukama moć.


RSE: Imali smo nedavno slučaj u Makedoniji, gdje je novinar iz državne novinske agencije preko socijalnih mreža pozvao taksiste da napadnu, ili, da budem preciznija, da siluju dopisnicu Financial Timesa Valery Hopkins. On to naravno nije rekao eksplicitno, već je upotrebio vrlo jasnu aluziju iz dobro poznatog makedonskog filma o taksisti koji siluje. Uslijedila je snažna reakcija makedonske Vlade koja se formalno i iskreno izvinila novinarki i WSJ. Ali, kada je ovo eruptiralo, moje makedonske kolege su mi rekle da to nije prvi put, i da je jedina razlika sada što je riječ o stranom novinaru i da je zbog toga reakcija bila tako glasna. Kako je moguće ukloniti ovu kulturu nekažnjivosti koja preovladava u svim balkanskim državama. Imamo desetine slučajeva koji nikada nijesu riješeni?

Gibson: Mislim da je ovo zaista uznemiravajući trend i to ne samo na Balkanu. Ako uzmemoi SAD, imamo taj čuveni video na kojem se Donald Tramp pretvara da tuče nekoga u rvačkom meču, a na lice te osobe koju tuče je stavio logo CNN-a. Pa da tome dodamo i predsjednika Češke, Miloša Zemana, kada je na press konferenciji došao sa kalašnjikovim na kojem je pisalo „za novinare“. Indirektna poruka je jasna.

Pa stoga da se vratim na ono što sam rekao ranije, treba da se fokusiramo kako da podržimo novinare da rade svoj posao na najbolji mogući način, a to je biti u službi građana, lokalne populacije, izgraditi povjerenje u profesionalno novinarstvo. To je pristup koji će tražiti i podržavati organizacije za slobodu medija, tražićemo podršku EU institucija u Briselu, kao i podršku građana i nacionalnih vlada.

Jer kao što sam rekao, sve ovo vidimo kao jedan uznemiravajući trend, i to onaj koji reflektuje neprijateljske stavove prema novinarima u više različitih država širom Evrope.


RSE: Na kraju vas moram pitati i za slučaj nestalog saudijskog novinara Džamala Kašogija iz konzulata Saudijske Arabije u Istanbulu. Iako Turske vlasti same imaju neslavan skor po pitanju represije nad medijima i zastrašivanja novinara, u ovom slučaju rade sve što je neophodno, iz kojih god razloga. The Washington Post, u kojem je on saradnik kolumnista, takođe je sve podigao na noge, no vlada Saudijske Arabije očigledno nije voljna da bude transparentna. Vladi SAD pak trebalo je prilično da reaguju, posebno predsjedniku Trumpu, što je vjerovatno razumljivo budući da ima bliske odnose sa princom Mohamadom Bin Salmanom, de facto vladarom Saudijske Arabije posljednje dvije godine. Moram Vas pitati da li gajite nadu u ovom slučaju?

Gibson: Ja ne mogu zaista dati nikakvu ocjenu, da li se nadamo ili ne. Ono što sada radimo je da pritiskamo vlasti koliko god možemo da obezbijede informacije o tome gdje se nalazi i to ćemo nastaviti raditi sve dok ne dobijemo čvrst odgovor.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG