Dostupni linkovi

Evropski Quo Vadis momenat


Evropski parliament je 1. marta 2022. izglasao rezoluciju kojom su pozvane evropske institucije da odobre status kandidata za Ukrajinu. Za rezoluciju je glasalo 637 poslanika, protiv ih je bilo 13, a 26 uzdržanih. Uoči glasanja održana je emotivna debata (fotografija sa sednice)
Evropski parliament je 1. marta 2022. izglasao rezoluciju kojom su pozvane evropske institucije da odobre status kandidata za Ukrajinu. Za rezoluciju je glasalo 637 poslanika, protiv ih je bilo 13, a 26 uzdržanih. Uoči glasanja održana je emotivna debata (fotografija sa sednice)

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Postoje, zapravo, samo dva načina da se posmatra odgovor Evropske unije na rat u Ukrajini. Prvo viđenje je pesimistično – pokazuje samozadovoljni, uspavani blok, koji pušta da njegov sused, kao i celokupna bezbednosna struktura na kojoj je počivala njena sloboda i bogatstvo, gore u plamenu. A tu je i ono puno nade – da je to klub koji je konačno osetio miris kafe i kao nikad do sad je ujedinjen u donošenju mera, kako bola, tako i solidarnosti, o kojima se pre nedelju dana niko ne bi usudio ni da sanja.

Na pitanje koje viđenje je tačnije još dugo neće niti odgovora. U ovom trenutku, menja se iz dana u dan, iz sata u sat. Dokle god je Ukrajina pod opsadom, rasprava je zapravo poprilično akademska. Ali posle toga, uslediće pravi "Kuo Vadis" momenat za ceo kontinent – da li ćemo videti novu "evropsku renesansu" s kontinentom konačno celim, slobodnim i u miru, ili nešto zlokobnije?

"Neverovatno naivna". To su reči koje sam najčešće čuo od diplomata EU, u opisu reakcije unije na lavinu događaja u poslednjih nekoliko dana. Barem u početku. Američki obaveštajci bili su na licu mesta, sada to svi priznaju. Ali malo ko se zapravo potrudio ili se usudilo da to prizna kada je bilo važno. Mnogi iz baltičkih država i Poljske dobili su svoj trenutak, da kažu "šta sam govorio" – nakon što su decenijama bili odbacivani kao histerični ratnici hladnog rata.

Ali nije samo svest o situaciji bila pogrešna među Evropljanima. Odgovor s kaznenim merama bio je klasičan slučaj "premalo i prekasno". Sve zajedno, one su više od uobičajenih briselskih tačaka, kada su sankcije u pitanju. One će naštetiti Rusiji, posebno u srednjoročnom i dugoročnom periodu, ali očigledno u ovom trenutku nisu imale uticaja – barem ne na proračune Kremlja.

Za mnoge je bilo bolno gledati nesporazume, posebno u Berlinu, oko sankcija SVIFT-a. Čak i kada budu usvojene, neće to biti potpuna zabrana. Neki kažu da je ovo dobro funkcionisalo u Iranu, u smislu pokušaja da se poštedi što više bola običnih ljudi, ali drugi uzvraćaju da vanredne situacije zahtevaju i vanredne mere.

Mnogi će se iznova pitati koliko će još ljudi morati da pogine u Ukrajini, koliko će još gradova biti pretvoreno u ruševine i koliko će Belorusija morati da postane još autoritarnija, pre nego što EU ode korak dalje?

Na meti su različite ključne industrije, ali mnoga preduzeća i dalje trguju sa Rusijom – kao da se ništa nije dogodilo. Postoji zabrana letova, ali to ne sprečava Er Srbiju da poveća letove ka ruskim gradovima, niti sprečava luke da rade kao i obično. Oligarsi su na meti, ali daleko od svih. Beloruske sankcije se dodatno pooštravaju i otvaraju rupe, ali ostaje pitanje zašto to nije učinjeno kada su ekonomske sankcije prvi put uvedene u leto 2021. i kada je statistika pokazala da je trgovina sa Minskom i dalje bila jaka?

Mnogi će se iznova pitati koliko će još ljudi morati da pogine u Ukrajini, koliko će još gradova biti pretvoreno u ruševine i koliko će Belorusija morati da postane još autoritarnija, pre nego što EU ode korak dalje? A odgovor je isti kao i uvek: Brisel uvek mora biti poguran u akciju.

To je ona ista stara priča o letargiji. Bile su potrebne užasne slike hiljada ljudi koji umiru od kovida u bolnicama širom severne Italije, da bi se EU konačno ujedinila oko nagomilavanja zajedničkog duga za borbu protiv pandemije. Bila je potrebna čitava generacija uništenih preduzeća i sredstava za život u južnoj Evropi, da bi Evropska centralna banka (ECB) konačno obećala da će učiniti sve što je potrebno da spasi evro. Kao što mi je jednom rekao jedan cinični evrokrata: "Nikada ne dozvolimo da dobra kriza propadne".

I sva je prilika da će tako biti i sada – ma koliko to zvučalo bezobzirno i grubo za Ukrajince koji se sada bore za svoju egzistenciju.

Ali druga istina je takođe da je ono što je EU uradila u poslednjih šest dana više nego što sam video izveštavajući o Briselu u poslednjih 15 godina.

Da, živimo u vremenu bez presedana, ali nisam ni zamišljao da ću videti sankcije EU Putinu i Lavrovu. Odjednom je bilo moguće sprečiti RT i Sputnjik da rade na tlu EU. Trebalo je samo 24 sata. Razgovaram s diplomatama koje rade na usvajaju pravnog akta za pravnim aktom, vrtoglavom brzinom, umesto uobičajenih nedelja i meseci kalibracije. Video sam kako je EU, dobitnica Nobelove nagrade za mir, izgrađena da jednom zauvek spreči rat na kontinentu, razbila krajnji tabu davanjem Ukrajini pola milijarde evra za kupovinu oružja.

I odjednom, pojavili su se oni lojalni Putinu, poput Miloša Zemana i Marin Le Pen, koji su u jedanaestom satu osudili ruskog lidera. I dok bi to sada moglo biti na dugom štapu, bilo je u briselskim hodnicima takođe i ozbiljnih i stvarnih razgovora o tome da se Kijevu da odgovarajuća perspektiva pristupanja EU. Ironično, Ukrajina nikada nije bila bliža EU nego u ovom trenutku. Da, to je sanjarenje, ali sada postoji hvatač snova.

Ali možda najperspektivniji aspekt od svih jesu slike građana EU širom kontinenta koji demonstriraju u korist Ukrajine, doniraju milione i dobrovoljno se voze do ukrajinskih granica da pomognu ljudima. Seme koje je ovde zasađeno će rasti i bez obzira na to kako se rat završi i kolika će biti razaranja. Poslednjih dana pokrenuti su pozitivni procesi koje će biti veoma teško zaustaviti.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG