Dostupni linkovi

Razmišljam kao Tito, djelujem kao Che Guevara


Semina Lončar

Dnevnik vodila: Mr sc Semina Lončar, Voditeljica nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava – CERD u Splitu (Hrvatska)

Subota, 03. novembra. Danas interveniram na Šolti radi zaštite samohrane majke od dugogodišnjeg zlostavljanja od strane bivšeg partnera i njegovih roditelja, a koji kako kažu imaju moć i utjecaj da je unište. Nažalost u ovom patrijarhalnom društvu hrvatsko pravosuđe i policija još uvijek pogoduju jačima, a ženu se uredno stavlja na stup srama kad smogne snage da unatoč neimaštini otkaže poslušnost i poniznost.

Kao i proteklih dana i ovaj vikend sam zatrpana sa pisanjem tužbi, žalbi, prigovora nesretnih i obespravljenih ljudi koji su u proteklim ratnim vremena izgubili stanove, posao, dionice, članove obitelji... Uglavnom jer su bili politički ili nacionalno nepodobni. Osim što je ih opljačkala država, pa odvjetnici lišeni su i prava na sud, jer im poskupljenjem za više od 10 puta sudskih taksi i odvjetničkih tarifa država ukinula i to pravo. Jadna je država koja reformu pravosuđa trenira na beskućnicima, siromašnima i ratnim prognanicima, a upravo je ta kategorija najzastupljenija u traženju pravde i prava.

Nedelja, 04. novembra. Dan je mrtvih, kolone vozila kreću se prema groblju. Na splitskom groblju Lovrinac, i to na njegovom atraktivnom dijelu postavljen je monumentalni spomenik i uređeno grobište njemačkim nacistima, dok na mjestu partizanskog groblja raste korov... Sa spomeniika su popadala slova... Oni su otišli u zaborav, i ova nova tzv. demokracija za njih i ne mari. Jadna zemlja koja se kod kuće srami svog antifašizma, a koristi ga vani samo za umivanje pred ulazak u EU. I katolički kler zapjenjeno sa oltara obračunava se sa mrtvim partizanima, tugujući i dalje za svojom propalom NDH ideologijom.

Ponedeljak, 05. novembra. Na sinjskom sudu, čiji ulaz resi križ, monitoriram farsu od procesa protiv Albanca pekara iz Trilja, kojeg konkurencija, a nakon što je pomagao hrvatski rat donacijama, sada nakon 15 godina želi uništiti i protjerati. Uzalud mu dokazivanja, mega trgovine su već zauzele njegovo mjesto. I on je postao jedan od armije izbrisanih.

Upriličila sam i sastanak sa v.d. predsjednicom Županjiskog suda u Splitu želeći je upozoriti na koletaralne žrtve loših i korumpiranih sudaca sa sudova u Supetru i Sinju, i na neujednačenu sudsku praksu u istim premetima sporova. Međutim sud kao sud; kad vidi da je niži sud pogriješio onda se ne želi mješati u rad suda kojem je nadređen, jer sudovi su po Ustavu autonomni. A to što su suci upravo zbog korumpiranosti maknuti (da bi osvanuli na višem sudu, ili u biznisu) nikome ništa, posljedice ispaštaju prevarene stranke u postupku, ali i poreski obveznici koji izdašno financiraju sudačku mafiju - svi su oni kolateralna šteta tzv. reforme pravosuđa.

Utorak, 06. novembra. Današnji dan provodim uglavnom po sudskim hodnicima monitorirajući suđenja. Vidim da sucima nije baš po volji kad me ugledaju u sudnici, vjerovatno narušavam njihov suverenitet, jer valjda misle da su bogom dani.

Ima i izuzetaka kao sutkinja splitskog suda koja je jedina od gotovo 2900 prijedloga za ponavljanje postupaka u kojima su nepodobnim građanama otkazivana stanarska prava – ukinula presudu o otkazu i dala šansu i mogućnost da stanari dokažu da su iz svojih stanova izbačeni prisilom i to samo zato jer nisu bili čisti Hrvati. A takvih je samo u Splitu bilo oko 1.000 obitelji. Danas se o tome u Splitu šuti. Obični građani su to zaboravili, ne sjećaju se... Isto kao i svjedoci za ratne zločine počinjenje u ratnoj luci „Lora“. A mnogi nisu to željeli tada, '90-tih u vrijeme kristalnih, ni primjetiti.

Srijeda, 07. novembra. Haaški sud radi punom parom, u nedostaku optužnica i presuda za ratne zločine, počeo je progoniti novinare, tek toliko da ispuni svoju normu. Pa je sad u četvrtom valu optužio 9 novinara da su objavljivali tajne dijelove optužnica. Kako neka optužnica može biti tajna, ako je već podignuta - to je javna, a ne tajna stvar. A da stvar bude gora, to su upravo novinari koji su se godinama borili da javnosti pokažu i drugu istinu o prošlome ratu i činjenicu da su i Hrvati i te kako činili zločine, imenujući ih pojedinačno. Ovim činom Haaški sud sam je sebe ukinuo, i izgubio vjerodostojnost.

Isti sud nije sankcionirao Milana Kučana za lažno svjedočenje na tom sudu; jer je na upit suca da li je Slovenija procesuirala ratni zločini na Holmecu počinjein nad regrutima JNA na koje je Janšina vojska pucala iako su se ovi predavali, a o čemu je svjedočio snimatelj austrijske televizije; Kučan je odgovorio da je sve istraženo, da je slučaj zaključen i da nikava zločina nije bilo. A onih preko 70 mrtvih vojnika i nepodobnih civila u Sloveniji, tko će za njhovu smrt odgovarati. Očito i haški sud radi po dvostrukim mjerilima, jer da je pravde trebalo je krenuti od procesuiranja prvog i to dokumentiranog ratnog zločina u ovom ratu, kao što je bio ovaj u Sloveniji.

Crkveni kler uključio se za novac dobiven od vladajućih u političku kampanju, pa vjernike poziva da ne glasaju za sotonoističke stranke koje propagiraju prava na seksulani izbor, na pobačaj, na kažnjavanje ratnih zločina ma ko da ih je počinio - drugim riječima prava sotona je postala katolička crkva, koja u svojoj bahatosti, obilju i bogatstvu, te rentijerskom biznisu i građevinkom lobiju kojeg je razvila – zaboravila i potpuno se odvojila od svoje osiromašene i izbezumljene pastve.

Četvrtak, 08. novembra. U BiH se hapsi komandir vojske RS jer je topništvom u svibnju 1995. odgovran za smrt 71 mlade osobe iz Tuzle. Pitam se hoće li se tako hapsiti i Alijina vojska koja je 4 godine ranije u istoj toj Tuzli ubila s leđa i mučki 56 isto tako mladih vojnika i regruta JNA koja se povlačila i u vrijeme potpisanog primirja.

Osim zastupanja prava manjina i ratom rasljenih osoba, za pomoć mi se sve češće obraćaju i pripadnici hrvatske ratne vojske, koje je Hrvatska slala na bosanska ratišta. Oni su izbrisani iz registra vojske države Hrvatske, jer Hrvatska na svaki način pokušava prikriti činjenicu da je sa svojom vojskom ratovala po Bosni. Zato takvi danas nemaju ni zdravstveno osiguranje, status hrvatskog branitelja, nemaju pravo na stan, oni su vojska ničije zemlje. Iako je na državnim jaslama nekoliko stotina udruga za branitelje, oni se, iznevjereni obećanjima, sve češće obraćaju organizacijama civilnog društva, poput naše.

Petak, 09. novembra. Istra slavi Međunarodni dan antifašizma, sve je u crvenome, u pjesmi, dok je ostatak zemlje u crnome sa Junged naci majicama. Ja sam u majici sa likom Tita, ispod kojeg piše: „Razmišljam kao Tito“; te s druge strane sa likom Che Guevara ispod kojeg piše: „Djelujem kao Che Guevara.“

Vjerujem da će globalistički pokret za socijalnu pravdu i borbu protiv siromaštva, rata i profita iznjedriti, nakon 90 godina od Oktobarske revolucije, novog modernističkog Lenjina 21. stoljeća.

XS
SM
MD
LG