Piše: Joshua Lucera
Gruzija je na putu prema Evropi. Ne Evropskoj uniji, barem ne još, nego Evropskom prvenstvu ovog ljeta, gdje kavkaska zemlja nastupa prvi put na vrhunskom međunarodnom fudbalskom događaju.
Međutim, s milionima Gruzijaca koji su istovremeno opčinjeni i fudbalskom manijom i političkom krizom oko demokratskih vrijednosti i geopolitičkog identiteta, težnje za pridruživanjem Evropi sve su više isprepletene, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Gruzijski fudbaleri pojavili su se kao državni heroji nakon dramatične pobjede nad Grčkom u kvalifikacijama za Euro 26. marta. Sada neki reprezentativci snažno govore protiv ponovnog uvođenja nacrta zakona o "stranim agentima" i nasilnog policijskog gušenja protesta koji su organizovani protiv tog zakona.
Protesti u Tbilisiju ovih dana predstavljaju odgovor na oživljena strahovanja da ponovnim uvođenjem onoga što je nazvano "ruskim zakonom" za suzbijanje stranog uticaja među medijima i nevladinim organizacijama, vladajuća stranka Gruzijski san skreće zemlju s evropskog puta koji većina Gruzijaca želi.
Nakon višemjesečnih protesta koji su se intenzivirali od početka aprila, napetosti su se naglo pojačale kako zakon prolazi kroz parlament, a policija odgovara suzavcem, vodenim topovima i, kako dokazi sugerišu, gumenim mecima.
"Teško mi je vidjeti kako se suočavaju s mojim sunarodnjacima, posebno ženama i djecom", napisao je 2. maja na Instagramu vezni igrač reprezentacije Đorđi Čakvetadze. "Ništa ne vrijedi više od naših ljudi, nijedan zakon nije važniji od njih. Opozovite ovaj zakon i opet ćemo živjeti zajedno kao 26. marta! Ne Rusiji i punom parom u Evropu!"
Podrška igrača potaknula je entuzijazam onih koji su protiv novog zakona.
"Dogurali smo do Eura, idemo sad i u EU", pisalo je na protestima. Fudbalske pjesme odzvanjale su na mnogim od tih demonstracija, uključujući i neslužbenu himnu čiji refren glasi: "Bajke se uvijek ostvaruju."
Za demonstrante, međutim, kraj iz bajke ostaje malo vjerovatan. Čini se da su Gruzijski san i njegovi saveznici odlučni da usvoje prijedlog zakona u trećem i posljednjem čitanju do sredine maja, iako demonstranti ne pokazuju nikakav znak povlačenja.
Obje strane su pojačale pritisak na sportiste kako bi pomogle u guranju svoje strane do pobjede, pri čemu je barem jedna dočarala krvoproliće u novoj nezavisnoj Gruziji nakon pada Sovjetskog Saveza 1991. godine.
Bivši igrač i sadašnji saveznik Gruzijskog sna, zastupnik Miheil Kavelašvili, otišao je toliko daleko da je na Instagramu optužio napadača Kviču Kvaratčkeliju da podržava nasilje svojom objavom na društvenim mrežama kojom osuđuje prijedlog zakona.
"Kvara, tvoju je izjavu iskoristila opozicija i tako je počeo građanski rat 90-ih", rekao je Kavelašvili medijskom ogranku svoje desničarske stranke Narodna snaga, podružnice Gruzijskog sna. "Kada Gruzijac suoči Gruzijca s tvojom izjavom, odgovornost je na tebi."
Vođe protesta, u međuvremenu, pokušavaju iskoristiti novootkriveni aktivizam fudbalera kako bi privukli Gruzijce koji možda inače nisu politički angažovani, ali koji definitivno vole svoju reprezentaciju.
"Fudbal se u ovom trenutku smatra dijelom gruzijskog nacionalnog identiteta, posebno nakon ove pobjede", rekla je Tamar Jakeli, organizatorica protesta. "Svaka podrška fudbalera igra veliku ulogu, posebno (među) ljudima koji nisu u ovom 'liberalnom balonu'" srednje klase stanovnika Tbilisija koji čine temelj svih protesta protiv vladajuće stranke, rekla je.
Ona je rekla da je to "poziv za buđenje da se nešto dešava" za ljude u drugim regionima Gruzije.
Agonija poraza do uzbuđenja pobjede
Kada se Gruzija plasirala na Euro 2024. nakon napetog izvođenja jedanaesteraca sa Grčkom, to je predstavljalo dug put nazad za njene napaćene navijače.
Gruzija je imala ponosnu fudbalsku istoriju pod Sovjetskim Savezom, sa gruzijskim igračima koji su bili u velikoj mjeri zastupljeni u sovjetskim reprezentacijama, a najbolji republički klupski tim, Dinamo Tbilisi, među najboljim u SSSR-u. Godine 1981. osvojio je UEFA Kup pobjednika kupova, nadmašivši sve ostale prvake evropske lige.
Ali fudbal je, kao i mnogo toga u Gruziji, propao 1990-ih. Brzo je zaglibio u "korupciji i nedostatku novih ideja", prema Armazu Akveldianiju, sportskom piscu u Setanti koji je napisao i režirao seriju dokumentarnih filmova o gruzijskom fudbalu za Gruzijski servis RSE.
Nakon Revolucije ruža 2003., korupcija je obuzdana, ali je ustajalo razmišljanje ostalo, kaže Akveldiani. Navijači su se navikli na katastrofalne kvalifikacijske kampanje, bilo za klupske timove ili za reprezentaciju. "Svi su brutalno podbacili. Bilo je veoma bolno vidjeti rezultate poput 7-1", rekla je Nino Samkaradze, analitičarka na Gruzijskom institutu za politiku koja piše svoju doktorsku disertaciju o gruzijskom nacionalnom identitetu i fudbalu.
Međutim, nedavno se fudbal vratio u centar pažnje i stvari su počele da se podižu.
Kada je stranka Gruzijski san došla na vlast 2012. godine, kooptirala je nekoliko poznatih fudbalera. Kaka Kaladze, koji je igrao u AC Milanu 2000-ih, pridružio se stranci i prvo je bio član parlamenta, a od 2017. je gradonačelnik Tbilisija. Čelnik Gruzijskog fudbalskog saveza, Levan Kobiašvili, pridružio se parlamentu u okviru frakcije Gruzijski san 2016. godine i nakon toga počeo obnavljati žalosnu fudbalsku infrastrukturu u zemlji.
"Imaju sporazum", rekao je Akveldiani, pri čemu je, po njegovim riječima, Kobiašvili zapravo rekao: "Možete koristiti moje ime; samo mi dajte zemljište za stadione." (Kobiašvili nije odgovorio na poruke u kojima je tražio komentar.)
Konačno su se rezultati počeli pokazivati. Gruzija je bila samo jednu pobjedu udaljena od kvalifikacija za Euro 2020, izgubivši u odlučujućoj utakmici od Sjeverne Makedonije.
Sada kada su ušli, bolan put do Eura 2024. učinio je postignuće još slađim.
"Ovaj nedostatak uspjeha učinio je da trenutni uspjeh čak dvostruko odjekne među gruzijskim narodom", rekla je Samkaradze. Navijači su u delirijumu slavili na ulicama Tbilisija nakon kasnonoćne pobjede, a snimak igrača koji veselo plešu u svlačionici pregledan je milion puta.
Stvar nije bila da su pobijedili, već i kako su pobijedili.
Mnogim obožavateljima to je predstavljalo nešto najbolje od onoga što je njihova zemlja napravila od sebe nakon 30 godina teških vremena od sticanja nezavisnosti. U objavi na Facebooku koja je postala viralna, prijateljica iz djetinjstva pobjedničkog šutera penala Niku Kvekveskirija napisala je kako se prisjeća života u njihovom naselju za Gruzijce raseljene iz Abhazije kao rezultat separatističkog rata 1990-ih.
Podsjetila je na to kako je Kvekveskiri rano odlazio na trening i ostajao do kasno. Napisala da je toliko volio igrati da su mu, kada mu roditelji nisu mogli priuštiti sedmični kamp, rekli bijelu laž kako ne bi znao da ekipa vježba bez njega. Hvala ti Nika na ovoj tvrdoglavosti, na svemu, a posebno na jučerašnjem osebujnom, sigurnom pobjedničkom golu, napisala je.
U svojoj tihoj poniznosti tim je doveo u pitanje stereotip mačo gruzijskog kavgadžije i umjesto toga se razlikovao po "novim oblicima muškosti" koje je iskazivao, napisala je Tamta Mikeladze, čelnica nevladine organizacije Tbilisi Social Justice Center, u drugoj široko dijeljenoj objavi na Facebooku.
"Zato je ova pobjeda velika pobjeda, jer većina naših fudbalera dolazi iz običnih porodica i sami su iskusili život, bol i snagu našeg naroda", rekla je.
"Uspjeli su napraviti sebe ni iz čega, jer su naši ljudi stvarali nadu predanošću 30 godina."
Politički fudbal
Zemlja je imala jedva sedam dana da uživa u svojoj kvalifikacijskoj pobjedi prije nego što je Gruzijski san bacio političku bombu, rekavši da će ponovno uvesti nacrt zakona koji zahtijeva od organizacija i medija da se registruju kao "agenti stranog uticaja" ako iz inostranstva dobijaju više od 20 posto svojih finansiranja.
Kada su saveznici Gruzijskog sna prošle godine predstavili sličan prijedlog zakona, odmah je doveo do poređenja sa zakonima u Rusiji koji su koristili oznake "stranog agenta" za stalno gušenje tamošnjeg neslaganja tokom protekle decenije. Gruzijski protivnici svoj su zakon nazvali "ruskim zakonom", naziv koji se zadržao i na drugoj verziji. Čelnici SAD i EU tada su to oštro kritikovali kao mogući napad na slobode.
Gruzijci koji su se plašili da će to pokvariti ubrzani pokušaj njihove zemlje za članstvo u EU nakon ruske sveobuhvatne invazije na obližnju Ukrajinu, iznijeli su vlastite prigovore u uličnim protestima koji su ugušeni hemijskim sprejevima, vodenim topovima i elektrošokerima.
VIDEO: Svjedoci su snimili muškarce obučene u crno koji su stigli da napadnu demonstrante. Jedna žrtva je premlaćivanje opisala kao "namjerno". Bilo je i široko rasprostranjenih hapšenja i izvještaja o prekomjernoj upotrebi sile od strane policije.
Tada 22-godišnja fudbalska superzvijezda u usponu Kvaratskelia, koji je igrao za italijanski klub Napoli i već je stekao nadimak "Kvaradona" po pokojnom argentinskom velikanu Diegu Maradoni, napisao je post na Facebooku u kojem je jednostavno pisalo: "Budućnost Gruzije je u Evropi."
Iako je poruka bila skrovita, protumačena je kao pokazivanje podrške demonstrantima. Njemu se pridružila šačica drugih istaknutih sportista koji su također progovorili, igrajući, kako je Samkaradze kazala, ključnu ulogu u podizanju svijesti gruzijske javnosti o ovom pitanju.
"Odjek tih postova, posebno Kvare, bio je ogroman", rekla je.
Konačno, protivljenje zakonu je bilo takvo da su Gruzijski san i njegovi saveznici bili primorani na rijetko povlačenje i povukli su zakon.
Povratak za drugo poluvrijeme
Ovoga puta, neki u Tbilisiju su spekulisali da bi protestno raspoloženje nakon što je uveden novi zakon o "stranim agentima" moglo izblijediti u naknadnom sjaju istorijskih kvalifikacija za Euro. Ali ako je to bio dio razmišljanja Gruzijskog sna, čini se da su pogrešno izračunali.
Umjesto toga, ponovno uvođenje i iznenađujući potezi za promovisanje zakona u parlamentu izazvali su proteste u Tbilisiju koji su stalno rasli. Možda je najvažnije to što se čini da je protivljenje izvan tradicionalne političke arene zasjenilo prošlogodišnji nivo, uključujući nekoliko ključnih igrača u gruzijskim kvalifikacijama za euro.
Vezni igrač Đorđi Kočorašvili je 9. aprila na Instagramu objavio fotografiju svoje nećakinje na mitingu protiv zakona koji su autsajderi shvatili kao poruku podrške demonstrantima. Ovo mjesto su preuzeli antivladini aktivisti, ali i Gruzijski san i njegove pristalice. Kaladze, gradonačelnik i bivša zvijezda Milana, krenuo je u napad ukazujući da je Kočorašvilijev otac bio član opozicione političke stranke.
Kočorašvili je postao jedan od najomiljenijih igrača tima zahvaljujući svom nastupu u meču sa Grčkom. "On je bio prvi izvođač penala", rekla je Samkaradze. "Dakle, on je nama sada veoma važan."
Suočeni s Kaladzeovim kritikama, protivnici Gruzijskog sna pozvali su više igrača da progovore. "Ljudi zapravo nisu činili ništa da obrane Kočorašvilija. Tako su ljudi počeli povećavati zahtjeve prema fudbalerima", rekla je Samkaradze. "'OK, momci, objavite nešto. Trebamo vas. Kočorašvili treba vašu podršku. Gdje ste? Podržavali smo vas na stadionu i sada trebamo vašu podršku.' Ovakve su priče kružile društvenim medijima."
Ubrzo se oglasilo nekoliko njegovih suigrača.
Napadač Budu Zivziadze, koji je zabio oba pogotka Gruzije u pobjedi nad Luksemburgom koja je priredila obračun s Grčkom, objavio je fotografiju dvojice mladića, jednog ogrnutog gruzijskom zastavom, a drugog zastavom EU. "Ne Rusiji, put Gruzije je u Evropu", napisao je i dodao: "Niko mi ne treba zahvaljivati jer govorim ono što bi svaki Gruzijac trebao reći."
Dinamo, najbolji gruzijski klupski igrač u Evropi do danas, objavio je na svojoj službenoj Facebook stranici da je "Naša evropska budućnost naš nacionalni izbor... Sjećamo se važnosti našeg evropskog naslova s ponosom Gruzije koji su osvojili naši legendarni preci. Naša budućnost je samo evropska!".
Reprezentativac Jaba Kankava bio je jasniji, objavivši fotografiju gruzijske i zastave EU isprepletene s natpisom "Ruski S.S.R." i kakicu emoji.
Gruzijski san se vratio u napad
Ostali igrači objavili su blaže izjave na društvenim mrežama. Mnogi, uključujući Kvaratškelia, koristili su istu formulaciju: "Put i budućnost Gruzije je u Evropi."
Međutim, dok se njegova prošlogodišnja poruka činila subverzivnom, u novom kontekstu ti nježniji postovi bili su otvoreniji za skeptična tumačenja. Igrači koji su progovorili podijeljeni su u dva "tabora", prema mišljenju Samkharadze. "Jedan tabor su 'proevropski' fudbaleri. Drugi tabor su očigledno fudbaleri koji su protiv (Gruzijskog sna)."
Generalnije proevropske poruke koje se ne porede sa Rusijom dovoljno su nejasne da ne proturječe nijednoj poruci Gruzijskog sna, koja također naglašava evropsku budućnost zemlje, ali onu pod uslovima same stranke.
"Obje strane uspješno koriste te (proevropske) fudbalere jer samo govore da je budućnost Gruzije u Evropi. I (Gruzijski san) kao i opozicija to govore," rekla je Samkaradze.
Uporedila je postove fudbalera sa onima koje je napravio Ilia Topuria, zvijezda špansko-gruzijskog Ultimate Fighting Championshipa. "Bolno je gledati kako specijalci tuku demonstrante koji se bore za dobro svih", napisao je 17. aprila nakon protesta u Tbilisiju na kojem je policija jurila i tukla neke od učesnika.
Gruzijci 'marširaju za Evropu' protiv 'zakona o stranim agentima u ruskom stilu'
Koordinirana priroda poruka fudbalera dovela je do spekulacija da bi ih mogao orkestrirati fudbalski savez zemlje. I dok je post Kvaratškelie kritikovao zamjenik Narodne moći Kavelašvilija, prihvatili su ga više mejnstrim mediji koji podržavaju stranku Gruzijski san. Televizijska mreža Imedi prenijela je izjave Kvaratškelije i drugih saigrača uz stvarni naslov "Gruzijski fudbaleri izražavaju svoju podršku evropskoj budućnosti zemlje na društvenim mrežama".
Merab Metreveli, urednik vijesti Kviris Palitra koji redovno komentariše i sport i politiku, spekuliše da je postojao pritisak na igrače da izbjegavaju izražavanje ličnog mišljenja. "Ali čini se da je pritisak bio neuspješan, pa su morali promijeniti svoju taktiku i samo reći da 'ništa što govore nije nešto s čime se ne slažemo'."
Vođe Gruzijskog sna su pazile da svoj gnjev usmjere na druge ciljeve. Premijer Irakli Kobakidze uzvratio je vodstvu kluba Dinama zbog njegovih komentara, ukazujući na veze s prethodnom vladom koju je predvodila stranka koja je sada najveća opoziciona snaga. "Dinamo ima 12 bodova u 10 utakmica i nalazi se na petom mjestu u prvenstvu Gruzije", rekao je Kobakidze. "Politika prethodne vlasti dovela je naš ponosni sportski klub u ovu situaciju."
Čak i kada je Kaladze napao Kočorašvilijevog oca umjesto samog igrača, kasnije se povukao i naglasio da je otac odigrao ulogu u napretku mladićeve karijere.
"Vladi se ne isplati napadati fudbalere jer oni sada uživaju tu masovnu svenarodnu ljubav, što nije bio slučaj kada smo stalno gubili", rekao je Metreveli.
Dok su mnogi protumačili nacrt zakona o "stranom agentu" kao trik Gruzijskog sna za rast podjela u zemlji i okupljanje konzervativaca uoči izbora u oktrobru, Metreveli smatra da bi se to moglo pokazati kao autogol.
Podsjeća da je tokom Eura 2008. tadašnji predsjednik Mihail Sakašvili pokušao pobuditi interes za fudbal uprkos činjenici da Gruzija nije bila na turniru stvarajući klubove navijača za igrače i čineći turnir svakodnevnom glavnom televizijskom pričom. Čini se da je ideja, kaže Metreveli, bila potaknuti ljude da zaborave na svoje nezadovoljstvo vladom.
Sada je, kaže Metreveli, fudbalska manija uzela maha "sama od sebe" sve dok vlada nije promijenila temu sa zakonom o "stranim agentima". "To je stvarno zagonetno, ne možemo to shvatiti."
Suočena s protivljenjem fudbalera, vlada se potrudila naglasiti svoju ulogu u izgradnji sporta u zemlji. Ubrzo nakon što su se počeli pojavljivati postovi igrača na društvenim mrežama, širom zemlje osvanuli su jumbo plakati koji slave kvalifikacije za Euro i druge uspjehe nacionalnih košarkaških, ragbijaških i vaterpolo reprezentacija.
Na provladinom kontraprotestu 29. aprila, Bidzina Ivanišvili - osnivač i još uvijek počasni predsjednik Gruzijskog sna – pojavio se u javnosti, što je rijetkost, i u svojim izjavama proslavio pozivnicu za Euro kao "30-godišnji san za gruzijske navijače ."
Dobrotvorni fond Cartu Group pod kontrolom Ivanišvilija obećao je fudbalskoj reprezentaciji nagradu od 30 miliona larija (oko 11 miliona dolara) ako prođe grupnu fazu. Organizatorica protesta Jakeli rekla je da nagrada izgleda kao "mito" čiji je cilj potaknuti igrače da ostanu lojalni.
Dalje šutati ili ne?
Kako su se i protesti i reakcije policije intenzivirali, ponovo se povećao pritisak na igrače da daju svoje mišljenje.
Sportisti iz nekoliko drugih sportova - uključujući ragbi i košarku - brzo su objavili svoje komentare na društvenim mrežama osuđujući policijsko nasilje. U toj atmosferi bila je uočljiva relativna tišina fudbalskih timova – barem među muškarcima: objave nekoliko igračica ženske reprezentacije potaknule su Metrevelija da na Facebooku kaže kako je "ženski tim očito deklasirao muškarce".
Međutim, 2. maja, u nečemu što je izgledalo kao koordinisano predstavljanje, najmanje pet članova muške reprezentacije objavilo je postove u kojima snažno kritikuju policijsku akciju i naizgled daju podršku demonstrantima.
"Slava i sloboda Gruziji, a ne nasilju", napisao je Kočorašvili. "Ne Rusiji! Put Gruzije je u Evropu!"
"Toliko ljudi je ovih dana izašlo u Rustaveli", centralnu aveniju u Tbilisiju gdje su bili glavni protesti - "ako ne i vjerovatnije, koliko i onih koji su slavili naš ulazak na evropsko prvenstvo," napisao je Anzor Mekbavišvili. "Mi smo Gruzija! Naša bajka treba da ima sretan kraj."
Gruzijski san ima svoju ideju sretnog završetka. Zakon je prošao drugo čitanje 1. maja. Potrebno mu je još jedno čitanje da postane zakon.
Predsjednica Salome Zurabišvili obećala je staviti veto, ali vladajuća stranka ima dovoljno glasova da ga nadjača. Nacrt bi tako mogao postati zakon u vrijeme grupne faze prvenstva krajem juna.
Bit će teško gruzijskim fudbalskim herojima. Upskor pričama o relativno lakoj grupi koja uključuje Tursku, Portugal i Češku, većina kreatora kvota ih smatra posljednjim u grupi od 24 tima. Šanse fudbalske reprezentacije da naplate Ivanišvilijev bonus stoga se čine slabe.
S teškim političkim putem pred sobom u nedostatku većih političkih ustupaka, pažnja Gruzijaca bit će podijeljena između bitke na terenu i bitaka na ulicama Tbilisija.
"Sve ovisi o tome kako će se to politički razvijati", rekao je Metreveli. "Moguće je da ćemo turnir gledati s mitinga."
Facebook Forum