Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Lakić: Čekajući proljeće u Crnoj Gori


Lakić: Građani su igrali na sigurnu kartu
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:00:57 0:00

Lakić: Građani su igrali na sigurnu kartu

Igor Lakić је lingvista i vanredni profesor Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore.

Bio je dekan Instituta za strane jezike Univerziteta Crne Gore od 2004. do 2012. godine, i njegov prodekan od 1995. do 2004. Takođe je bio član Senata i član Naučnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Član je Komiteta eksperata za regionalne ili manjinske jezike u Savjetu Evrope u Strazburu, predsjednik je Društva za primijenjenu lingvistiku Crne Gore i predsjednik Udruženja konferencijskih prevodilaca Crne Gore.

Subota, 14.04.2018.

Moj život se stalno vrti oko putovanja, i po Crnoj Gori i po inostranstvu. Mnogi mi zavide što toliko putujem, a ja zavidim drugima što su kod kuće i što ne moraju da pakuju kofer tek nakon što su se raspakovali.

Od juče sam u Kolašinu gdje prevodim na jednom interesantnom seminaru o uvođenju kompetencija za demokratsku kulturu u nastavne programe i o tome kako živjeti zajedno kao jednaki u kulturno raznolikim demokratskim društvima. Sve je ovo jako primjenjljivo u našim balkanskim uslovima, jedino demokratija i dalje ostaje pod znakom pitanja.

A kad smo kod demokratije, danas je dan pred predsjedničke izbore u Crnoj Gori. Od sinoć je izborna tišina, koja svakako prija. Lijep je dan i bolje ga je provesti u prirodi nego prateći kampanju.

Kanjon rijeke Morače
Kanjon rijeke Morače

Popodnevni povratak u Podgoricu kroz Kanjon Morače, na putu koji se provlači uz litice koje se dižu visoko iznad puta, toliko da se na momente nebo jedva nazire, i rijeke koja leži duboko ispod puta, djeluje avanturistički, istovremeno lijepo i zastrašujuće. Izlazak iz kanjona i ulazak u široku Zetsku ravnicu kao da obećava izlazak iz nekog stiješnjenog svijeta u lijepo podgoričko proljeće.

Nedelja, 15.04.2018.

Petnaesti april uvijek znači podsjećanje na katastrofalni zemljotres 1979. godine, kada je poginula 101 osoba i koji je izazvao ogromne materijalne štete. Mnoga naselja i građevine su sravnjeni sa zemljom. Tada nismo znali da će druga vrsta razaranja, uništavanje fabrika, preduzeća, ubijanje ljudi i siromaštvo razoriti naš region mnogo više nego što je to uradio zemljotres.

Danas protiče miran izborni dan. Kampanja je bila kratka i zanimljivija samim kandidatima nego građanima. Nastupi kandidata su, zbog obećanja koja smo čuli, više ličili na kandidature za predsjednika vlade nego za predsjednika države. Dan je svakako bio sumoran, iako je proljeće.

Glasali predsjednički kandidati i crnogorski državnici
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:03:14 0:00

Proljeće je uvijek metafora za promjene, za nove stvari, u prirodi, u ljudima, u životu, pa i u politici. Praško proljeće 1968. godine donijelo je, bar na kratko, liberalizaciju u Čehoslovačkoj. Te iste godine desili su se protesti studenata širom Evrope, uključujući i Jugoslaviju. Arapsko proljeće 2011. godine dovelo je do talasa promjena u arapskom svijetu.

Međutim, ovo proljeće u Crnoj Gori nije donijelo promjene toga tipa. Građani su išli na sigurnu kartu, tako da je za predsjednika izabran Milo Đukanović. Mnogi će morati da se zadovolje samo proljećem u prirodi.

Ponedjeljak, 16.04.2018.

Danas samo imao časove sa studentima engleskog jezika, budućim nastavnicima, na Filološkom fakultetu u Nikšiću. Popodne sam radio sa studentima prevodilaštva u Podgorici. Volim učionicu i volim da prenosim znanje. Volim svoj profesorski posao. Stalno posmatram studente dok predajem i pitam se da li će ti mladi ljudi naći posao i svoju sreću u Crnoj Gori ili će morati da odu u neku drugu zemlju i tamo grade svoj život. Nije fer što im sopstvena zemlja ne nudi dovoljno mogućnosti za život dostojan čovjeka. Da li će im, kad odu, faliti proljeće u Crnoj Gori?

Na povratku posmatram prirodu oko sebe. Spuštam se iz Nikšića u pitomu Bjelopavlićku ravnicu. Potpuno drugačiji prizor od onoga iz Kolašina. Crna Gora je puna kontrasta. Gdje god se krene, na sjever ili na jug, susreće vas ljepota prirode, na žalost često narušena ljudskom rukom. Ono što nije uništio zemljotres, na mnogim mjestima dokrajčili su ljudi.

Uveče obilazim svoju školu, Institut za strane jezike Podgorica, koji sam osnovao nakon sulude odluke Univerziteta Crne Gore da ukine istoimenu jedinicu i njen studij prevodilaštva. Institut je, u nastavnom, naučnom i kulturnom pogledu, bio ponos Univerziteta, Podgorice i cijele države. Svoje znanje, trud i elan uložio sam u razvoj Instituta kao prodekan i dekan. Sve što je postojalo izbrisano je jednom nerazumnom odlukom. Ipak, nije bilo mjesta za očaj. Ono što je preko noći nestalo nastavilo je da živi u novom obliku, ali pod istim imenom, da bi se sačuvala tradicija započeta baš one, već pomenute, 1979. godine. Zemljotres se ne može spriječiti, ali zašto se ljudi ovdje toliko trude da na svakom koraku ispoljavaju rušilačku energiju?

Utorak, 17.04.2018

Jedan uobičajen dan. Počeo je treningom na bazenu, što mi daje snage da izguram dan lakše nego kad nema fizičke aktivnosti. Nakon toga su uslijedile neke svakodnevne obaveze, čitanje jednog diplomskog i jednog doktorskog rada. Zatim sam otišao u Info centar Evropske unije kako bih simultano prevodio konferenciju za medije iz Strazbura na kojoj su Federika Mogerini i Johanes Han predstavili izvještaj o napretku za zemalje Zapadnog Balkana i Tursku.

Ove godine izvještaj je, više nego ranije, kritički nastrojen prema Crnoj Gori, ali i prema ostalima. Izvještaj objektivno govori o napretku i nedostacima, kojih je najviše u oblasti vladavine prava i medija. Međutim, u javnosti postoji uvjerenje da su promjene prespore i da ne postoji politička volja za napretkom. Ipak, Crna Gora se predstavlja kao lider u regionu. Pitam se onda kako je onda u drugim zemaljama.

Srijeda, 18.04.2018.

Danas idem za Brisel. S obzirom da je let tek popodne, uspijevam da odradim neke obaveze, da se spakujem i krenem na aerodrom. Letim preko Beča. Iako nemam mnogo vremena između letova, stižem na vrijeme na let za Brisel, zahvaljujući dobroj organizaciji i efikasnosti na aerodromu u Beču. Smijem se sam sa sobom kad vidim da se ukrcavamo u isti avion kojim smo došli iz Podgorice. Prebacivanje autobusom do terminala, pasoška kontrola, bezbjednosna kontrola, žurba da stignem na let, da bi se autobusom vratio u isti avion. Ali, takva su pravila. A možda u svemu ima i neke simbolike.

Brisel
Brisel

Brisel mi je ovoga puta manje sumoran i siv nego obično, valjda zato što je toplo i sunčano. Ovog puta proljeće u Briselu nije ništa manje intenzivno nego u Podgorici. Sunce uvijek čini mjesto ljepšim, omogućava da se vide i one strane koje nisu toliko uočljive kad je kiša i oblačno. Ipak, fali mi onaj tipično mediteranski način života u Podgorici gdje su sve prodavnice, restorani i kafići otvoreni do kasno u noć, fali mi ona živost kakvu ne možemo naći u sjevernim područjima.

Sistem za čekiranje u hotelu je pao, pa se nismo mogli čekirati. Otišao sam u dužu šetnju. Kad sam se vratio, sjetili su se da nas mogu čekirati i bez kompjutera. Nove tehnologije nas čine zavisnim i kao da nam oduzimaju preduzimljivost, maštu i inovativnost. To mi nije smetalo da se odmah po dolasku u sobu prikačim na internet, odgovorim na mailove i pričitam vijesti na portalima.

Četvrtak, 19.04.2018.

Još jedno sunčano jutro u Briselu. Prije podne sam ga proveo završavajući neke obaveze preko kompjutera.

Na konferenciji prevodilačkih studija koju organizuje Direktorat za konferencijsko prvođenje Evropske komisije i kojoj prisustvujem svake godine srećem puno poznatih lica. Uvijek se čuje ponešto interesantno, ali je mnog značajnije to što se povezujemo sa drugim kolegama i dobijamo ideje za saradnju i projekte. Jedino na domaćem terenu ne shvataju koliko je važna obuka prevodilaca za državu i koliko je važan dobar prevodilac.

Tradicionalno, na kraju prvog dana, kao predstavnici zemalja sa Balkana koje su kandidati za EU pozvani smo na večeru. To je uvijek najprijatniji dio konferencije kada možemo da diskutujemo o našim konkretnim problemima i da uspostavljamo bliže veze. Atmosfera je krajnje prijateljska i opuštena. Da naše zemlje i naši političari sarađuju tako dobro, svima bi nam bilo bolje na Balkanu.

Petak, 20.04.2018.

Danas sam opet na konferenciji. Čuju se neke lijepe ideje i neke dobre poruke. Nakon završetka konferencije i ručka pozvan sam na jedan sastanak. Tema je prevođenje za potrebe pregovora sa Evropskom unijom i gašenje prevodilačkog studija na Univerzitetu Crne Gore. Sada ga još jedino Evropska komisija može vratiti. A da bi se to desilo, potrebno je da naše vlasti shvate da će crnogorski jednog dana postati službeni jezik Evropske unije, a to zahtijeva i prevođenje u institucijama Evropske unije.

Popodne odlazim da se prošetam do grada, da, kao i svaki put kad sam ovdje, odem na Grande Place i večeram negdje u gradu. Rano ujutro vraćam se za Podgoricu.

Solana u Ulcinju
Solana u Ulcinju

Negdje sam napisao da je najljepši trenutak na mojim putovanjima povratak kući. Uvijek kad slijećem na podgorički aerodrom bacim pogled kroz prozor i na licu mi se, sasvim spontano, pojavi osmjeh. Srećan sam što ću ponovo biti sa svojom porodicom, prijateljima, spavati u svom krevetu, piti piće u omiljenom kafiću ili šetati na Gorici. Spustiću se do mora, do Ulcinja, koji je moj drugi dom, i uživati u mirisu borova, toplini sunca i ljepoti Jadranskog mora. Tu je i osjećaj ispunjenosti zbog još jedne naporne, ali uspješne sedmice. Takve lijepe misli često odvrate pažnju od sumorne političke i ekonomske stvarnosti u Crnoj Gori.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG