Dostupni linkovi

Tikveša: Sarajevo puno fazona, ako voliš crni humor


Nina Tikveša, iako je upozorena na vrijeme, ipak je upisala i završila Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo. Rođena kao mizantrop u tijelu filantropa, neslanu genetsku šalu pokušava ublažiti pisanjem.

Subota, 14. oktobar

Amer je danas dobio gitaru. Framus, serija Sorella iz '59. Željela sam da se uživim u euforiju, da nabacim na njega još sreće kao moj dio snijega za Snješka, da počnem i ja da skakućem i vičem: "Framus, Framus!". Ipak, sjedim i gledam u crnu gitaru neobičnog oblika i znam da imam pogled žene koja kaže: "Znači, ovo je još jedan predmet sa kojeg ću morati da brišem prašinu". Ali, ako ne mogu da se uživim, barem ne moram da izgovaram gluposti.

Amer, da bi povjerovao šta mu se dogodilo, na Facebooku objavljuje fotografiju gitare. Prijatelji šalju srca u komentarima, a Sefke mu piše da osjeća zavist i savjetuje ga da sada mora svirati u stilu Tom Waitsa jer to nije gitara za "oka tvoja dva suzama". Upravo mi je rekao da je model gitare nazvan "Crna ruža", što je bio novi razlog da je opet uzme u ruke. "A Sorella na italijanskom znači sestra", dodaje i grli gitaru.

Nedjelja, 15. oktobar

Tjeram Dunju da uči Moju okolinu. Rekla je da u ptice pjevice spada orao i strašno se naljutila kada sam se nasmijala. Objasnila sam da se ne smijem njoj, nego zamišljam zalizanog orla sa debelim zlatnim lancem oko vrata, pjeva neku folk pjesmu i udara se krilima po grudima, a perje pada na pod studija. Dunji se ta slika mnogo dopada i bojim se da će sutra na testu slavuj završiti u kategoriji ptica grabljivica.

Ona ne voli da uči, već voli da čita Šonjavka. Prijatelj nam je posudio sve dijelove hita Jeffa Kinneyja. Neka izdanja su Deretina, a neka izdavačke kuće Šahinpašić, gdje se u prevodu sjajne Ulvije Tanović glavni lik zove Smotanko. Ali nisam primijetila da Dunju zbunjuje to što iz nastavka u nastavak sa Šonjavka prelazi na Smotanka i obratno. Mislim da je moje dijete poliglota. Ima samo osam godina i govori četiri jezika – bosanski, srpski, hrvatski i crnogorski.

Prije nekoliko dana Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo uputilo je svim osnovnim školama u Kantonu Sarajevo dopis u kojem se kaže da se od sada nastava može odvijati ili na bosanskom, ili na hrvatskom, ili na srpskom jeziku. B/H/S više ne važi. Skeč "Jezici" Top liste nadrealista je jedini komentar koji imam u vezi sa ministrom i njegovom odlukom.

Ono u čemu sam istinski istrajna je to da Dunju motivišem da bolje uči i da jednog dana ode negdje daleko, daleko, jer mi obilježeni kosim crtama i crticama ovdje odavno nismo poželjni.

Ponedjeljak, 16. oktobar

Iako imamo miholjsko ljeto, drago mi je da jutros nisam morala van. Amer je ispratio Dunju u školu i izveo Chili. Na povratku je shvatio da je zaboravio ključeve i pozvonio na vrata. Držao je Chili na povocu koja je na zvuk zvona lajala kao luda da je cijeli haustor odzvanjao. Pokušao je da je smiri: "Ali Chili, to smo mi, mi zvonimo". Ona je mops i nije ni na jednoj listi inteligentnih pasa, ali je svejedno jako volimo.

Kada Chili i ja ostanemo same, onda palim laptop i radim lekture i transkripte. Volim da prekucavam audio zapise i uvijek se nanovo začudim načinu na koji govorimo. U osmoj rečenici najzad stižemo objasniti sve što zbog pete misli iz četvrte rečenice nismo stigli da kažemo u prvoj. Tako govorim i ja. Emina Bašić mi je jednom rekla da me voli zato što nikad ne znam koja će mi sljedeća rečenica biti. Nedostaje mi Emina.

Otišla sam po Dunju ranije jer me nazvala učiteljica iz produženog. Dunja se žalila da je boli stomak. Folirant, sigurno joj je bilo dosadno. Na testu nisu bila pitanja iz lekcije Ptice, već domaće i divlje životinje. Napisala je da krava daje parmezan.

Utorak, 17. oktobar

Između zgrade u kojoj živimo i osnovne škole postoji jedan pješački prelaz. Tu je nekada bio postavljen ležeći policajac, ali su ga sklonili jer su se vozači žalili da im oštećuje automobile. Još uvijek stoji saobraćajni znak koji upozorava na blizinu škole. Ipak, kada idem po Dunju moram zaustaviti saobraćaj da bih prešla ulicu. Većina vozača neće me pustiti da pređem, čak i ako je Dunja pored mene. Neće stati ni djeci koja sama idu u školu.

Svaki put kada vidim da su se zafurali i nemaju namjeru da uspore i propuste nas, stanem na sredinu ceste i natjeram ih da se zaustave. Kada imam živaca pogledam ih u oči. Neki spuste pogled, a neki me opsuju. Doduše, oprezna sam sa mladim vozačima BMW-a. Pred takvim minus D vitamin glavama pokleknuo bi i sam Darwin. Organizovao bi javno spaljivanje svih svojih knjiga.

Vozači neće stati ni djeci koja sama idu u školu
Vozači neće stati ni djeci koja sama idu u školu

Srijeda, 18. oktobar

Izaći ću van i ugrabiti neku sličicu pa je ubaciti u priču koju pišem za novembarski broj Urbana. Ovaj grad je prepun fazona, samo je pitanje da li svi volimo crni humor. Prošetaću do centra jer se nisam naspavala i osjećam da neću imati dobre reflekse kada u tramvaj uđe džeparoš. Voljela sam da se vozim tramvajem samo sa Irenom koju sam upoznala na prvoj godini fakulteta. Džeparile smo džeparoše ili gledale gospođe sa lisicama i drugim životinjama obješenim oko vrata, koje kao da su neke vremenske mašine ispljunule u 21. vijek, u sarajevski tramvaj.

Jednom smo izašle skupa na ispit kod profesora Tvrtka Kulenovića. Asistent Ivica Pinjuh zvani Bimbo, upitao je: "Nina Savić, šta vam dođe Dule Savić?". Rekla sam da ne znam jer Savića ima i Roma. Na povratku s ispita Irena je ugledala grupicu čergara koji su ulazili u tramvaj i povikala: "Požuri Nina, eno ti Savića!". Ona je kasnije odustala od književnosti i zaposlila se u Domu zdravlja na Ilidži. Ja sam diplomirala i tog dana dobila puno cvijeća koje sam potrpala u vaze i šerpe i zgurala u jedan ugao u dnevnom boravku. Irena je došla da mi čestita. Kada je ugledala cvijeće, upitala je: "Jel' ti neko poginuo u onom ćošku?".

Četvrtak, 19. oktobar

Ovdje su pojmovi izgubili značenje. Sadržaji su spakovali zavežljaje i zauvijek napustili svoje forme. Uzmimo na primjer imenicu pedijatar/pedijatrica. Predzadnji put kada sam Dunju odvela kod ljekara imala je pljuskavice. Čim sam objasnila zbog čega smo došle, pedijatrica je povikala: "Izađite van! Nisam preležala kozice. Izađite brzo! Ostavite dijete vani, a vi uđite da vam prepišem lijekove".

Mogla sam da zagalamim, da dignem revoluciju ili da skrušeno, skupa s ostalim roditeljima u čekaonici povijem leđa, kao čovjek koji uđe u kabinet načelnika opštine i gužva kapu u rukama. Ipak, samo sam se nasmijala. Ne pamtim kada sam se tako smijala. Pedijatrica, sa maskom na nosu, poput neke velike ptice, gledala me začuđeno. Zato ću danas bez djeteta otići po ljekarsko opravdanje za školu, koje dugujem već sedam dana. A možda me i vrate, jer su zdravstveni radnici u štrajku.

Petak, 20. oktobar

Ove sedmice ipak neću uspjeti da se vidim sa teta Mirom i Feridom. Teta Mira je jako zauzeta, svaki dan joj je isplaniran, a petkom obavezno ide s rajom "Kod Solde" na srdele. Njih dvije kada su prestale raditi u PEN Centru i penzionisale se, to udruženje pisaca kao da je počelo da krepava. Čak i kada sam radila tamo nakon njih, shvatila sam da su one bile to udruženje. A ja sam radosna što ih znam jer imaju toliko dobrote da nekad, tokom susreta s njima, moram makar malo da upakujem, stavim u džep i ponesem za kasnije.

Ide vikend i planiram otići kod Ane na selo. Dobra prijateljica, pogled na šumu i ovčice sjajan je način da se napune baterije za narednu sedmicu.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG